‘Našli smo ga smrskanih potkoljenica… Nije se stigao vratiti supruzi i svojoj djevojčici’

"Jednostavno je iskrvario, našli smo ga kako leži smrskanih potkoljenica... Motorola je bila metar od njega i vjerojatno nije mogao do nje... Odmah sam znao da smo izgubili velikog čovjeka", prisjeća se Brzi koji je i danas bio na obilježavanju Mikijeve smrti. Taj 16. 10. 1991. godine bio je posebno koban za velike heroje. Smrt je na vukovarskim ulicama pronašla Blagu Zadru, ali i  prvog zapovjednika satnije Vojne policije Vukovar, 204. vukovarske brigade. Ovo je priča o Alfredu Hillu… “Bio je obrazovan i vrlo obazriv. S njim je nekako čak i ratovati bilo fino. Bez povišenih tonova, bez svađe ili bilo kakvih pretencioznosti svoje je ratne zadaće Miki, a tako smo ga zvali, odrađivao besprijekorno. Tu i tamo znao se porječkati s Borkovićem, ali je to u ratu valjda sve normalno. Pamtim ga kao izuzetno obiteljskog čovjeka koji je samo čekao da sve prođe pa nam je nerijetko govorio kako ćemo “svi na roštilj kod njega, njegove supruge i kćeri Staše” koje je neizmjerno volio – doznajemo od Alfredova suborca Josipa Belobrajdića – Brzog. Ipak, doznajemo, kako je sudbina htjela da Miki nikada ne doživi mirno druženje sa suborcima i obitelji uz roštilj: – Zajedno smo proveli sedam dana na položaju kod srpskog groblja na Sajmištu, doslovno smo ležali u grobovima i znali se zezati kako svatko, kad krene napad, liježe u svoju grobnicu. Tog 16. 10. krenuo je sveopći, siloviti napad na grad. Neprijatelj je probio Ulicu Josipa Kraša, motorole su ostale prazne, netko je javio da je Hill ranjen, a ja sam rekao: “Ako treba, rušit ćemo kuću po kuću, ali ćemo ga naći. Njega ne ostavljamo!” I pronašli su ga, kako leži smrskan od minobacačke granate: – Jednostavno je iskrvario, našli smo ga kako leži smrskanih potkoljenica… Motorola je bila metar od njega i vjerojatno nije mogao do nje… Odmah sam znao da smo izgubili velikog čovjeka – prisjeća se Brzi koji je i danas bio na obilježavanju Mikijeve smrti. Bojnik Alfred Hill u rodnom Vukovaru završio je osnovnu školu i gimnaziju. Pravni je fakultet završio u Zagrebu, no onda se vratio u svoj rodni kraj gdje se oženio i dobio kćer Stašu. Zaposlio se u Upravi šuma Osijek, u pravnom odjelu. Dana 10. svibnja 1991. godine ulazi u sastav pričuvnih snaga Zbora narodne garde Vukovar i sudjeluje od prvog dana u organiziranju obrane Vukovara. Zapovjednik obrane grada Vukovara Mile Dedaković – Jastreb 25. rujna 1991. godine imenuje ga prvim zapovjednikom satnije Vojne policije Vukovar, 204. vukovarske brigade. Alfred Hill-Atila (borbeni nadimak) s najbližim suradnicima, iskusnim bojovnicima, formira satniju VP, preuzima sve zadaće iz djelokruga Vojne policije uz aktivno i neprekidno sudjelovanje u obrani opkoljenog Vukovara. Posthumno mu je, 29. travnja 1993. godine, dodijeljen čin bojnika OS RH, odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Redom hrvatskog trolista 30. ožujka 1999. godine. Odlukom ministra obrane Republike Hrvatske 30. rujna 1998., a na prijedlog načelnika Uprave vojne policije, Nastavno središte za obuku Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske dobilo je ime bojnika Alfreda Hilla.