Vijesti Najčitanije
NAZVAO ME VELJKO MARIĆ I REKAO MI: NEMOJTE DOPUSTITI DA UMREM U SRPSKOM ZATVORU !
Pavković: Ne dopustite da Veljko Marić umre u srpskom zatvoru
Hrvatski branitelj Veljko Marić, najpoznatiji hrvatski logoraš u Srbiji, gdje služi zatvorsku kaznu od 12 godina, danas (petak) javio mi se telefonom. Već je pet godina iza rešetaka, a osudili su ga bez dokaza, za ubojstvo jednog srpskog civila u selu Rastovcu (Grubišno Polje) tijekom Vojno-redarstvene akcije Otkos, u kojoj je sudjelovao kao pripadnik Hrvatske vojske.
Obzirom da mu je vrijeme razgovora ograničeno, nastojao je da mi puno toga kaže u svega petnaestak minuta. Nisam ga ni morao pitati: kako mu je? Razgovor se snima, pa je odgovorio- dobro mi je, ali je i dodao da ćemo o tome ipak jednom pričati.
Obradovao sam ga viješću da je u tisku drugo izdanje moje knjige "Veljko Marić - nisam kriv" u kojoj se nalazi pregršt dokumenata u svezi njegovog uhićenja na bugarsko-srpskoj granici, koju je prije toga, rekao je, prelazio najmanje pedesetak puta i nikada mu se ništa nije dogodilo do 18. travnja 2010. Tada su ga, i dalje tvrdi, Srbi kidnapirali, odnosno oteli te odveli u Beograd, gdje mu se sudilo, a okrivljavali su ga dvojica četnika, koji su bili agresori na Hrvatsku.
- Sve su mi to smjestili, prije svega u hrvatskoj policiji. Ako sam bio takvim kakvog me prikazuju, što me nisu uhitili mnogo ranije, što za mnom nisu poslali potjernicu, zbog čega nisam odgovarao pred hrvatskim sudom, zašto je bjelovarsko Državno odvjetništvo "s poštovanjem" tek nakon mojeg uhićenja slalo faxom "dokaze" protiv mene? Sve su to pitanja na koja nemam odgovora. Da sam bio suđen na Haaškom sudu kao neki drugi, pa i srpski agresori, vjerojatno bi danas već bio na slobodi. Je li vi znate što znači 12 godina robije? Da sam kriv, u redu, odslužio bih, ali ovako ne ću i ne mogu se pomiriti s ovim što mi se dogodilo – kazao je.
Pitam ga, kako je sa zdravljem, tim više što znam da se i ranije žalio na razne bolove?
- Nemojte me o tome ni pitati. Nemam adekvatnu liječničku skrb, supruga mi iz Grubišnog Polja šalje lijekove. Jednom sam čekao na antibiotike više od mjesec dana. Imam gadnih problema, ali kad si tu gdje jesi – šuti i trpi.
Veljko je poglavito ogorčen na bivšu Vladu Jadranke Kosor.
Ona se na žalost uopće nije zauzela za njega. Nije mu krivo, rekao je, što je baš ta žena od branitelja Purde napravila junaka, što ga je izvukla iz zatvora u BiH, ali ne može joj oprostiti što je njega zaboravila. (Što i po Marića nije poslala zrakoplov Vlade RH?).
- Pratim, koliko mogu, sva ova zalaganja za mene. Eto, i Marijana Petir se založila u europskom parlamentu, čuo sam da je i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović imala želju da me posjeti. Bilo je to u vrijeme njezine predizborne kampanje. Puno očekujem od nove predsjednice RH, ali i drugih. Najveća mi je želja da se vratim u Hrvatsku, da imam pošteno suđenje, pa ako sam kriv, ne će mi biti žao i cijelog života odsjesti u zatvoru. Ali, ja sam – nevin. Sad su mi "napakirali" i novo suđenje. Opet su protiv mene oni koji su bili na strani agresora. Hrvatsko pravosuđe ne želi ispitati neke ljude u Hrvatskoj, tako da ukoliko ovako bude bojim se da ću i umrijeti u srpskom zatvoru. Zar sam se za to borio?
Veljko ima mogućnosti nekoliko puta tjedno, na kratko, i pozvati nekog telefonom, ali nitko ga ne pita: ima li novaca za međunarodne telefonske razgovore? Supruga mu jednom mjesečno dostavlja paket, šalje nešto novaca i to je uglavnom – to. Sretan je kad mu se ljudi javljaju pismima ili razglednicom (njegova je adresa:Veljko Marić-M.838/13, K.P.Z. Sremska Mitrovica, Fruškogorska bb, 22000 Sremska Mitrovica, Srbija, a supruge: Marijana Marić-Lončarević, Lončarica 8, 43290 Grubišno Polje).
- Zahvalan sam svima koji pomažu mojoj obitelji ili meni. Ali, vrijeme u zatvoru dugo traje, pa imam osjećaj da se ništa bitnije ne događa. Da sam prepušten na milost i nemilost. Nije istina da se na takav način jedna država može odnositi prema svojem građaninu, još k tome hrvatskom branitelju. Nemam novaca ni za odvjetnika, nemam ništa. Molim vas, pomognite mi samo da se vratim u Hrvatsku – rekao je.
Čudi ga također što ništa u svezi njegova slučaja ne poduzima Ministarstvo branitelja, pred kojim prosvjeduju – branitelji. Drago mu je što su u šatoru stavili i pano s njegovom fotografijom.
- Znači, branitelji me nisu zaboravili, a da sam kriv jer mislite da bi svi ti časni i pošteni ljudi ikada stali uz mene? – zapitao se te na kraju još jednom dodao:
- Nemojte dopustiti da umrem u srpskom zatvoru!
Mladen Pavković
