Ne treba čuditi što Gotovina može preko 'velike bare'. Čudi što ratni zločinci iz Srbije nakon odsluženja kazne mogu živjeti u Hrvatskoj!
Slobodno kretanje Ante Gotovine najnormalnija je stvar jer je riječ o nedužnoj osobi koja je u očima zakona čista. Krajnje je nenormalno da pravo na isto takvo kretanje po Hrvatskoj imaju osuđivani ratni zločinci i čuvari u logorima zbog čijih su batina mnogi logoraši oboljeli od PTSP-a, veliki broj je "zaradio" invalidnost, a znatan broj izgubio živote.
Ante Gotovina srušio je i posljednje barijere što se njegovog kretanja, ali i skidanja ljage sa svog imena tiče. Američki Ured za kontrolu strane imovine uklonio je generala Antu Gotovinus popisa osoba kojima je zabranjeno raspolaganje s bilo kakvom imovinom na teritoriju SAD-a. Iz ovog ureda je priopćeno kako za to više nema razloga. Prema spomenutoj odluci, donesenoj u dogovoru sa State Departmentom Gotovini se ukida i zabrana putovanja u SAD. Američka "crna lista" oslobađajuću je presudu, dakle, shvatila ozbiljno i sa saključkom da više nema elemenata za ovakvu odredbu, postupila po propisu.
To ne treba čuditi, jer Ante Gotovina svojim dokazivanjem nedužnosti ima pravo na uživanje slobode u pravom smislu te riječi, a uređenim državama to je jasno pa se sa takvim odlukama ne oklijeva. Ono što bi trebalo čuditi je činjenica da se ratni zločinac koji je zločin počinio na hrvatskom tlu nakon izdržane kazne, bilo u Hrvatskoj ili Srbiji, najnormalnije može vratiti u Hrvatsku, zaposliti se i u njoj živjeti!
Ovakva količina "demokracije" nepoznata u svijetu, trpa Hrvatsku u zemlju presedanskih odluka čime ona postaje jedina zemlja u koju ratni zločinac ima pravo povratka. Ratni zločinac bilo drugdje imao bi doživotnu zabranu ulasla u zemlju u kojoj je počinio zločin. S tim se slaže i Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.):
- Ništa me više ne čudi, iako je ovo jedno od gorućih pitanja kojim se Hrvatska po tko zna koji put diskreditira. Kod nas su svi dobro došli, bez obzira na stranu koju su odabrali u Domovinskom ratu. Srbi, nama, recimo ništa ne praštaju. Pogledajte samo situaciju žrtvenog janjeta Željka Marića. Sve što je naša vlada za njega učinila je da ga premjeste iz jednog srpskog zatvora u drugi. Kod njih oprosta nema, dok kod nas ratni zločinac može doći u Hrvatsku i npr. otvoriti firmu – kaže Pavković.
Sve potvrđuje i logoraš Ilija Ačkar koji je kazao:
- Nakon što se ratne zločince uhiti i kazni, uvijek se nađe netko pametan tko ih pomiluje, pa ostatak kazne 'izdržavaju' u Srbiji u kojekakvim kućnim pritvorima, a zapravo najnormalnije žive.. Ali, realno, ti se ljudi mogu svakog momenta odlučiti doći u Hrvatsku i bez ikakvog problema u njoj živjeti, čak i u, npr. mom susjedstvu. Pokušajte samo zamisliti da se neki terorista nakon svog čina može vratiti u Ameriku! Zabranu ulaska bi dobili ne samo on, nego njegova uža i šira obitelj – tvrdi Ačkar.
Slobodno kretanje Ante Gotovine najnormalnija je stvar jer je riječ o nedužnoj osobi koja je u očima zakona čista. Krajnje je nenormalno da pravo na isto takvo kretanje po Hrvatskoj imaju osuđivani ratni zločinci i čuvari u logorima zbog čijih su batina mnogi logoraši oboljeli od PTSP-a, veliki broj je "zaradio" invalidnost, a znatan broj izgubio živote.
Izvorni članak možete pogledati OVDJE
