Neokomunistička mržnja na zagrebačkom Filozofskom fakultetu

Otvoreni svjetonazorski sukob na FFZ (Filozofskom fakultetu-Zagreb) započeo je 2015., odbijanjem nastavka suradnje s KBF (Katoličkim bogoslovnim fakultetom), započete 2014. Unatoč širokoj mogućnosti utjecaja fakultetskog vijeća na tekst ugovora i njegovo dugotrajno usuglašavanje, skupina neokomunista, profesora i studenata, trenutak je iskoristila za oštar svjetonazorski sukob. U vodu su odjednom pale sve vrijednosti koje (nažalost samo deklarativno) promiču: tolerancija, otvorenost, uključivost, humanost....   Sramotni niz laži odaslan je u javnost povodom suradnje FF sa KBF. Evo nekoliko javno opovrgnutih. Laž je da je ugovor planirao spajanje fakulteta. Laž je da bi „klerici“ tako bili povlašteni jer fakultet surađuje s nizom drugih fakulteta i svima koji imaju potencijala omogućava šire obrazovanje. Laž je da bi se studenti s KBF upisivali bez prijamnog ispita. Odjednom je potencijalna nazočnost 15-20 studenata KBF smrtno uplašila neokomunističku skupinu. Zamislite kolika je to opasnost kad vam među 6000 studenata svakodnevno komunicira dvadesetak „klerikalaca“. Trenutak se, slučajno ili ne, poklopio s trenutkom smjene vlasti u Hrvatskoj a u javnost je lansirana Milanovićeva „We`ll give them hell“. Uzalud činjenica da su u demokratskom većinom u fakultetskom vijeću srušili i odbili ugovor te uspješno otklonili mogućnost kontakta, sa, po njih valjda zaraznim studentima KBFa. Sukob je valjalo pod svaku cijenu nastaviti metodama komunističke revolucije, lažima i manipulacijom. „Borbena“, vremešna filozofkinja Nadežda Čačinović, (ex Puhovski), nezadovoljna djelomičnim uspjehom, pokušala je s dijelom fakultetskog vijeća izvršiti puč i smjenu dekana Previšića. Zaradila je kaznenu prijavu. Tada kvaziprogresivci opet aktiviraju „proletere“ svih sektora, uprizorje doživljava kvazidemokratski klimaks a klimava većina u vijeću, te 5% studenata i pridošlica, proglašavaju se  apsolutnim zastupnicima fakultetskog integriteta, jedinim naprednim snagama, antifašistima....... (Često mi na um dođe kako Stepincu isti prigovaraju da nije dovoljno govorio protiv Pavelićeva režima. Čačinovićka i slični zucnuli nisu protiv Titova režima pa čak i danas, zajedno s mladim indoktrinatima, svesrdno brane tekovine komunističkog zločinca.) Ljestvicu ciljeva su ovaj put postavili višlje – ostavke dekana Previšića ali i rektora Borasa, jer su dio „neosporne  zavjere“ opće klerikalizacije sveučilišta. Pozadina svih inscenacija jako vonja na aktivno čučanje profesora Mate Kapovića (i sličnih), poznatog po „tolerantnoj“ izjavi ....“serem van se na Bleiburg. „ Mirotvornost i pravdoljubivost klike procvjetala je fotomontažom ISILovca s odsječenim glavama Previšića i Borasa. Kvazitolerancija skupine pokazala je pravo lice u preporuci jednog profesora da zaštitarima jednostavno polome noge. Za njih je masovni ubojica, Che Guevara svetac, a nesretni Zvonko Bušić, zbog jedne slučajne žrtve- terorista. FB stranica Slobodni filozofski aktivno i legitimno promiče ideološku ljubav Balkana, ali se ne može  maknuti dalje od  sjećanja na svaku žrtvu nacističkog i ustaškog terora. Nad brojevima i mjestima žrtava fašizma, diljem za njih još žive Jugoslavije, ponosno je istaknuta crvena zvijezda petokraka. Žrtve komunizma, naravno, ne zaslužuju spominjanje. Jednima sjećanje a drugima zaborav i fekalije, prezir i naslada. MI ili ONI. To su stvarni postulati ove male skupine retrogradnih uhljeba.  Kroz košmar dvostrukih standarda i agresivnog neokomunizma jasno se probija temelj na kojemu je odgajana ta skupina profesora koji danas  infiltriraju studente. U izvješću sekretara KP Hrvatske 4. narodnooslobodilačke udarne brigade 3. udarne divizije JA, od 31. 5. 1945, navedeno je: „Mržnja kod naših boraca postoji dosta slaba naročito kod novih boraca koji su u zadnje vrijeme došli u naše jedinice, [...]. To se očitovalo prilikom pratnje zarobljenika iz Maribora prema Slavoniji. Mi smo s naše strane poduzeli preko partije da se ta mržnja poveća.....ukazivajući da su to najveći krvnici našega naroda...... Uspjeli smo podići mržnju prema toj bandi i u zadnje vrijeme borci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone t. j. koji ne može da ide, ali još uvijek postoji pomirljivaca koji ih vole davajući im vode, kruha i t. d." Plenum bez plenuma. Kada je akcija smjene Previšića i Borasa zapela, u pomoć priskače dobro uigrana mreža. Platforma 112, Documenta, B.ab.e....., potiču zasjedanje studentskog plenuma, kako bi Maja Sever i mainstream novinari dobili materijala za promoviranje neokomunističkog bunta. Broj studenata nazočnih  plenumima  (lat. pun,potpun) filozofskih pobunjenika jasno i nedvojbeno svjedoči kako probleme na FF kreira i izmišlja mala, totalitarnim komunizmom indoktrinirana skupina ljudi. Fakultet broji 6000 studenata a plenumima ih nazoči 100 -200, jer od ukupnog broja nazočnih valja oduzeti pripadnike Platforme 112, političare kukuriku koalicije i ine pradavne studente. U mnoštvu se isticala Sanja Sarnavka ( B.a.b.e.) promičući ne znam kakova ženska prava u ovome slučaju, Ranko Ostojić, Aleksandra Kolarić, još poneki zastupnik(ca) SDPa, Vesna Teršelič, Zoran Puhovski, Branimir Pofuk te neizostavna Urša Raukar. Treba li jasnije svjedočenje o ideološkoj pozadini sukoba, koji je stvarnu osnovu ozgubio još tijekom travnja 2016., kad je fakultetsko vijeće odbilo produžiti/obnoviti ugovor o suradnji s KBF. Završetak ovog košmara nije na vidiku. Agresivna plenumska manjina i mreža svjetonazorski slijepih NGO pobočnika, učinit će sve kako bi do došlo do eskalacije. Mainstream novinari prikrivat će njihovu mržnju i stvarne pobude a obezvrijediti svaki glas koji pokuša raskrinkati stvarnu pozadinu događaja. Stvarni „zločinci“ i kreatori kaosa bez obzira na rezultat revolucije ostat će zaštićeni nelustriranim profesorskim pozicijama. Odgojili su dovoljno nasljednika koji će svim sredstvima nastojati oživotvoriti humanizam kako ga oni vide. „Uspjeli smo podići mržnju prema toj bandi i u zadnje vrijeme borci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone t. j. koji ne može da ide, ali još uvijek postoji pomirljivaca koji ih vole davajući im vode, kruha i t. d.“ Željko Maršić-Zenga