Policajci ogorčeni zbog pogiblje Saše Modrića: Ravnateljstvo policije krivo je za njegovu smrt!

Otkad je u prometnoj nesreći u Zagrebu, na čvoru Jankomir, u večernjim satima 26. ožujka poginuo 32-godišnji Saša Modrić iz Samobora, službenik Ravnateljstva policije raspoređen u Mobilnoj jedinici prometne policije, njegovi se kolege ne prestaju pitati je li baš morao poginuti. Neki od njih (koji su nam se obratili) za njegovu smrt krive policajčev umor, koji je, po njihovu mišljenju, rezultat loše organizacije policijskog posla od strane njihovih pretpostavljenih u Ravnateljstvu policije. Kako stoji u službenom izvješću policije, Modrić je sam kriv za svoju smrt jer je zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor i policijskim motociklom naletio na metalnu zaštitnu ogradu, od koje se odbio, a zatim je udario u metalni stup nosača zaštitne ograde. Iza sebe je ovaj vrijedni i omiljeni policajac ostavio petogodišnju kćer i suprugu, koja je prometna policajka u Postaji prometne policije u Lučkom.

Dan odmora

Njegovi kolege nam kažu da je toga nesretnog dana Modrić obavljao nadzor i kontrolu prometa u PU vukovarsko-srijemskoj na motociklu, od devet sati ujutro do 21 sat navečer, dakle dvanaest sati uzastopce, a na tom terenu je neprekidno bio šest dana. – Zadnjeg dana, 26. 3. 2019. godine, Saša je obnašao službu od 9 do 21 sat. Oko 17 sati Modrić je s još jednim kolegom motociklistom i dvije autoophodnje nastavio put iz Vinkovaca do Zagreba jer im je taj dan završavala služba u 21 sat. Morali su se vratiti do 20 sati u Zagreb jer imaju napisati pismena izvješća s terena koja moraju završiti do 21 sat jer se prekovremeni sati ne plaćaju. Pri povratku stali su na benzinskoj postaji jer moraju vratiti motocikle u bazu Senjak s punim spremnikom goriva. Saša Modrić je, dok je bio na motoru, rekao kolegi policajcu neposredno prije nesreće da ne osjeća ruke koliko mu je hladno, a u to vrijeme temperatura nije bila veća od 8 stupnjeva, a vožnja na motociklu pri brzini od 130 km/h nije veća od 1-2 stupnja – govori nam Modrićev kolega. Pri dolasku na čvor Jankomir, Modrić je u zavoju pao s motora i, nažalost, na mjestu preminuo. – Kako je moguće da policijski službenik u mjesecu ožujku, dok temperature nisu više od 10-12 stupnjeva danju i 3-4 stupnja noću, uopće bude upućen u službu iz Zagreba na motociklu u Vinkovce, gdje nam je bila baza, dakle ukupno na 600 kilometara puta na motoru računajući oba smjera. Saša je prije pogibije te dane radio na terenu u Vinkovcima, Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu i drugim mjestima. U šest dana imao je jedan dan odmora, i to radi satnice koja je predviđena zakonom. U našoj Mobilnoj jedinici prometne policije postoji kombi vozilo s priključnom prikolicom koje je namijenjeno za prijevoz motocikla kada se odlazi na terene ako je loše vrijeme i loši vremenski uvjeti na cesti. Ovo vozilo se koristilo i u drugom mjesecu, kada se išlo na teren u Split i Zadar. Da se i u ovom slučaju koristila navedena prikolica, danas bi Saša bio živ – govore nam njegovi kolege, koji se i inače žale na svoje rukovoditelje. Jedan od njih nam kaže da je ove godine bio s motociklom na terenu PU splitsko-dalmatinske u Splitu od 20. do 26. veljače, u vrijeme kad je bila najjača bura i kada je puhalo 190 km na sat.

Veliki stres

– Ti isti naši rukovoditelji tjerali su nas da radimo po takvom vremenu. Pa ja nisam mogao otvoriti vrata na vozilu i izići iz njega, a kamoli nešto raditi i postupati. Tom prilikom temperatura je bila 4 stupnja, a stvarni osjet temperature minus 8 stupnjeva. Motociklisti su isto tako radili po takvom vremenu, što je gotovo nevjerojatno. Kao najveći šok, bio mi je što je bio prisutan i načelnik Uprave policije Ivan Merćep, koji je inače rodom iz Splita i koji nam je nadređen i znao je kakvo će vrijeme taj tjedan biti i kakvi će biti uvjeti. Pitam se pa zar nije mogao povući ljude ili odgoditi teren za tjedan dana. Sreća da onda nije nitko nastradao – govore nam četvorica policajaca koji su bili na terenu u Splitu. Kažu nam da njihovi rukovoditelji traže od njih samo nabijanje rezultata i statistike i da je zbog toga svih četrdesetak ljudi koji rade u Mobilnoj jednici prometne policije pod velikim stresom. – Uveli su nekakve tabele, statistike kojima se prati rad svakog službenika na način da se za svaki prekršaj ili bilo koje drugo postupanje donose nekakvi bodovi i ako na kraju mjeseca imaš malo bodova, nisi ništa radio, te se na taj način vrši mobing i pritisak na policijske službenike. Način kažnjavanja je da te se ne šalje na terene da ne bi dobio dnevnicu ili neki drugi način. Pa to je kao da radim u nečijoj privatnoj tvrtki. Najvažnije je što se ti isti rezultati i statistika lažno prikazuju i fingiraju, na što su ih upozoravali vođe grupe, ali nema od toga koristi. Ne dopuštaju se prekovremeni sati pa, recimo, kad smo na terenu kao u gore navedenom slučaju gdje je stradao Saša Modrić, taj zadnji dan sam radio od 9 do 21 sat u Splitu, a tek oko 18 sati se dopušta povratak za Zagreb. U međuvremenu moraš natočiti gorivo, vratiti motor i napisati sva potrebna izvješća, te je normalno onda da ljudi moraju juriti da bi stigli bar do 20 sati te da stignu sve to napisati do 21 sat. I normalno, kod takve žurbe mora se dogoditi zlo. Pa ljudi se narade šest dana i kako će takvi umorni još toliko kilometara odvoziti da se vrate, kao što je naš Saša vozio više od 300 kilometara na povratku iz Vinkovaca za Zagreb, a da se ne govori koliko je taj dan prešao na motociklu dok je radio na terenu.