Nešto je trulo u državi Hrvatskoj: gdje su Hasanbegovićevi 'suborci'?

MARKO JURIČ Ako Hasanbegović padne bit će to poraz hrvatske hrabrosti. Bit će to loša poruka svima koji žele nešto promijeniti Nešto je trulo u državi Hrvatskoj..! Narod pobjednika prihvaća osjećaj krivnje, ulogu okrivljenoga koji se brani, pravda, objašnjava i pristaje na ulogu poraženog. Domaća intelektualna elita u strahu za vlastitu egzistenciju šuti i kukavički pristaje na laži. Anacionalna i bučna intelektualna aristokracija cijelim je svojim bićem predana razaranju ideje hrvatske države i to uspješno čini. Hasanbegović je pokazao spremnost, snagu i odlučnost da se suprotstavi tome i odmah je krenuo stampedo medijskih, političkih i intelektualnih barbara koji ne poznaju život u redu i poretku, nego samo svirepu pljačkašku orgiju u kojoj su oni zakon, sila, pravda i istina. Natjerali su Hasanbegovića da se brani, da objašnjava, da se pravda. Problem je u onima koji bi trebali biti Hasanbegovićevi 'suborci'. Oni su zastali, prestrašili se i nemaju hrabrosti stati uz njega i reći barbarima 'no pasaran'. Misle da će ako žrtvuju Hasanbegovića napad prestati i da će onda moći mirno preuzeti vlast kako su planirali. Međutim, ako Hasanbegović padne bit će to poraz hrvatske hrabrosti. Bit će to loša poruka svima koji žele nešto promijeniti, a veliki podstrek svima koji i dalje žele držati Hrvate u kmetstvu, koji su prije šesnaest godina ponovo kolonizirali Hrvatsku. Zašto Crkva šuti, zašto biskupi ne dižu glas protiv ovog kulturocida koji se upravo očituje na slučaju ministra Hasanbegovića? Crkva je okupirana beatifikacijom Stepinca kao da je Stepinac sam sebi bio cilj. Stepinac je dao život za ideju istine i pravde, istine i pravde o hrvatskom narodu i svemu što se događalo tih godina njegovog suđenja i sužanjstva. Ovo što se danas događa hrvatskom narodu je metodološki drugačije, ali principijelno potpuno isto kao i u to Stepničevo vrijeme. Gdje je danas taj duh Stepinca, duh hrabrosti i istinoljubivosti? Zašto ne nadahnjuje Crkvu? Gdje je danas među njegovim nasljednicima duh njegove ljubavi i spremnosti na žrtvu i mučeništvo za svoj hrvatski narod? Što će nam Stepinčeva svetost ako ta svetost neće biti putokaz kroz ovo trnovito razdoblje? Gdje su hrvatski intelektualci? Zašto šuti HAZU? Bave se tamo nekakvim projektima koje malo koga zanimaju, a pred očima im se događa kriminalna kolektivna manipulacija istinom, činjenicama, ideologijama. Koliko je doktora znanosti u Hrvatskoj? Zašto šute i promatraju kako se podivljali stampedo političkih i medijskih barbara iživljava i cipelari njihovog kolegu Hasanbegovića? Zašto svoje intelektualne kapacitete ne usmjere obrani i afirmiranju ideje hrvatske države? A to je ideja istine i pravde. Kakva korist od znanosti koja ne otkriva istinu? I na kraju politika, odnosno hrvatski političari. Gdje su bili kada je Hasanbegović držao press konferenciju? Zašto nisu stajali pored njega kada se obraćao javnosti? Zar je Hasanbegović neki usamljeni osvetnik koji za svoj račun vodi privatni rat pa je zato smijenio povjerenstvo čija je jedina osobina bila politički i ideološki nepotizam odnosno korupcija? Dakle na jednoj strani imamo obračun s kriminalom, a na drugoj nekakvu fotografiju s mogućim ustaškim obilježjima. Pa što ako i jesu ustaška obilježja? Zar nisu dijela važna? Zar nije važno što netko čini, a ne kakve kape nosi? Kakva je korist od kapa i šešira? Kako može bilo kakva fotografija pretegnuti nad sprječavanjem krađe silnih milijuna kuna iz državnog proračuna? Zašto se nasjeda na te jeftine spinove srpskih Novosti čije bi financiranje također trebalo postati predmet šire rasprave? Kako može bilo što, ali doslovno bilo što nacrtano na papiru zamijeniti čovjeka koji je suspendirao korupciju? Ako će se Hrvatska zbog komada papira na kojem je nešto nacrtano, napisano, otisnuto tako lako odreći čovjeka kakvog dugo nismo vidjeli onda se zaista sa strahom možemo zapitati 'Quo vadis Croatia'?