NIJE ISTO: Šest plakata za skretanje pozornosti na nužnost zaštite Domovinskog rata

Branitelji koji već 82 dana prosvjeduju u Savskoj 66 na više lokacija u gradu Zagrebu postavili su jumbo plakate pod sloganom 100% za Hrvatsku. Sadržajem plakata želi se skrenuti pozornost da se kontinuirano i sustavno propušta zaštititi obrambeni i oslobodilački Domovinski rat od relativizacije i izjednačavanja s velikosrpskom agresijom i okupacijom, što je u suprotnosti s točkama i načelima Deklaracije o Domovinskom ratu, što nadalje vodi izjednačavanju žrtve i agresora. Plakat: građanski rat - Domovinski rat želi se upozoriti na učestalo nazivanje Domovinskog rata građanskim ratom, uz obrazloženje kako su u njemu međusobno ratovali hrvatski građani. Želi se upozoriti da se radi o agresiji koju su počinile JNA, snage srpskih i crnogorskih teritorijalaca i raznih srpskih dobrovoljačkih jedinica na Republiku Hrvatsku. Činjenica da je dio srpskog stanovništva u Hrvatskoj potpomagao srpsku agresiju i pokušaj okupiranja i slamanja Republike Hrvatske, ne znači da se radi o građanskom ratu. Nažalost, svi smo svjedoci iskrivljavanja povijesti kroz opetovano proglašavanje Domovinskog rata građanskim ratom. Jugoslavenski grb na plakatima ukazuje upravo na činjenicu da su u Domovinskom ratu ratovale dvije različite države - Republika Hrvatska i Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a nikakvi pragmatični razlozi, poput tvrdnji da se inzistiranjem na obrambenom karakteru Domovinskog rata onemogućava ostvarivanje prava civilnim žrtvama, ne smiju voditi u mijenjanje povijesnog konteksta i nazivanje Domovinskog rata građanskim ratom. Izjednačavanje Domovinskog rata s građanskim ratom može se vidjeti i u strateškim dokumentima Republike Hrvatske prema Europskoj uniji kao i u nedavnoj izjavi Vesne Teršelić:

„Uvijek kad govorim o ratu naglašavam da je to bio obrambeni rat, s nekim elementima građanskog rata.“

Što znače elementi građanskoga rata te od kuda pravo gospođi Teršelić da javno inzistira na takvoj tezi? Plakat: registar agresora – registar branitelja ukazuje na problem koji je nastao javnom objavom registra branitelja. Registar hrvatskih branitelja nije donio ništa od onoga što je ministar obećavao. Isti je pompozno najavljivan kao prekretnica u smanjenju broja branitelja, a konačni se broj branitelja povećao u odnosu na to koliko ih je bilo prije objave Registra. Kako je za popis branitelja odgovorno Ministarstvo branitelja, isto je odgovorno i za to što je broj branitelja povećan. Registar hrvatskih branitelja jedino je poslužio u svrhu podizanja optužnica protiv onih koji su se borili za slobodnu i neovisnu RH, za nju poginuli, za nju bili ranjavani, za nju bili u logorima, za nju ostali invalidi. Istovremeno se radi na ukidanju Zakona o ništetnosti, a taj Zakon je jedini dokument Republike Hrvatske koji hrvatske branitelje štiti od izručenja u Srbiju za njihovo obrambeno djelovanje na teritoriju Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Ukine li se Zakon o ništetnosti, otvara se mogućnost da svi pravni akti bivše JNA, bivše SFRJ i Srbije počnu imati pravni učinak na Republiku Hrvatsku, te da se hrvatski branitelji zbog obrane svoje domovine, Republike Hrvatske, počnu izručivati u Srbiju gdje bi im se sudilo za djela koja u Srbiji nisu niti počinili, što bi bilo potpuno notorno. S druge strane registar agresora koji je ministar Matić obećao izraditi i objaviti nije napravljen te se velikosrpske agresore i okupatore polako i sustavno svodi u kategorije srpskih povratnika i izbjeglica ili civilnih žrtava rata da bi kroz te kategorije mogli ostvarivati prava unutar Republike Hrvatske. Plakatom: ljubav - mržnja želi se ponovno ukazati na činjenicu da su u Domovinskom ratu postojale dvije strane, jedna vođena mržnjom, željom za okupiranjem hrvatskog teritorija i širenjem granica Srbije, i u svojoj mržnji prema Hrvatima, ali i svem ostalom nesrpskom stanovništvu, spremna za najgore vrste zločina, a druga vođena ljubavlju prema Domovini i ustrajna u naumu da ju, makar uz najveće žrtve, obrani od zločinaca. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman za većinu Hrvatske simbolizira domoljublje, požrtvovnost i vjeru u samostalnu i slobodnu Hrvatsku. Nažalost, dio agresora koji su tijekom rata počinili nečovječne zločine danas slobodno živi na teritoriju Hrvatske, pa čak i radi u njezinim institucijama. S druge strane, oni koji su Hrvatsku stvarali i obranili danas su proglašeni problemom hrvatskog društva. Plakat: region – Hrvatska odnosi se na jedan od problema koji opterećuje hrvatsku sadašnjost, a odnosi se na usredotočenost hrvatske politike i vodećih političara na susjedne zemlje, odnosno zemlje bivše Jugoslavije. Želi se upozoriti da je Hrvatska uvijek bila dio europskog kulturnog kruga i kroz povijest je pripadala europskoj, a ne balkanskoj regiji. Iako je Europska unija nastala u cilju ekonomskog jačanja njezinih članica, ona svakako nastoji ujediniti i njihove različitosti. Stoga Republika Hrvatske ne očekuje da će članstvom u EU izgubiti svoj identitet. Kako bi ekonomska snaga Europske Unije, a time i njezinih članica, bila jača potrebno je da se svi nesporazumi i nesuglasice rješavaju mirnim putem, te da svi međusobno izmjenjujemo znanja i iskustva. Prihvaćamo ekonomsku suradnju u regiji, ali ne prihvaćamo ignoriranje našeg sustava vrijednosti i ne prihvaćamo dvostruka pravila. Spremni smo s regijom surađivati u smislu ekonomskog razvoja, ali nismo spremni zatvoriti oči na nepravde koje su se u nedavnoj prošlosti u našoj zemlji dogodile. Hrvatski branitelji borili su se za samostalnu i demokratsku Hrvatsku koja će biti članica Europske unije i NATO-a, a ne "regiona". Plakatom: agresor – branitelj i plakatom: krvnik –žrtva želi se ukazati na potrebu da se napravi jasna distinkcija između onih koji su bili branitelji svoje Domovine i onih koji su tu istu Domovinu napadali. U posljednje vrijeme kroz pravne dokumente Vlade naziv hrvatski branitelji zamjenjuje se s nazivom učesnici ratnih zbivanja što još jednom potvrđuje činjenice o izjednačavanju žrtve i agresora koju ova Vlada prema svojem Planu 21 želi provesti. Možete li zamisliti kako bi Hrvatska danas izgledala da su hrvatski branitelji početkom Domovinskog rata odustali od obrane svojih i naših domova? Možete li zamisliti kako bi hrvatske žene, majke i djevojke danas živjele? Velikosrpski agresor koji je napao Hrvatsku danas bi, prema riječima velikoga Vlade Gotovca, sjedio u tuđim kućama, grijao se na tuđim ognjištima, živio u tuđim gradovima, trošio bi tuđi novac i jeo tuđi kruh, ubijajući one koji mu sve to daju. Da su generali velikosrpskog agresora imali obitelj, djecu i bližnje ne bi tada napali Hrvatsku, jer oni koji tuđu djecu ubijaju - nemaju djece; jer oni koji tuđe majke ucviljuju – nemaju majke; jer onaj koji tuđe domove ruši – nema doma. Vlado Gotovac rekao je:

„Zapamtite dobro: Ono što oni žele je da nas izjednače sa sobom. Oni žele da budemo divlji kao oni, da budemo ubojice kao oni, da budemo bez ičega kao oni, da budemo bez morala kao oni… Ali mi imamo svoju domovinu, mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju naciju.“

Danas neki okreću glavu od hrvatskih branitelja. Nezahvalni su, pa izjednačavaju žrtvu i agresora, niječu Domovinski rat i prihvaćaju građanski rat, a umjesto hrvatski branitelj i velikosrpski agresor koriste neku izvrnutu i izmišljenu terminologiju, kao npr. učesnik rata, pa time još obmanjuju međunarodnu javnost i ne zastupaju istinu. Hrvatski branitelji branili su živote ljudi s kojima danas žive od smrti i poniženja, branili su zemlju svojih predaka, branili su pravo na svoje mjesto pod suncem, branili su pravo da žive u miru i slobodi. Hrvatski branitelji branili su život!           Izvorni članak možete pogledati OVDJE