Nije problem u ćirilici, problem je u onima koji su je uveli u Vukovar!

U kontekstu sramotnog suđenja, zbog razbijanja dvojezičnih ploča u Vukovaru, junaku Domovinskog rata, koji je tijekom borbe za hrvatsku slobodu izgubio dva sina, 76-godišnjem Marijanu Živkoviću, rasplamsala se, očekivano, ponovno rasprava vezana uz ćirilicu. Iako postoji odluka Ustavnog suda, iako je lokalna vlast, predvođena HDZ-om, promijenila Statut grada, ćirilica kao tema ne silazi sa naslovnica i očito će, zahvaljujući aktualnom režimu, biti jedna od važnijih predizbornih tema pogotovo jer su parlamentarni izbori jako blizu. Problem ćirilice trebalo je odavno riješiti, i to tako da se procesuiraju, lustriraju, svi oni koji su je 'uveli' u Vukovar, a posebno oni koji su herojski grad 'opismenjivali' tenkovima i topovima. Oni su problem,  ne samo Vukovara, nego i čovječanstva općenito, ne ćirilica. Činjenica da brojni zločinci nisu kažnjeni, da neki od njih hodaju Vukovarom, naša je najveća sramota. Je li ćirilica tek pismo, kao i svako drugo, ili alat kojim se agresor služio tijekom osvajanja? Naime, nacisti su pokorili Europu, no, njemački jezik u Europi ne samo da nije zabranjen nego se smatra jednim od nautjecajnijih jezika, uz engleski, naravno, no, Njemačka je, za razliku od Srbije, prošla proces denacifikacije. Naravno, posve opravdano ćirilica u herojskom gradu na Dunavu izaziva u najmanju ruku zaprepaštenje, ogorčenje, pa i zgražanje hrvatskih građana, hrvatskih branitelja prije svega, rano je i rane su još uvijek svježe. Mnogi postavljaju pitanje ako je danas, 24 godine kasnije, rano, kad će doći vrijeme, koliko još? Odgovor može biti tek jedan, ako želimo dobro stradalnicima, ako suosjećamo sa žrtvama: 'koliko god je potrebno....' Zauvijek ako će trebati, a neće, vjerujemo da neće. Jednog dana kada Srbija prođe proces denacifikacije, kao što je to prošla Njemačka prije 70 godina, ćirilica, naravno, neće predstavljati nikakav problem u Vukovaru, ne samo u Vukovaru nego ni u Srebrenici, ni na drugim stratištima koje je iza sebe ostavio srbijanski nacizam i komunizam ( JNA plus ČETNICI ). Međutim, je li moguće danas, dok fašisti, KOJI NEGIRAJU GENOCID u Vukovaru i Srebrenici, vladaju državom koja je Vukovar sravnila sa zemljom, uvoditi ćirilicu, pogotovo ako znamo da su žrtve zločinačke velikosrpske politike protiv toga? Naravno, kako rekosmo, ćirilica sama po sebi nije problem, ne bi trebala biti ni latinica, glagoljica, ne bi trebalo biti niti jedno pismo, problem je u onima koji su je 'uveli', a da zbog načina na koji su to činili nisu kažnjeni. Krvnici s Ovčare su se uglavnom izvukli sa smiješnim kaznama, koje su opravdano izazvale nove traume kod žrtava i obitelji žrtava genocida u Vukovaru. Vukovarska priča biti će završena katarzom Srbije i, kako su to lijepo i odlučno rekli saveznici tijekom Drugog svjetskog rata, pa da parafraziramo, bezuvjetnom kapitulacijom velikosrpske politike. Za suđenje junaku Domovinskog rata, za iscrpljivanje oko ćirilice, najveću odgovornost snose hrvatski političari, jedni i drugi, oni su odavno mogli riješiti to pitanje i time presjeći mogućnost da razni etno-biznismeni i samozvani borci za ljudska prava još jednom profitiraju na Vukovaru i od žrtve Vukovara.