‘NIJE TAJNA, SVE SMO PRESRETALI’: Čovjek koji je snimao dramatične razgovore srpskih vođa u Oluji objavio transkripte

Velike zasluge u Domovinskom ratu idu skupini ljudi koji su elektroničkim izviđanjem, presretanjem i snimanjem razgovora lidera srpske vojske, neprijatelju nanosili ogromnu štetu.

Splićanin Mile Budiša (64) u povodu obilježavanja akcije Oluja prisjetio se vojne akcije i svog uzbudljivog profesionalnog puta o kojem će neke informacije ipak zauvijek ostati pod oznakom vojnih tajni. Između devet različitih odličja iz Domovinskog rata koje posjeduje, nalazi se i prišivka na kojoj piše ‘Centar za elektroničko izviđanje’…

“Bio sam u Centru za elektroničko izviđanje i ometanje Vojno-pomorske oblasti Split, postrojbi koja je bila stacionirana u Divuljama. Diplomirao sam u struci, prošao sve njene faze i stadije i bavio se isključivo poslovima veza i obavještajne prirode: do početka Domovinskog rata prisluškivali smo kompletnu talijansku mornaricu, dio američke Šeste flote i Petu sovjetsku eskadru. Tamo negdje oko Europskog prvenstva u atletici u Splitu, 1990. godine, već je bilo jasno da ondje više nemam što tražiti”, kazao je Budiša. 

“Da, slušali smo i Ratka Mladića”

U srpnju 1991. godine na poziv pokojnog barbe generala Ive Jelića, Mile Budiša napušta JNA i s ljudima koje je odabrao prelazi u Četvrtu gardijsku brigadu. Imali su, kaže, vrhunsko znanje no od opreme za prisluškivanje – ništa.

“Radili smo samo na sredstvima veze i amaterskoj aparaturi. Ipak, svašta smo čuli, od pijanih vojnika koji na kanalima psuju sve po spisku vlastitim vođama do zapovijedi njihovih kapetana kako i kada pokrenuti topničke napade na Šibenik i Vodice. Da, slušali smo i Ratka Mladića i Milu Martića“, prisjeća se Budiša.

Dramatični razgovori puni psovki

“Više nije tajna, prije i za vrijeme same Oluje naša Središnjica za elektronsko izviđanje prisluškivala je apsolutno sve civilne i vojne komunikacije na području ‘Krajine’. Iznimno je važno bilo presretanje razgovora na relaciji Knin – Ženeva, u kojima je Mile Martić davao instrukcije njihovu pregovaraču Iliji Prljiću. U roku od nekoliko minuta slali smo naše izvještaje u Zagreb i tako smo dobili značajnu prednost. Jasno je da sama akcija ne bi bila ni blizu tako uspješna da nije bilo nevjerojatne sinergije politike, vojske i elektronskog izviđanja. Kad je akcija već krenula, dakako, najzanimljivije je bilo slušati panične razgovore srpskih vođa”, sjeća se Mile Budiša.

U nastavku kratak transkript razgovora od 4. kolovoza 1995. godine u 16:30 sati: 

Mrkšić: Alo Milane
Babić: Evo me, što ima nova
Mrkšić: Gori sve u pičku materinu, radi što god možeš
Babić: Ovako, ja sam sa Galbrajtom razgovarao, po njegovim riječima ,nema šanse da stanu
Mrkšić: Auuuuuu
Babić: ….ovo zadnje…Amerika on će otići kod Tuđmana.. ja sam rekao da …idemo na pregovore na bilo koje mjesto
Mrkšić: Dobro, ajde još radi svaka mala pomaže…, radi
Babić: Oću li ja dole da idem ( u Knin)
Mrkšić: Radi nešto da ovo prestane
Babić: Slušaj, nema šta da se radi, izvlači narod odozdo
Mrkšić: pa evo, krećemo sa tim
Babić. Pa jesu li prestali sa tim
Mrkšić: Ma nisu, kurac
Babić: Ako prestanu, izlazite iz te rupe (Knina)
Mrkšić: Molim, a
Babić: Izlazite iz te rupe
Mrkšić: Dobro, evo Mile ( Martić) će te čuti
Babić: Dobro
Martić: Milane, od Vrhovnog savjeta odbrane samo ja i general tu, pa razmišljamo da žene i djecu izvlačimo
Babić: Nema druge, Ja sam razgovarao sa Galbrajtom prije sat vremena. Po njegovim riječima ja ne mislim da će oni stati. Preduzimajte sve radnje po planu.
Martić: Dobro, idemo onda gore po dogovoru
Babić: Ja ću, ja mislim sutra da nazovem ove ministre na razgovor kod Mladića. Ja ne znam šta…
Martić: Dobro
Mrkšić: ( ponovo se uključujete u razgovor) Ne znam nema ih nigdje, negdje su u podrumu…aj čini nešto
Babić: Nađite vozilo i … ( govori šapatom nama nije razumljivo)
Mrkšić: Dobro….ma pola grada je srušeno, tuku i sada
Babić: ..ajde zdravo