Vijesti Najčitanije
„Nismo mi nevidljive“, poručile braniteljice s okruglog stola „Žena-majka-ratnica“
PETRINJA – „Žena-majka-ratnica“ naziv je okruglog stola koji je ove subote održan u Petrinji, u Maloj dvorani Hrvatskog doma, u organizaciji Kluba žena Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Ogranka Petrinja.
Okrugli stol bio je svojevrsna najava Susreta braniteljica Hrvatske koji će se u lipnju ove godine održati u Petrinji. Petrinja će se prvi puta naći u ulozi domaćina ovakvih susreta koji su prije dvije godine krenuli kao susreti braniteljica Vukovarsko – srijemske županije, postupno prerastajući u susret braniteljica iz svih krajeva Hrvatske. Prošle godine u Vinkovcima predloženo je da se ovakvi susreti održavaju jednom godišnje, svaki put u drugom gradu.
Na početku okruglog stola „Žena-majka-ratnica“, svima je dobrodošlicu poželio Darko Dumbović, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Petrinje, a braniteljice su kratkim obraćanjima pozdravili i njihovi gosti.
Sisački biskup Vlado Košić rekao je kako je ljubav majki i žena u Domovinskom ratu bila presudna, a žene korisne, značajne, uporne, vrijedne i brižne. Prisjetio se i Bedema ljubavi.
„To je stvarno bio bedem ljubavi, to je stvarno bila jedna neosvojiva tvrđava pred kojom su se morali pokloniti čak i zapadni velikani poput Genschera“.
Gradonačelnik Petrinje i saborski zastupnik Darinko Dumbović obznanio je i jednu inicijativu koja bi uskoro trebala zaživjeti.
„Vi žene ne možete ni zamisliti koliko ste u tom trenutku, ’91. godine bile potpora kada ste došle na prvu liniju fronte, kada ste dijelile lijekove, kada ste nam nosile hranu“, rekao je Dumbović najavivši kako će hrvatske braniteljice u Petrinji uskoro dobiti i svoj trg, vjerojatno u Mošćenici.
Braniteljicama se obratio i zamjenik sisačko-moslavačkog župana Ivan Celjak koji je rekao kako je Županija odmah podržala ideju o održavanju Susreta braniteljica Hrvatske u Petrinji.
„ Ovaj okrugli stol je jedna od početnih aktivnosti u cilju pravilnog vrednovanja uloge žena, uloge hrvatskih braniteljica u Domovinskom ratu“, rekao je Celjak koji je podržao i ideju da jedan trg u Petrinji ponese ime hrvatskih braniteljica.
Pozdrave ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, sudionicama okruglog stola prenijela je savjetnica Pogačić, a kao duhovni savjetnik branitelja imenovan pri ovom Ministarstvu, govorio je petrinjski trajni đakon Vjekoslav Uvalić.
Za okrugli stol „Žena-majka-ratnica“ koji je organizirao Klub žena petrinjskog UDVDR-a s predsjednicom Verom Jurčević, bilo je planirano šest tema. Nažalost, zbog snježnih neprilika gošće iz Zadra i Splita nisu uspjele doći u Petrinju, a zbog zdravstvenih razloga morala je izostati i Ljiljana Poje, predsjednica Udruge braniteljica Domovinskog rata Vukovarsko- srijemske županije koja je uputila pismo isprike:
„Nadam se da će se ono što je 2016. godine počelo kao okupljanje braniteljica Vukovarsko – srijemske županije, a koje je već 2017. godine postalo okupljanje braniteljica RH i dalje nastaviti i da će prijeći u tradiciju. Okupile smo se da pokažemo da nas još ima i da smo bile ravnopravne s našim suborcima, a to smo još i danas. Moje iskrene nade da će nas ove godine na drugom okupljanju braniteljica RH biti još više. U Domovinskom ratu bilo nas je 23.060. Danas mnogih više nema među nama, a mi koje smo još tu, trebamo se zajednički boriti za sebe, za našu djecu, a i za djecu onih dragih žena kojih više nema“, poručila je Poje.
Kako je bilo i najavljeno, mr. sc. Katica Gašljević Tomić na ovom je okruglom stolu predstavila svoje temeljito istraživanje o brojnosti udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Prema podacima iz Registra udruga koji vodi Ministarstvo uprave,došla je do podatka kako na području Hrvatske postoje 1123 udruge s područjem djelovanja o braniteljima i stradalnicima. Od toga 863 čine udruge branitelja i veterana Domovinskog rata, dok je ostalih 260. Među ostale djelatnosti iz područja branitelja i stradalnika spadaju stradalnici Domovinskog rata i sudionici i stradalnici Drugog svjetskog rata i poraća.
Na području SMŽ ima 90 registriranih i aktivnih udruga koje navode branitelje i stradalnike. Od toga je onih koje se brinu o braniteljima i veteranima 73, dok je 17 ostalih. Za Petrinju se vodi 10 udruga. Od toga ih je 7 vezano za branitelje i stradalnike Domovinskog rata. Gašljević Tomić kaže kako ju je začudilo da se u tu skupinu ubrajaju i udruge koje u nazivu ne sadržavaju ni Domovinski rat ni branitelje ni stradalnike. Među njima ima i zavičajnih klubova te udruga antifašističkih boraca i antifašista. Zaključila je kako branitelji imaju previše udruga.
„Trebali bismo biti jedinstveniji, staviti glave na hrpu i odrediti zajedničke ciljeve, jer ovako to podsjeća na onu „podijeli pa vladaj“, rekla je.
U nastavku, Zorica Gregurić iz Zagreba predstavila je temu „Hrvatske braniteljice u kulturnom i audiovizualnom prostoru Republike Hrvatske“. Rekla je kako je o Domovinskom ratu snimljeno malo filmova, a i oni koji su snimljeni uglavnom propituju moral hrvatskih branitelja, nameću stigme i dovode u pitanje sve što se događalo početkom devedesetih.
„U hrvatskom kulturnom prostoru rijetki su afirmativni filmski uratci o hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu, a o hrvatskim braniteljicama i ratnicama nema nijednog. Makoliko se trudila, nisam pronašla film koji govori isključivo o ženama braniteljicama, ratnicama“, rekla je Gregurić koja je svoje izlaganje završila riječima:
„Ja sam braniteljica, hrvatska braniteljica i ponosna sam na to. Ponosna sam i nisam nevidljiva. I ne želim biti nevidljiva. Hrvatsku braniteljicu i ratnicu u Domovinskom ratu nije obilježavalo zanimanje. Bile su to sve žene koje su imale mentalni stav ratnice, duhovni stav ratnice, srce i dušu ratnice. Danas biti hrvatska ratnica znači biti ona koja neprekidno radi na svojem usavršavanju i baš nikada ne staje. Danas težimo stalnom napretku u svom životu, životu svoje obitelji, djece, stvarajući svojim stavovima i djelovanjem bolju i ljepšu domovinu. Mi današnje braniteljice ne očekujemo zaštitu. Mi se borimo sa životom i ne predajemo se“, rekla je Gregurić.
Aleksandra Milković iz Petrinje koja je s 22 godine, još kao studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti krenula raditi struku od njezinog najtežeg i najangažiranijeg oblika – ratnog novinarstva, što je bilo tema i njezina diplomskog rada, govorila je na okruglom stolu u ulozi novinara u Domovinskom ratu.
„Novinari su bitku vodili riječima, slikama i filmskim reportažama“, rekla je Milković, podsjetivši kako je Hrvatska u to vrijeme za obavljanje novinarskog posla bila jedna od najnesigurnijih zemalja u svijetu.
Novinari su u Domovinskom ratu imali višestruku ulogu – informiranje, jačanje morala vlastitih građana, slabljenje morala protivničke strane, širenje u svijet istine o pravednom, obrambenom ratu, pomaganje stranim kolegama novinarima koji su izvještavali iz Hrvatske u snalaženju na terenu. Bilježeći stvarnost, rekla je Milković, novinari su olakšali posao i povjesničarima. Važnu ulogu imali su i u spajanju prognanika – razmjenjivale su se tisuće i tisuće adresa, a posredovali su i u podjeli humanitarne pomoći. Mediji su u ratnim okolnostima preuzimali uloge i koje nisu tipično medijske – poput uzbunjivanja u slučaju napada ili prenošenja obrazovnih sadržaja kada je zbog uzbuna nastava bila neredovita.
Milković je podsjetila i na djelovanje lokalnih medija na Banovini u tim ratnim vremenima. Između ostalog i Hrvatskog radija Petrinja koji je tada djelovao u progonstvu.
„Zašto su žene braniteljice nevidljive“, tema je kojom je završio okrugli stol „Žena-majka-ratnica“, o kojoj je govorila Sabina Protulipac iz Kluba žena Domovinskog rata Udruge 110. brigade ZNG-a i HV-a Karlovac.
„Od djece smo u trenu postali ratnici“, rekla je Protulipac prisjećajući se devedesetih.
„Nije nam bilo lako ući u sustav obrane, jer smo žene. Probile smo i taj led, pa je kasnije to ipak bilo malo lakše. Morale smo biti vrhunske, dati 200 posto da bi nam rekli da smo dobre. Vrijedilo je. Nakon toga, naši dečki smatrali su nas ravnopravnima i čuvali nas kao zjenicu oka svoga. Bile smo njihov dodatni motivator, snaga i ponos“, rekla je Protulipac.
„U ratu smo odradile svoje. Nakon rata nastavile smo raditi. Neke od nas su bile, a neke postale žene, majke, bake. Svakodnevne obaveze i skrb o obitelji postale su prioritet i okupirale naše vrijeme, a malo je vremena ostalo za nas. Danas kako vrijeme prolazi i djeca su nam odrasla, u životnom ritmu pronašle smo i to svoje vrijeme da pustimo svoj glas. Podataka o braniteljicama i njihovom doprinosu u obrani Lijepe naše gotovo da i nema, osim šture statistike“.
Protulipac kaže kako odgovornost za to nije isključivo na drugima, na društvu.
„Treba ipak biti realan i samokritičan. Kritiziramo društvo kako se iskrivljuju činjenice o Domovinskom ratu, a dijelom je krivica i naša. O tom vremenu pričali smo u zatvorenim krugovima. Nismo bili otvoreni prema ostatku društva smatrajući da nas ne bi razumjeli, jer oni nisu bili tamo. Danas se čudimo kako o tome ne znaju ništa. Boli nas što je biti branitelj otegotna okolnost na poslu i u svakodnevnom životu. A tko o tome može pričati? Mi koji smo svjedoci tog vremena“.
Sabina Protulipac koja je svoja sjećanja zabilježila i u knjizi, na kraju je kolegicama braniteljicama poručila:
„Drage moje, na nama je sada da se otvorimo, pišemo, pričamo, crtamo, da na bilo koji način izrazimo proživljeno u to vrijeme. Na nama je da proširimo istinu o Domovinskom ratu i da se činjenice znaju. I ne. Nismo mi nevidljive. Samo smo imale drugačije prioritete u životu“.
Na početku okruglog stola „Žena-majka-ratnica“, svima je dobrodošlicu poželio Darko Dumbović, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Petrinje, a braniteljice su kratkim obraćanjima pozdravili i njihovi gosti.
Sisački biskup Vlado Košić rekao je kako je ljubav majki i žena u Domovinskom ratu bila presudna, a žene korisne, značajne, uporne, vrijedne i brižne. Prisjetio se i Bedema ljubavi.
„To je stvarno bio bedem ljubavi, to je stvarno bila jedna neosvojiva tvrđava pred kojom su se morali pokloniti čak i zapadni velikani poput Genschera“.
Gradonačelnik Petrinje i saborski zastupnik Darinko Dumbović obznanio je i jednu inicijativu koja bi uskoro trebala zaživjeti.
„Vi žene ne možete ni zamisliti koliko ste u tom trenutku, ’91. godine bile potpora kada ste došle na prvu liniju fronte, kada ste dijelile lijekove, kada ste nam nosile hranu“, rekao je Dumbović najavivši kako će hrvatske braniteljice u Petrinji uskoro dobiti i svoj trg, vjerojatno u Mošćenici.
Braniteljicama se obratio i zamjenik sisačko-moslavačkog župana Ivan Celjak koji je rekao kako je Županija odmah podržala ideju o održavanju Susreta braniteljica Hrvatske u Petrinji.
„ Ovaj okrugli stol je jedna od početnih aktivnosti u cilju pravilnog vrednovanja uloge žena, uloge hrvatskih braniteljica u Domovinskom ratu“, rekao je Celjak koji je podržao i ideju da jedan trg u Petrinji ponese ime hrvatskih braniteljica.
Pozdrave ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, sudionicama okruglog stola prenijela je savjetnica Pogačić, a kao duhovni savjetnik branitelja imenovan pri ovom Ministarstvu, govorio je petrinjski trajni đakon Vjekoslav Uvalić.
Za okrugli stol „Žena-majka-ratnica“ koji je organizirao Klub žena petrinjskog UDVDR-a s predsjednicom Verom Jurčević, bilo je planirano šest tema. Nažalost, zbog snježnih neprilika gošće iz Zadra i Splita nisu uspjele doći u Petrinju, a zbog zdravstvenih razloga morala je izostati i Ljiljana Poje, predsjednica Udruge braniteljica Domovinskog rata Vukovarsko- srijemske županije koja je uputila pismo isprike:
„Nadam se da će se ono što je 2016. godine počelo kao okupljanje braniteljica Vukovarsko – srijemske županije, a koje je već 2017. godine postalo okupljanje braniteljica RH i dalje nastaviti i da će prijeći u tradiciju. Okupile smo se da pokažemo da nas još ima i da smo bile ravnopravne s našim suborcima, a to smo još i danas. Moje iskrene nade da će nas ove godine na drugom okupljanju braniteljica RH biti još više. U Domovinskom ratu bilo nas je 23.060. Danas mnogih više nema među nama, a mi koje smo još tu, trebamo se zajednički boriti za sebe, za našu djecu, a i za djecu onih dragih žena kojih više nema“, poručila je Poje.
Kako je bilo i najavljeno, mr. sc. Katica Gašljević Tomić na ovom je okruglom stolu predstavila svoje temeljito istraživanje o brojnosti udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Prema podacima iz Registra udruga koji vodi Ministarstvo uprave,došla je do podatka kako na području Hrvatske postoje 1123 udruge s područjem djelovanja o braniteljima i stradalnicima. Od toga 863 čine udruge branitelja i veterana Domovinskog rata, dok je ostalih 260. Među ostale djelatnosti iz područja branitelja i stradalnika spadaju stradalnici Domovinskog rata i sudionici i stradalnici Drugog svjetskog rata i poraća.
Na području SMŽ ima 90 registriranih i aktivnih udruga koje navode branitelje i stradalnike. Od toga je onih koje se brinu o braniteljima i veteranima 73, dok je 17 ostalih. Za Petrinju se vodi 10 udruga. Od toga ih je 7 vezano za branitelje i stradalnike Domovinskog rata. Gašljević Tomić kaže kako ju je začudilo da se u tu skupinu ubrajaju i udruge koje u nazivu ne sadržavaju ni Domovinski rat ni branitelje ni stradalnike. Među njima ima i zavičajnih klubova te udruga antifašističkih boraca i antifašista. Zaključila je kako branitelji imaju previše udruga.
„Trebali bismo biti jedinstveniji, staviti glave na hrpu i odrediti zajedničke ciljeve, jer ovako to podsjeća na onu „podijeli pa vladaj“, rekla je.
U nastavku, Zorica Gregurić iz Zagreba predstavila je temu „Hrvatske braniteljice u kulturnom i audiovizualnom prostoru Republike Hrvatske“. Rekla je kako je o Domovinskom ratu snimljeno malo filmova, a i oni koji su snimljeni uglavnom propituju moral hrvatskih branitelja, nameću stigme i dovode u pitanje sve što se događalo početkom devedesetih.
„U hrvatskom kulturnom prostoru rijetki su afirmativni filmski uratci o hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu, a o hrvatskim braniteljicama i ratnicama nema nijednog. Makoliko se trudila, nisam pronašla film koji govori isključivo o ženama braniteljicama, ratnicama“, rekla je Gregurić koja je svoje izlaganje završila riječima:
„Ja sam braniteljica, hrvatska braniteljica i ponosna sam na to. Ponosna sam i nisam nevidljiva. I ne želim biti nevidljiva. Hrvatsku braniteljicu i ratnicu u Domovinskom ratu nije obilježavalo zanimanje. Bile su to sve žene koje su imale mentalni stav ratnice, duhovni stav ratnice, srce i dušu ratnice. Danas biti hrvatska ratnica znači biti ona koja neprekidno radi na svojem usavršavanju i baš nikada ne staje. Danas težimo stalnom napretku u svom životu, životu svoje obitelji, djece, stvarajući svojim stavovima i djelovanjem bolju i ljepšu domovinu. Mi današnje braniteljice ne očekujemo zaštitu. Mi se borimo sa životom i ne predajemo se“, rekla je Gregurić.
Aleksandra Milković iz Petrinje koja je s 22 godine, još kao studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti krenula raditi struku od njezinog najtežeg i najangažiranijeg oblika – ratnog novinarstva, što je bilo tema i njezina diplomskog rada, govorila je na okruglom stolu u ulozi novinara u Domovinskom ratu.
„Novinari su bitku vodili riječima, slikama i filmskim reportažama“, rekla je Milković, podsjetivši kako je Hrvatska u to vrijeme za obavljanje novinarskog posla bila jedna od najnesigurnijih zemalja u svijetu.
Novinari su u Domovinskom ratu imali višestruku ulogu – informiranje, jačanje morala vlastitih građana, slabljenje morala protivničke strane, širenje u svijet istine o pravednom, obrambenom ratu, pomaganje stranim kolegama novinarima koji su izvještavali iz Hrvatske u snalaženju na terenu. Bilježeći stvarnost, rekla je Milković, novinari su olakšali posao i povjesničarima. Važnu ulogu imali su i u spajanju prognanika – razmjenjivale su se tisuće i tisuće adresa, a posredovali su i u podjeli humanitarne pomoći. Mediji su u ratnim okolnostima preuzimali uloge i koje nisu tipično medijske – poput uzbunjivanja u slučaju napada ili prenošenja obrazovnih sadržaja kada je zbog uzbuna nastava bila neredovita.
Milković je podsjetila i na djelovanje lokalnih medija na Banovini u tim ratnim vremenima. Između ostalog i Hrvatskog radija Petrinja koji je tada djelovao u progonstvu.
„Zašto su žene braniteljice nevidljive“, tema je kojom je završio okrugli stol „Žena-majka-ratnica“, o kojoj je govorila Sabina Protulipac iz Kluba žena Domovinskog rata Udruge 110. brigade ZNG-a i HV-a Karlovac.
„Od djece smo u trenu postali ratnici“, rekla je Protulipac prisjećajući se devedesetih.
„Nije nam bilo lako ući u sustav obrane, jer smo žene. Probile smo i taj led, pa je kasnije to ipak bilo malo lakše. Morale smo biti vrhunske, dati 200 posto da bi nam rekli da smo dobre. Vrijedilo je. Nakon toga, naši dečki smatrali su nas ravnopravnima i čuvali nas kao zjenicu oka svoga. Bile smo njihov dodatni motivator, snaga i ponos“, rekla je Protulipac.
„U ratu smo odradile svoje. Nakon rata nastavile smo raditi. Neke od nas su bile, a neke postale žene, majke, bake. Svakodnevne obaveze i skrb o obitelji postale su prioritet i okupirale naše vrijeme, a malo je vremena ostalo za nas. Danas kako vrijeme prolazi i djeca su nam odrasla, u životnom ritmu pronašle smo i to svoje vrijeme da pustimo svoj glas. Podataka o braniteljicama i njihovom doprinosu u obrani Lijepe naše gotovo da i nema, osim šture statistike“.
Protulipac kaže kako odgovornost za to nije isključivo na drugima, na društvu.
„Treba ipak biti realan i samokritičan. Kritiziramo društvo kako se iskrivljuju činjenice o Domovinskom ratu, a dijelom je krivica i naša. O tom vremenu pričali smo u zatvorenim krugovima. Nismo bili otvoreni prema ostatku društva smatrajući da nas ne bi razumjeli, jer oni nisu bili tamo. Danas se čudimo kako o tome ne znaju ništa. Boli nas što je biti branitelj otegotna okolnost na poslu i u svakodnevnom životu. A tko o tome može pričati? Mi koji smo svjedoci tog vremena“.
Sabina Protulipac koja je svoja sjećanja zabilježila i u knjizi, na kraju je kolegicama braniteljicama poručila:
„Drage moje, na nama je sada da se otvorimo, pišemo, pričamo, crtamo, da na bilo koji način izrazimo proživljeno u to vrijeme. Na nama je da proširimo istinu o Domovinskom ratu i da se činjenice znaju. I ne. Nismo mi nevidljive. Samo smo imale drugačije prioritete u životu“.
