NOBILO: “Nije Udba ubijala emigrante, nego teroriste”

Gost Novog dana bio je Anto Nobilo, odvjetnik bivšeg šefa hrvatske Udbe kojemu se u Munchenu sudi za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Iznio je nekoliko zanimljivih ocjena, pa bi se svi mogli zapitati: Je li to takva Hrvatska bez ideologije? Izbori su uskoro, piše direktno.hr. Najavljeno je da bi presuda Josipu Perkoviću mogla biti krajem srpnja. Je li to izvjesno? “Teško mi je reći. Možda će bit, a možda se i prebacit na rujan, ali mi smo pri kraju. To ovisi o Prekoviću. Mi smo blizu da on iznese svoju obranu. Izvjestit ćemo sud da to želi, ali treba nam sedam do devet dana pripreme. Treba sve prevesti na njemački, srediti spise i zbog toga nam treba nekoliko dana.” Do sada se Perković branio šutnjom. Otkud promjena u strategije? “Išli smo do kraja i procijenili da bi on mogao dati neka vrijedna objašnjenja. Nismo imali baš previše svjedoka insajdera koji su sve detektirali do kraja i dobro bi bilo da Perković insajder kaže koji su bili problemi.” Postoji li mogućnost nagodbe? “Ne. Apsolutno je stav Perokovića i nas iz obrane da on nije počinio kazneno djelo. Nagodba bi značila priznanje, a on nije ništa učinio. Da je optužnica faktički pala pokazao je nedavni istup suca kada je preradio optužnicu čime se pokazuje da je ona sasvim pala.” Može li svjedočenje Josipa Perkovića uzdrmati političke, pravne i povijesne krugove u Hrvatskoj? “Mogu ljude umiriti. Njegovo svjedočenje će biti kirurški precizno o slučaju Đureković. On je profesionalac i govorit će samo i onoliko koliko je za slučaj važno za slučaj Đureković. Van toga ništa.” Hoće li teretiti nekog drugog? “Ne, on nema dovoljo informacija. Mislim da smo srušili nekoliko mitova i to na jedvite jade. Mitovi su da je Hrvatska ubijala političke oponente po Europi. To nije činjenica. Vidi se povijesno da nisu ubijani oponenti, nego teroristi. Njemački stručnjak je to usporedio s time kako Amerikanci ‘čiste’ ISIL-ovce. Sve treba staviti u kontekst vremena. Kako je danas Europa izložena terorizmu, tako je i Hrvatska u Jugoslaviji bila izložena terorizmu. Možete li zamisliti što bi se dogodilo u Hrvatskoj da ovog ljeta pukne bomba? To je bio cilj terorista 80-ih godina samo što ih je naša moderna historiografija pretvorila u borce. Drugi mit je da je Đureković bio politički emigrant. On je prema priznanju BND-a (njemačke tajne službe) bio njihov špijun. Špijunirao je JNA i ekonomske potencijale Jugoslavije. Čak mu je nadležni rekao: “Ako Jugoslaveni otrkiju rad optužit će te da si glavni za ekonomski slom Jugoslavije, a Njemačka će doći u probleme”. Bio je visoko plaćen obavještajac i nanio je ozbiljnu štetu Jugoslaviji”. Nije smio zbog toga biti ubijen, ali nije bio nikakav politički emigrant. Krenuo je u pisanje knjige kako bi bio zaštićen jer je mislio da će ga javnost zaštiti. Zato ulazi u emigrante i počinje razvijati neku politiku.” Je li Đureković djelatnik BND-a za vrijeme boravka u Hrvatskoj? “Da. Cijelo vrijeme dok je bio u Jugoslaviji bio je špijun BND-a.” “Nije bio terorist i nije smio biti ubijen. Prema najnovijim istraživanjima nije ni trebao biti ubijen. Bivša služba je špijune otimala i Đureković je trebao biti otet. Arkan i njegova grupa vodili su tu otmicu, ali zbog nervoze i okolnosti sve je krenulo po zlu. Hrvatska služba tu nije sudjelovala niti u jednoj komponenti.” Hoće li Perković svjedočiti o tom saznanju da je savezna služba sudjelovala? “Ja mislim da hoće. Čak je i jedan njegov zamjenik koji je prešao na srpsku stranu svjedočio da je Perković “poludio” kad je čuo što se desilo i da mu je diktirao protestno pismo. Izložilo se agenta Pratesa koji je bio vrijedan i njega se nije smjelo dovesti u opasnost.” Zašto je nakon dugo vremena odlučio progovoriti Vinko Sindičić? “To nitko ne zna u sudnici. On je po meni potpuno diskreditiran svjedok. Stručnjaci su rekli da je on izmislio priču i prije tjedan dana je odbio svjedočiti jer smo mi podnijeli tužbu protiv njega za lažno svjedočenje u slučaju Prates. Slučaj protiv njega je i otvoren. On bi mogao biti opasan za policajce, za njemački sustav – 2013. bavarska kriminalistička policija angažira Sindičića, bivšeg ‘killera’ Udbe kako bi se oteo Sekula iz Švedske. Nedvojbeno je da su zajedno osnovali akciju. Sindičić je otišao u Švedsku, udario Sekulu u glavu strpao ga u automobil i vozio u Bavarsku. Ispao je skandal, tajno suđenje. To je jedna ilustracija dokle su državni organi na zapadu spremni ići u kršenju bilo kakvih prava.” Može li doći to promjene kaznenog djela iz ubojstva u otmicu? “Ako je bila otmica, onda oni koji su naložili otmicu ne mogu odgovarati jer je nastupila zastara. Ako se radi o običnom ubojstvu zastara je nastupila. Ako je teško, odnosno kvalificirano ubojstvo nije zastara. Optužba je dosad tvrdila da je Đureković ubijen da bi se zaštitio sin Mike Špiljka, druga varijanta je bila da je bio političar, što bi bilo kvalificarno ubojstvo. No ako toga nema, a po ovome sada nema, onda se postavlja pitanje da li je to obično ili kvalificirano ubojstvo. Što će biti do kraja vidjet ćemo.” Tko je od hrvatskih dužnosnika tada bio na čelu savezne službe? “Nitko koga bi hrvatska javnost zapamtila. Bili su na čelu ljudi iz BiH, Srbije… Tada u vrhu Hrvata nije bilo.” Proces je izazvao puno bure u politici. Može li presuda utjecati na izbornu kampanju? “Ne. Hrvatska je u sve ovo zaoštravanje i ove podjele na ustaše i partizan došla iz jednog projekta koji je bio potreban desnoj struji da bi osvojila struju i faktički je sve počelo preko Josipa Perkovića. Nnakon toga se govori o ustaškim zločinima pa se govorilo o lustraciji pa tko je bio djelatnik Udbe i slično. Mislim da je to tema koja je provaljena u javnosti. Meni je ovo bitno zbog obitelji Perkovića, Mustača pa i Đurekovića, zbog povjesničara… Ali ne nešto što je politička tema.” Perković nije smio biti izručen. On je izručen nakon snažnog pritiska Njemačke gdje su se loše ponijeli naši sudovi koji su kršili zakone. Nastupila je zastara i nije ga se moglo izručiti. Postoji veliki grijeh hrvatskog pravosuđa.”