Nobilo 'ubio' živog čovjeka? ‘Kad te UDBA proglasi mrtvim, onda ćeš uskoro to i biti’

Knjiga odvjetnika Ante Nobila, „Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu“, izazvala je dosta kontroverzi, ali i reakcija hrvatske emigracije, pogotovo osoba koje su bile žrtve progona SDS-a Socijalističke Republike Hrvatske, ili kolokvijalno rečeno UDBE. U kontekstu pravne države, odnosno neovisnosti pravosuđa, dvojbeno je i pojavljivanje Dinka Cvitana na promociji knjige. Cvitan se nalazi na dužnosti zamjenika državnog odvjetnika, dakle predstavlja stranu tužitelja, u svim bivšim i budućim sudskim postupcima i procesima, koji se bave rasvjetljavanjem udbaških likvidacija. S druge strane, Anto Nobilo zastupa čovjeka koji je pravomoćno osuđen radi slučaja ubojstva poznatog hrvatskog disidenta i emigranta, Stjepana Đurekovića. Nobilo uživa podršku i drugih javnih ličnosti, a zanimljivo je da ga podržava i povjesničar Hrvoje Klasić. Raspravu na promociji, moderirao je notorni Drago Pilsel. Ova knjiga, zapravo je pokušaj revizije povijesti udbaških zločina, neka vrsta apologije sustava, koji je političke protivnike, eliminirao po kratkom postupku. Sadržaj knjige, na svom facebook profilu, komentirao je i ugledni istraživački novinar Željko Peratović. Prema njegovim, lako povjerljivim tvrdnjama, Anto Nobilo je u svojoj knjizi živog čovjeka proglasio mrtvim. Radi se o Stipi Rojnici, bivšem načelniku SIS-a iz Splita, koji je i prema obiteljskoj pozadini pripadao struji u SIS-u, koja se suprotstavila kadrovima bivšeg režima, odnosno udbašima na čelu s Josipom Perkovićem. „Kad te UDBA proglasi mrtvim, onda ćeš uskoro to i biti. Proljetos sam razgovarao s bivšim načelnikom SIS-a Stipom Rojnicom iz Splita o slučajevima Đureković i Zagajski. Sad u Nobilovoj knjizi čitam da je Stipe u “međuvremenu preminuo”. Javim se njegovom rođaku Jakoslavu Davidu Rojnici i on mi veli: “Poštovani gosp. Peratoviću i jedan i drugi Stipe Rojnica su, hvala Bogu, živi. Jedan mi je brat, a drugi rođak za kojeg pitate!” Valja podsjetiti da je UDBA i Đurekovića proglasila mrtvim prije nego je ubijen.“ napisao je Peratović. Uz tekst, priložio je i fotografiju spornog odlomka iz Nobilove knjige u kojem između ostalog stoji i sljedeća rečenica: „Među spisima u okviru međunarodne pravne pomoći navodno se nalazi i zapisnik policijskog saslušanja u međuvremenu pokojnog voditelja SIS-a (Hrvatske tajne službe nakon 1990.), gospodina Stipe Rojnice, koji je u sklopu istraga o planiranom atentatu na predsjednika Tuđmana došao do saznanja o ubojstvu Stjepana Đurekovića.“- piše u knjizi Ante Nobila. Čini se, kako pravomoćna presuda Perkoviću i Mustaču, nije zatvorila važno poglavlje hrvatske povijest, već ponovno razbuktala stari sukob između UDBE i hrvatske emigracije. Josip Perković, imao je veliku priliku, progovoriti na njemačkom sudu i dati krucijalne informacije o brojnim likvidacijama. Umjesto toga, odlučio se poštovati udbaški kodeks šutnje. S obzirom na ishod čitavog procesa, postavlja se pitanje koga je Nobilo branio, Josipa Perkovića ili određene obavještajne strukture koje i danas imaju veliki utjecaj na hrvatsko društvo, politiku i gospodarstvo? Što se tiče proglašenja Stipe Rojnice mrtvim, radi li se o greški, ili poruci, procijenite sami. Marin Vlahović/7dnevno