NOVA TUŽBA Logoraši tuže Srbiju i traže 1000 kuna za svaki dan u zatočeništvu

'PREŽIVJELI SMO PAKAO' Iako je od početka Domovinskog rata prošlo gotovo 28 godina, logoraši srpskih koncentracijskih logora još vode borbu kako bi dobili naknadu štete za sve što su proživljavali tijekom zatočeništva. I dok se skupina logoraša, njih 50-ak, odlučila za pokretanje sudskih tužbi protiv Republike Srbije na srbijanskim sudovima, skupina bivših logoraša odlučila je tužiti Republiku Srbiju na Građanskom sudu u Zagrebu. Tužbe je podnijelo 5 bivših logoraša koji od Srbije traže da ih se obešteti za neosnovano lišavanje slobode i nepoštovanje odredbi Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicimam, piše Večernji list. Prema riječima predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Danijela Rehaka, jedna je tužba već odbijena, a sada je pred sudom tužba Vlade Ošusta. “Ta naša borba traje od dana kada smo izašli iz zatočeništva, ali ona, bez ikakvih nama razumljivih razloga, još uvijek nema presude u našu korist. Već smo pokušavali, a sada smo ponovno krenuli jer želimo iskoristiti sve pravne akte prije nego što, ako bude potrebno, pravdu zatražimo na sudu u Strasbourgu“, kazao je Rehak za Večernjak.. Smatra kako u njihovim tužbama nema ništa spornog s obzirom na to da su bili zatočeni u logorima na teritoriju Srbije koje su osiguravali pripadnici srbijanske policije i bivše JNA. Uz sve to popisani su i od strane Međunarodnog Crvenoga križa, a u svojim tužbama podnijeli su i niz dokumenata koji potvrđuju kako su bili zatočeni, ali i liječničku dokumentaciju koja govori o ozljedama koje su pretrpjeli. U tužbi se pozivaju i na činjenicu da je Republika Crna Gora obeštetila bivše hrvatske logoraše koji su bili zatočeni u logorima na području te države. “Ono što smo mi tamo proživjeli bio je pravi pakao i stoga tražimo od Republike Srbije da nas se obešteti. Isto tako na ovaj način želimo i da Srbija potvrdi postojanje logora na svome području od kojih su najveći bili oni u Stajićevu, Begejcima, Nišu i Sremskoj Mitrovici. O tome što smo proživjeli govori i to da su neki na slobodu izašli s 40-ak kilograma i s trajnim posljedicama s kojima se i danas bore”, objašnjava Rehak. Bivši logoraši izradili su i tablicu ozljeda s iznosima u kunama kolika je „cijena“ svake pojedine ozljede. Tako bivši logoraši za svaki dan proveden u logoru traže naknadu po 1000 kuna, a za druge vrste ozljede traže naknadu prema tablici koju koriste osiguravajuća društva. Na primjeru Ošusta to izgleda ovako. Za 271 dan proveden u logorima Ovčara, Begejci i Beograd i sve zadobivene ozljede, psihičko i fizičko maltretiranje, premlaćivanje, prijetnje, zastrašivanje, izrugivanje te trajno narušeno psihofizičko stanje on od Republike Srbije traži da ga obešteti sa 376.000 kuna. U tom iznosu 271.000 kuna odnosi se na 271 dan proveden u logoru, 100.000 kuna za sve zadobivene ozljede i 5000 kuna za uništene osobne stvari, odjeću i obuću. Rehak kaže kako je Hrvatska status logoraša priznala za oko 7600 bivših zatočenika, ali i da je kroz srbijanske logore prošlo oko 30.000 osoba. Većini njih nije priznat status jer nisu bili zatočeni 72 sata ili ih nije popisao MCK, što su osnovni preduvjeti. Tako status logoraša nemaju ni zatočeni na Ovčari, kao ni osobe koje su i po dvije godine provele u zatočeništvu.