Novi Domovinski rat protiv stranih gospodara i sluganske vlasti

Njemački diktat malim europskim narodima: koliko prime izbjeglica, toliko novca dobit će iz fondova!? Subota 24. veljače Iza Pupovca samo gubici i kaznene prijave Svojedobno je Jutarnji list pisao o tome kako je u vrijeme rata protiv Milorada Pupovca podnesena optužnica zbog laži o 11.000 prekrštene srpske djece za koju je mogao dobiti pet godina zatvora. Ali suđenja nije bilo jer je, “prema riječima člana tadašnje vlade”, Tuđman “procijenio da bi proces bio politički kontraproduktivan”. Sada bi se vođa Srba u Hrvatskoj još jednom mogao izvući iz sličnih nevolja. Mediji pišu o propasti Tesla banke koja je njegov projekt i iz koje su se trebali financirati srpski povratnici i poduzetnici. Iza banke su ostali “milijunski gubici i kaznene prijave protiv Pupovca”. Prijave su protiv njega podnosili i “pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj, no Državno odvjetništvo svejedno nije poduzimalo ništa”. Tako Pupovac vodi brigu o Srbima, o povratnicima, srpskim selima bez struje, vode... Ali nije riječ samo o propasti Tesla banke, već i o rasipanju novca koje Srpsko narodno vijeće dobije iz proračuna, među ostalim i na srpski tjednik Novosti koji piše gotovo isključivo o nacionalizmu, “fašizmu” i nepoćudnim osobama u Hrvatskoj. A i u tom opskurnom glasilu Srbi “nemaju struju i vodu” jer u njemu srpskih autora gotovo i nema. Dolje fašizam, živio honorar! Nedjelja 25. veljače Merkeličini diktati kao u sovjetska vremena Angela Merkel predložila je da se novac iz fondova EU daje među ostalim po tome koliko država koja ga traži zbrinjava migranata po sustavu kvota, čemu se Andrej Plenković usprotivio. Neusporedivo je lakše Njemačkoj, koja ima 75 milijuna stanovnika i goleme mogućnosti zapošljavanja, bez straha ispuniti svoju kvotu nego malim zemljama kojima migranti mogu biti teret te opasnost i za nacionalnu sigurnost i za probitak vlastitog naroda. Prisiljavanje tih naroda da prime migrante šef čeških liberala Schwarzenberg ovako je prokomentirao: “Ne možemo uvijek biti tretirani kao školarci. To nas podsjeća na sovjetska vremena, kada smo samo dobivali direktive”. Nije to jedini diktat Njemačke i sve omraženije Angele Merkel koji je nametnut ili bi se htio nametnuti u Europskoj uniji. Neformalno je u EU već stvorena antimerkelovska koalicija pa se tako u mirnodopskoj inačici ponavljaju nužde iz rata. I njemački tisak piše o tome kako se jačanje tržišnih gospodarstava, vladavine prava i demokracije “počinje usporavati i čak ići u suprotnom smjeru”. Za Hrvatsku je u suprotnom smjeru – uvijek išlo. Ponedjeljak 26. veljače Štromar je s HNS-om za svaku sramotu spreman Potpredsjednik Vlade Predrag Štromar iz HNS-a istaknuo je uoči donošenja preporuka Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, da se HNS-ov stav o pozdravu “za dom spremni” nije promijenio, tom pozdravu nije mjesto u javnosti – ni na koji način i ni na kojem mjestu. Ništa novo. Slavljenje zločinca Tita i isticanje petokrake pod kojom su ubijeni deseci tisuća nedužnih Hrvata Štromar, po običaju, ne spominje. Bit će da su u HDZ-u, s kojim je HNS u koaliciji, zadovoljni što prešućuje i da pripada stranci koja je najustrajnije ocrnjivala predsjednika Tuđmana, u kojoj je sročena sintagma o “deset izgubljenih godina” njegove vladavine u kojima je uvedena demokracija, uspostavljena i obranjena država te stvoreni temelji na kojima će postojati. Prešutio je i da su značajnici iz njegove stranke, u koju se učlanio na njezinu početku 1990. godine, u jeku rata u Zagrebu organizirali okrugli stol “Hrvati i Srbi” za kojim je izjednačavana krivnja agresora i žrtve, da je iz te stranke hrvatska vlast optuživana za agresiju na BiH, a časni pojedinci za izmišljena silovanja u logorima u toj zemlji. Ako je, dakle, s tom strankom bio za svaku sramotu spreman, onda je pozdravu “za dom spremni” čast što ga odbacuju takvi ljudi, makar bili u savezu s HDZ-om. Utorak 27. veljače Bijeda u Hrvatskoj ili odnarođenje u Njemačkoj Po iskorištavanju novca iz fondova Europske unije pri samom smo europskom dnu, iza nas je samo Malta. Članarina u EU veća nam je od dobivenog novca. Tako zbog nesposobnosti vlasti gubimo stotine milijuna kuna. Zbog nebrige prošlih vlasti za nacionalna bogatstva rasprodali smo banke i strateške državne tvrtke, pa strani profiteri iz Hrvatske iznose milijardske dobiti umjesto da u Lijepoj Našoj ostanu. Ova pak vlast nije baš ništa učinila da se u tome nešto promijeni. Nije slala inspektore tim pljačkašima Hrvatske, ali je zato nedavno stotine inspektora poslala da otkriju i kazne sirotinju koja radi na crno jer joj država nije omogućila da radi normalan posao ili su joj mirovine bijedne. Čitam o strahu jednog Vinkovčanina, koji na crno obavlja sitne popravke, preinake i čišćenja, da bi ga inspektori mogli kazniti i ostaviti bez jedinog prihoda kojim obitelji kupuje hranu. Sa svojom kojom stotinom neoporezovanih kuna koje zaradi na crno on je opasan za državu, a nije opasna vlast koja joj nanosi milijardske štete i tjera Hrvate na bijeg u inozemstvo. Plenković, Jandroković, Štromar i drugi bez srama gule sirotinju kako bi umaknuli njezinoj sudbini kojoj su je izložili – bijedi u Hrvatskoj ili odnarođenju u Njemačkoj. Srijeda 28. veljače Treba stvoriti pokret za obnovu patriotizma Stanje je sve dramatičnije, usporedbe su sve šokantnije, a najnovija, koju je izgovorio poznati demograf Stjepan Šterc, kaže da je “Hrvatska u razdoblju petogodišnje agresije u Domovinskom ratu izgubila manje ljudi nego prethodne godine”. Istodobno mediji tragaju za utješnim primjerima, kao što su slavonski Sikirevci, kako jedan naslov kaže, hrvatsko selo u kojem su rijetke obitelji s manje od troje djece i nitko se ne iseljava. Sikirevci nemaju ništa posebno, nikakvih povlastica, prirodnih ili kojih drugih prednosti. Što u industriji što na zemlji stanovnici rade kao i u stotinama drugih sela. Ali ostaju u Hrvatskoj, rađaju djecu, razredi u školama su sve puniji. Oteli su se beznađu koje stvara hrvatska vlast, osjetili da žive u svom zavičaju, u svojoj domovini, a ne u bruxelleskoj koloniji s namjesnicima Europske unije u Banskim dvorima. Trebalo bi stvoriti cijeli pokret koji bi u zemlji obnavljao patriotsko ozračje nasuprot stranim profiterima koji su preko banaka i na druge načine zagospodarili ovom zemljom i nasuprot sluganskoj vlasti. Pokret koji bi bio neka vrsta metaforičkog Domovinskog rat protiv onih koji su pogazili ideale stvarnog iz devedesetih. Četvrtak 1. ožujka Zaprešić se izruguje Stepincu i braniteljima Zaprešićke vlasti promijenile su dio Titove ulice u gradu koja će sada dijelom biti Ulica hrvatskih branitelja, dijelom Ulica kardinala Stepinca, a ostatak će zadržati diktatorovo ime. Dakle, u istoj ulici ime zločinca Tita, njegove žrtve Alojzija Stepinca i heroja koji su obranili Hrvatsku od agresije njegove vojske!!! I to je dokaz da su mnogi vlastodršci u ovoj zemlji Hrvatsku kao državu prihvatili po prisili, kao nužno zlo, te glumeći da su joj odani ne mogu sakriti svoje jugoslavenstvo koje im je “prirodnije” od hrvatstva. Tuđman nije bio isključiv u stavovima o Titu, pripisivao je i njemu i partizanima određene zasluge za Hrvatsku, a bio je suzdržljiv prema uklanjaju njegova imena iz naziva trgova, ulica, škola... zacijelo zato što mu nije bilo svejedno hoće li se ili neće i ovdje i u svijetu zamjeriti onima za koje je Tito ikona antifašizma. No nikad se nije ustručavao govoriti o njegovim zlodjelima, a njegovo državničko djelo i stvaranje samostalne Hrvatske potpuna je suprotnost Titovu jugokomunizmu. Ni u tom djelu ni u svekolikim državotvornim težnjama hrvatskog naroda za zločinca Tita nema mjesta. Stoga je zaprešićko prekrajanje naziva spomenute ulice bezočno izrugivanje i Stepincu, i Domovinskom ratu, i hrvatskoj povijesti. Petak 2. ožujka Preporuka o petokraci je protuhrvatska Ako je izdvojeno mišljenje člana Povjerenstva za suočavanje s prošlošću prof. dr. Željka Tanjića, rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, i mišljenje većine katolika u Hrvatskoj, onda je preporuka Povjerenstva da se ne zabranjuje isticanje petokrake protuhrvatska i protunarodna. Jednako je takvo i obrazloženje da petokraka ima “pozitivnu konotaciju u antifašističkoj borbi”. Jer, ona te konotacije nema. Ne može se reći da su, izuzmu li se časni borci, partizani vodili antifašističku borbu ako su poslije nje stvorili sustav isti kao fašistički. Prije bi se moglo reći da je to bila borba između dvaju fašizama. Ako su oni koji su, kako kažu, u NOB-u pod petokrakom štitili hrvatski narod ubijajući okupatora, a potom su pod petokrakom masovno ubijali isti taj narod, mučili ga, zatvarali po Golim otocima i Starim Gradiškama i raseljavali – onda je petokraka zločinački protuhrvatski simbol i za Hrvate ne može biti ništa drugo. Pod petokrakom je pokrenuta agresija na Hrvatsku, razaran Vukovar i drugi gradovi, ubijani su vojnici i civili... To očito ne smeta Mirku i Slavku, predsjednicima Vlade Socijalističke Republike Hrvatske i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Milan Ivkošić / Večernji list