Obilježena obljetnica herojstva u Strugi Banskoj...

STRUGA BANSKA- Dana velike tragedije za stanovnike Pounja, ali i herojstva hrvatskih branitelja u obrani domovine, prisjetili su se u nedjelju sudionici komemorativne svečanosti u Strugi Banskoj, dana kada su prije 24 godine srpski okupatori i JNA u sklopu akcije "Žaoka" počeli najprije minobacački, a zatim i tenkovsko-pješački napad na pounjska sela, a pritom je poginulo deset hrvatskih redarstvenika i više civila.

U smrtonosnom pohodu su palili i pljačkali hrvatska sela, te zlostavljali i ubijali Hrvate. Kolonu, koja se od Dvora kretala prema Hrvatskoj Kostajnici, predvodio je oklopni kamion s minobacačima i mitraljezima, a ispred sebe su okupatori tjerali četrdesetak hrvatskih civila kao "živi štit". U napadu na sela Pounja s tridesetak svojih specijalaca sudjelovao je i Dragan Vasiljković. Dolaskom kolone do Struge Banske, neočekivano se dogodio herojski čin kojim je zaustavljen prodor okupatora i spašeni mnogi životi. Domaći pričuvni policajac Mile Blažević - Čađo i mladi prometni policajac iz Dugog Sela Željko Filipović odlučili su se žrtvovati kako bi zaustavili napad. Nakon što su civile upozorili da se sklone, s potpornog zida iznad ceste najprije su na neprijatelje bacili eksplozivne naprave, a potom su se, opasani aktiviranim eksplozivom i ručnim bombama, i sami bacili na kamion srpskih agresora. U eksploziji je poginulo pet i ranjeno dvadesetak okupatora, čime je smrtonosni pohod agresora zaustavljen. To je mještanima Pounja omogućilo da pobjegnu i tako se spase. Uz spomen-ploču na potpornom zidu, mjestu pogibije redarstvenika, predvodeći izaslanstva, vijence su položili - Evelin Tonković, sisačko-moslavački župan Ivo Žinić i načelnik zagrebačke Policijske uprave Dubravko Teur. Vijence su također položili i svijeće zapalili članovi obitelji poginulih redarstvenika, predstavnici braniteljskih udruga, mještani, kao i predstavnici najjače oporbene stranke HDZ-e, predvođeni Tomislavom Karamarkom. Zajedničku je molitvu predvodio vojni ordinarij Juraj Jezerinac, a prigodni su program izveli članovi KUD-a "Hrvatski pleter" iz Dvora.h/b.p.

Herojskim činom Čađo je spasio civile i hrvatske branitelje

Opasan eksplozivom Čađo je skočio na četničko vozilo – ovim HEROJSKIM činom spasio je civile i branitelje Struge

Mile Blažević Čađo -HEROJ

Uvidjevši da će zbog civila iz „živo­ga štita“ pasti svi hrvatski obram­beni položaji u Strugi i da Srbi namjeravaju pobiti sve hrvatsko stanovništvo i branitelje, domaći pričuvni policajac iz Struge Mile Blažević Čađo i mladi promet­ni policajac iz Zagreba Željko Filipović odlučili su se žrtvovati kako bi zaustavili napad i spasili civile u živom štitu. S potpornog zida iznad ceste, iz blizine, baci­li su improvizirane eksplozivne naprave na oklopno vozilo te ga uništili s posadom. Mile Blažević je opasan eksplozivom skočio na oklopno vozilo i pri time sam poginuo od eksplozije. U eksploziji je poginulo pet i ranjeno dvadeset napadača. Među poginulima je bio zapovjednik TO-a Dvor Gojko Samardžija, pripadnici TO-a Goran Barać, Stevo Vinčić, Tošo Sundać te rezervni milicajac iz Dvora Rade Joka Šupak. Oni su činili posadu vozila koje je pred sobom tjeralo civile u živome štitu. U eksploziji teško je ranjen načel­nik SUP-a Dvor Nikola Bjelajac i srpski milicioneri Branko Roksandić i Milan Savić. Ostali ranjeni napa­dači uglavnom su bili iz sastava TO-a Dvor: Jovan Podunavac, Bo­ris Nužda, Milan Joka, Milan Rok­sandić, Pero Pribičević, Milan Pašić, Milan Vujanić, Nenad Marić, Nenad Menićanin, Dmitar Stojaković, Predrag Rakas, Mile Dodoš i Predrag Orlović. Bilo je stradalih i među pripadnicima ”specijalne milicije” – zapovjednik Dušan Kačar, ”jedinice za specijalne na­mjene” iz Dvora – Nikola Adamović i ”jedinice za specijalne na­mjene” iz Petrinje – Dušan Karolj, ali i ”jedinice za posebne namje­ne Kaline” iz Komogovine, koja je zacijelo počinila najviše ratnih zločina nad Hrvatima na Banovi­ni – Milan Ićitović. Od posljedica ranjavanja poslije je umro Pero Pribičević. Osim srpskih napada­ča u eksploziji je poginulo dvoje hrvatskih civila iz živog štita, sta­rica Manda Begić iz Zamlače i Pavao (Pajo) Knežević iz Struge, a 15 ih je bilo ranjeno. Zbog toliko mrtvih i ranjenih nji­hovih boraca nastala je panika, pa su srpski napadači počeli bježati, ne samo oni koji su pro­drli u selo, nego i specijalci koji su na okolnim brdima čekali nasta­vak napada. Kada je eksplodirao oklopni ka­mion, poginula su oba hrvatska branitelja: Mile Blažević Čađo i Željko Filipović. Međutim, njihova je žrtva urodila plodom. Taoci iz živoga štita i dva zarobljena policajca spašeni su, a branitelji, koji su se već dvoumili – boriti se ili se povući iz sela, upu­stili su se u borbu s napadačima, tjerajući ih iz središta Struge. Tako su svojom žrtvom Blažević i Filipović spasili mještane i branitelje Struge od pokolja i nanijeli po­bunjenim Srbima takve gubitke kakve do tada nigdje na Banovini nisu doživjeli. Uskoro se, nažalost, u sukobe umiješala „neutralna“ JNA te su Struga i sva hrvatska mjesta Pounja pala u srpske ruke. Pounje je vraćeno u hrvatske ruke u vojnoj akciji Oluja 1995.