Očitovanje gradonačelniku Ludbrega g. Dubravku Biliću

Prilikom razgovora sa pravobraniteljicom osoba s invaliditetom gospođom Ankom Slošnjak došli smo do zaključka da grad Ludbreg kao ustanova nema niti jednu osobu sa invaliditetom zaposlenu premda bi to po Zakonu o rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s inv. trebali poštivati, a do sad to nije bio slučaj. Smatram da su vlasti u gradu Ludbregu više puta imale prilike zaposliti osobe s invaliditetom u gradu pa ni ova ni prijašnja vlast to nije učinila, to dakako dokazuje činjenica i da je g. Bilić gradonačelnik na novo nedavno zaposlio dvije osobe na ugovor o djelu, te se opet radi o stranačkim kolegicama. Čudi me da jedna tako socijalno osjetljiva osoba i koja sama navodi da u gradu Ludbregu ima još osoba s invaliditetom nije uzela u obzir da zaposli nekoga tko nije stranački opredjeljen bez obzira da li se radi o osobi s inv. ili ne, također g. Dubravko Bilić smatra kako se u gradu Ludbregu smiju zaposliti samo osobe iz područja grada Ludbreg, pa se pitam gdje ćemo svi mi koji živimo na selu raditi? Način mog oca i mene što prosvjedujemo nije i niti je bio ucjenjivački a niti smo radili pritisak, već je cilj prosvjeda potaknuti javnost, institucije, čelne ljude kako bi konačno čuli da postoje i mnoge osobe s invaliditetom kojima se onemogućava da rade, a posebice jer se krše Zakoni koje sve vlasti trebaju poštivati, te upozoravamo na nepotizam koji vlada u javnim institucijama jer više nije bitno što znaš nego tko si. Mojim izlaskom u medije činim dobro svim osobama s invaliditetom jer jedino na takav način se može probuditi osjećaj odgovornosti gradskih vlasti na osobe s invaliditetom, a sebe moram eksponirati u javnost što i nije ugodno, kao primjer svim vlastima i institucijama što se takvim osobama događa pa ne razumijem kako bi nešto takvo činila samo da riješavam svoje probleme. Ponajmanje ću tim prosvjedom riješiti svoj problem, i toga sam svjesna, ali se itekako isplati sav trud i vrijeme i mog oca koji štrajka glađu i mene ako budemo pomogli i pridonjeli tome da se sve osobe s invaliditetom više i lakše zapošljavaju. Naravno da je g. Dubravku Biliću sve u skladu sa zakonom kada se služi lažima i smicalicama kako bi osobe obmanio da se ne jave na natječaje koje bi mogli jer je za njih nepovoljan, nakon tih laži sve je po zakonu jer se osoba ne javi nadajući se da su čelni ljudi vjerodostojni. Može sve biti po zakonu jer ga je g. Bilić tako posložio ali nije moralan njegov put kojim se služi da bi pravnim putem sve bilo uredu. „Sljedeći put“ kada će uzeti u obzir osobe s invaliditetom prilikom zapošljavanja, o kojem govori g. Bilić bio je nedavno, pitamo se zašto je opet pa makar i na ugovor o djelu zaposlio svoje stranačke kolegice. Djela g. Bilića na kraju krajeva sve govore, a to je da je otišao na godišnji odmor bez da je s nama barem POKUŠAO razgovarati, a već smo tri dana prosvjedovali, te je znao da je otac započeo sa štrajkom glađu, no ostavio nas je pa makar umrli od gladi, no to nije sve, četiri dana prije nego dolazi s godišnjeg i prije sastanka sa pravobraniteljicom i nama , se je sjetio da moramo maknuti šatore jer je on naš prosvjed nazvao KAMPIRANJEM, premda imamo policijsku dozvolu. Tako socijalno i moralno osjetljiva osoba nas je još i natjerala da spavamo pod vedrim nebom. Mislim da to dovoljno govori kakav je to čovjek. Sve ostalo će nadalje riješavati nadležne institucije koje će same utvrditi što je točno po Zakonu a što ne. OČITOVANJE GĐI. EDITI KUTNJAK ZLATAR V.D. RAVNATELJICI gradske knjižnice „Mladen Kerstner“ Ludbreg Kao osoba s invaliditetom moram biti zahvalna što sam uopće dobila priliku biti na stručnom osposobljavanju kad su i tu prije mene uzimali osobe preko „veza“ i poznanstva. Na natječaj na određeno za pomoćnog knjižničara nisam se javila jer je prema navodima tadašnjeg ravnatelja g. Dubravka Bilića to trebalo trajati 2-5 mj. što mi je potvrdila i v.d. ravnateljica Edita Kutnjak Zlatar. Njoj je pak također bilo važno da se ne zaposlim ja niti bilo tko drugi jer je Margareta Rajh njena kolegica, a od g. Bilića stranačka kolegica. V.d. ravnateljica Edita Kutnjak Zlatar nažalost nije spomenula kako će i osoba koja je tamo primljena na određeno i koja radi tamo sad već više od godinu dana isto tako moći na stručni ispit kao i ja koja sam bila na stručnom. Učinili su mi rad u knjižnici „lijepšim“ posebice kada su rekli da njih više ne zanima moje pohađanje fakulteta a niti to što imam malo dijete, izjavila je u tih godinu dana par puta „neka svoju sreću tražim negdje drugdje ,zašto sam došla baš tu raditi.“ Nažalost se v.d.ravnateljica se i nije baš potrudila nešto posebno me stručno osposobiti, a to je i vidljivo po tome što je zamjenu Margaretu Rajh slala na razne seminare i tečajeve. Ministarstvo rada već godinama potpomaže javne ustanove i institucije tako da im omogućuje“ besplatnog radnika“ , te se ta mjera samo iskorištava kako bi se mogle lakše zapošljavati za punu plaću, politički podobne osobe. Moram Vas i izvjesititi da spomenuta v.d. ravnateljica Edita Kutnjak Zlatar je ispitivana od strane ludbreške policije jer je preko posrednika prijetila da neka zapali naše šatore i klevetala nas. Dolores Kamenar Čokor Izvornu vijest možete pogledati OVDJE