“Od Legije stranaca do Hrvatske vojske”

„Od Legije stranaca do Hrvatske vojske“ naziv je tribine koju su sinoć u petrinjskom Hrvatskom domu, u sklopu rujanskih Dana sjećanja, organizirali Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – Ogranak Petrinja klub Policije ’91. i Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja. Gost tribine bio je brigadir Bruno Zorica – Zulu, ratni zapovjednik bojne „Frankopan“, jedne od prvih specijalnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske. Zorica se na tribini prisjetio svog puta od francuske Legije stranaca u kojoj je proveo 19 godina sve do ratnog puta s bojnom „Frankopan“. O Legiji stranaca još uvijek postoji fama da je to vojska sačinjena od kriminalaca, bandita. To je potpuno krivo, jer u Legiji vlada stroga disciplina. Možda su u ono vrijeme u Legiju i došli neki ljudi koji su iza sebe imali mračnu povijest, ali oni su to ostavili iza sebe. Kad bi ušao u Legiju, on je postao legionar. U Legiji postoji kodeks časti i poštuje se Ženevska konvencija. Ako imamo zarobljenika, na njega trebaju doći dva legionara da ga čuvaju i moraju mu, ako je takva situaciju, dati pola svog suhog obroka. Osim toga, mi nikad na terenu ne ostavljamo ni ranjenog ni mrtvog legionara“, ispričao je Zorica dodajući kako u Legiji ima pripadnika više od stotinu različitih nacionalnosti. Kao pripadnik Legije on je prošao različite afričke zemlje, bivše francuske kolonije i prekomorske teritorije. Sudjelovao je i u „Pustinjskoj oluji“, a po povratku, u lipnju 1991. godine, kad se u Hrvatskoj već, kako kaže, počelo „kuhati“, s drugim Hrvatima koji su tada bili u Legiji odlučio je vratiti se i pridružiti obrani zemlje. „Problem je bio u tome što smo svi bili pod ugovorom s Legijom stranaca. Imali smo dvije mogućnosti – ili dezertirati ili tražiti od generala dozvolu . Nas je bilo desetak : Slave, Stanko, Krešo, Kamenar, Aldo … Ja sam u to vrijeme bio pod ugovorom do dvadeset godina. Odslužio sam 19, što znači da mi je falila godina dana do isteka ugovora. Moj problem je bio i to što sam imao francusko državljanstvo. Kad sam rekao generalu da moram ići, rekao mi je da sam zbog francuskog državljanstva pod Ministarstvom obrane Francuske u Parizu i da oni moraju dati suglasnost za raskid ugovora. Pitao sam koliko to traje. On mi je rekao od šest mjeseci do godinu dana. Rekao sam: „Hrvatska nema vremena, Hrvatska gori“ i mi smo se u subotu navečer spakirali u dva auta i pobjegli u Hrvatsku“. Dolaskom u Hrvatsku, u Kumrovcu su odmah počeli osnivati prve specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske . Specijalna postrojba Glavnog stožera – bojna „Frankopan“ utemeljena je službeno 1. kolovoza 1991. godine. Paralelno s formiranjem postrojbe, formirali su i Centar za komandnu obuku u šumi Žutica kod Ivanić Grada. Jezgru bojne činili su Hrvati iz francuske Legije stranaca koji su postali njezini zapovjednici i instruktori, pa je i obuka bila organizirana po uzoru na Legiju stranaca. Pripadnikom postrojbe nije mogao postati svatko, ističe Zorica. „Ja sam ispočetka bio protiv toga da imamo djevojke u takvoj postrojbi, ali one su rekle „ako nećemo biti dobre, možete nas izbaciti“. Zaista, te djevojke kad smo bili na terenu na Kupresu nikada nisu tražile zamjenu. Bile su u rovu po kiši, po snijegu, po blatu, ali su uvijek odrađivale svoj posao. Lucija je na kraju završila u Gardijskom zdrugu i bila je najbolja žena padobranac u Hrvatskoj, a Berislava je bila o osiguranju predsjednika. Imamo uvijek lijepe uspomene na njih“, rekao je Zorica. Moderator sinoćnje tribine, Petrinjac Goran Brebrić koji je i sam bio pripadnik legendarne bojne „Frankopan“, prisjetio se jedne anegdote o djevojkama iz njihove postrojbe: „Sjećam se kad smo imali komandosku obuku u Žutici koja je bila stvarno neizdrživa – ne toliko fizički koliko psihički, jer smo stalno ponavljali stvari za koje smo mislili da smo dobro odradili. Jednom prilikom gazili smo močvaru . Bio je siječanj i tu noć smo spavali u močvari. Jedan instruktor Nijemac je rekao „Vi djevojke ne morate u močvaru, pošto ste ipak žene, a Lucija je rekla: „kad mogu ovi papci, možemo i mi“, prisjetio se Brebrić. Bojna „Frankopan“ ratovala je u zapadnoj i istočnoj Slavoniji. Prvu akciju imali su na području Drenovog Boka kod Jasenovca. U studenom i prosincu 1991. bili su u Osijeku tijekom najžešćih napada na taj grad. Sudjelovali su i u izvlačenju poginulih iz šume Rosinjača prema Tenji te uspostavi mostobrana na lijevoj obali Drave u Baranji. Tijekom 1992. godine sudjelovali su na Južnom bojištu u deblokadi Dubrovnika, a potom i na Kupresu u uspostavi bojišnice kod Šuice. Osim Zorice, postrojbom su zapovijedali i bivši kapetan Legije stranaca Ilija Tot te Vinko Primorac. Od dvjestotinjak pripadnika postrojbe poginulo ih je 12, a osamdesetak je bilo ranjeno. Preustrojem Hrvatske vojske krajem 1992. godine bojna je raspuštena, a njezini pripadnici prešli su uglavnom u 2. i 7. gardijsku brigadu, te manjim dijelom u 1. hrvatski gardijski zdrug. „Nakon „Oluje“ počeli smo se sastajati u šumi Žutici i odlučili smo osnovati Udrugu bojna Frankopan da se družimo, da pomažemo jedni drugima i već 11 godina držimo do toga. Svake godine jedna delegacija bojne ide na proslavu Legije stranaca u Francusku. Želim da moji suborci vide otkud su potekli njihovi zapovjednici. Svake godine obilježavamo i pogibiju momaka u Rosinjači. Jedne godine odemo se pokloniti u Vukovar, druge godine u Škabrnju. Nosimo se s tim teretom – netko lakše, netko teže, ali smo tu da pomognemo jedni drugima. Naša krvna grupa je bojna Frankopan“, zaključio je brigadir Zorica. Na sinoćnjoj tribini himnu bojne Frankopan „Zalog vječni“ za koju je tekst napisala Vesna Brebrić, a glazbu Goran Brebrić izveli su Ivo Sanković, Mario Augustić i Ivan Novak. Na kraju, odsvirali su i Sankovićevu posvetu rodnom gradu, pjesmu „Moja Petrinja“koju je 1992. godine napisao u rovu. U ime organizatora, na sinoćnjoj tribini zahvalili su Darko Dumbović, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Petrinje i Ante Mrgan, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice Petrinja. U ime Grada Petrinje, tribinu je pratila zamjenica gradonačelnika Viktorija Kaleb. „Tribina je ostavila snažan dojam. Impresioniralo me je upoznavanje s legionarima i njihovim kodeksom časti. Ja sam imala predodžbu da su to propalice koje nemaju kud, pa onda odu u Legiju, što je na ovoj tribini potpuno demantirano. Čuli smo večeras kako je gotovo polovica pripadnika bojne „Frankopan“ dala veliki obol obrani Hrvatske – neki su dali svoje živote, neki dijelove tijela. Slažem se s predsjednikom Koordinacije Darkom Dumbovićem koji je rekao kako bismo svi mi koji smo danas na nekim pozicijama, pogotovo mi političari u vlasti, trebali bi raditi što više na poštivanju branitelja“, rekla je Kaleb.