ODLIČJE JUNAK DOMOVINSKOG RATA
Prošla je još jedna tužna obljetnica – smrt general bojnika Blage Zadre (Donji Mamići-Ledinac, BiH, 31.ožujka 1944. – Vukovar, 16. listopada 1991.). Umjesto o obljetnici ovog Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata jedne dnevne hrvatske novine, na taj dan, kao i svake godine, donijele su opširan prilog o smrti makedonskog pjevača – Toše Proeskog (Prilep, 25. siječnja 1981. – Nova Gradiška, 16. listopada 2007.). To je očito mnogo zanimljivije čitalačkoj publici nego (opširna) priča o jednom od najistaknutijih hrvatskih branitelja. Čin general-bojnika dobio je posthumno. Pitanje je jel bi ga dobio da je kojim slučajem ostao živ, jer ni jedan živi vukovarski branitelj ne može se pohvaliti takvim činom, pa čak ni ratni zapovjednici slavne vukovarske 204. brigade Mile Dedaković – Jastreb ili Branko Borković- Mladi Jastreb.
Po Marku Babiću se ne zove ni selski put
Pokraj groba Blage Zadre nalazi se posljednje počivalište legendarnog Marka Babića (1965.-2007.). Na početku Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku iz inozemstva. Srbijanski četnici su mu ubili oca i majku, a on se kao malo tko istaknuo u borbama sa četničkim tenkovima. Uništavao ih je kao „komarce“, ali nikada se time nije hvalio kao recimo bivši žalosni ministar branitelja Predrag Matić-Fred, koji objavio i knjigu „Ništa lažno“, a za koju je Borković izjavio da slobodno može nositi i naslov „Sve je lažno“. Taj Matić nakupio je odličja kao „svi“ ratni zapovjednici Vukovara, dok primjerice po Marku Babiću ne nosi naziv ni jedan selski put, (samo neki sportski susreti), a kamoli što drugo, poglavito u gradu kojeg je s toliko srca i hrabrosti branio.
Matić je 2012. godine imao ideju, baš kao i Ante Kotromanović, da uvede odličje Junak Domovinskog rata koje će nositi ime „Blago Zadro“ te da će ono biti ugrađeno o Zakonu o odlikovanjima.
„Postoji potreba izmjena i dopuna toga zakona, za civilni i vojni dio, te bismo ugradili i najviše braniteljsko odličje kako smo to i obećali prije dolaska na vlast (sic!). Znamo tko je sve dobio „Domagoja“ i „Zrinskog“. Ovo novo odličje bit će iznad najvišeg do sada. Držim da će naziv Blago Zadro biti općeprihvatljiv. To će biti najblistaviji spomen na vrijeme Domovinskog rata, jednako kao što su „Domagoj“ ili Zrinski“ spomen na taj dio povijesti“ – ekskluzivno je tada za Slobodnu Dalmaciju rekao Matić, uz napomenu da će se ta odličja dodjeljivati na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, tj. 18. studenoga.
Od toga, naravno, nikada nije bilo ništa. Branitelji i dalje nemaju službeno priznanje Junak Domovinskoga rata (to je bila samo predizborna igra), ali za to se Matić kiti svim mogućim odličjima i priznanjima. Među ostalim, dobio je i odličje Red hrvatskog križa – za teško ranjavanje! (Sic!) Ako je bio teško ranjen, kako je onda cijelo vrijeme mogao obnašati visoke političke dužnosti, čas u HDZ-u, čas u SDP-u, a kako danas „teško ranjen“ može obnašati i dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru? Osim toga, nitko nikada nije čuo gdje je „teško ranjen“: u ruku, glavu, srce, nogu…? To je „junak nad junacima“! Njemu bi Milan Bandić trebao usred Zagreba podići bistu, a ne Loli Ribaru, jer takvog junaka majka samo jednom rađa. (Čudi nas da nema i čin generala.)
Nu, kako bilo da bilo, ideju o odličju Junak Domovinskog rata trebalo bi i dalje „gurati“, ali ono se nikako ne bi moglo zvati po Blagi Zadri jer bi baš on jedno takvo odličje trebao dobiti među prvima. A kako će ga dobiti, ako će nositi njegovo ime?
Šipak pun koštica
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) već godinama zaslužnim sudionicima Domovinskog rata dodjeljuje priznanje – Junak Domovinskog rata, sve sa željom i ciljem da potakne državne institucije da se ozbiljno prihvate toga posla, tim prije što je u ratu bilo junaka, koje uvijek i na svakom mjestu treba isticati. S druge pak strane, vjerojatno smo jedina (?) država na svijetu koja je prošla strašni rat, odnosno agresiju, a da nismo proglasili nikoga ni za ratnog profitera, dezertera i izdajnika. A u kojem ratu nema tih i takvih?
Kad je primjerice Koprivničko-križevačka slavna 117. brigada tijekom studenoga 1991. odlazila na prvu crtu bojišta, po riječima ratnog zapovjednika brigade Dragutina Kralja, čak se oko 400 vojnika nije odazvalo pozivu, odnosno – dezertiralo je! Za to nedjelo kasnije je kažnjeno tek njih desetak i to simbolično! Većinu od njih „pohvatala“ je Vojna i civilna policija i oni su tada normalno odslužili svoju vojnu obvezu i danas su „ugledni i cijenjeni“ branitelji, od kojih neki imaju i visoka vojna odličja!
Zahvaljujući aktualnom ministru hrvatskih branitelja, generalu Tomi Medvedu, ljudi koji su bili prvi kad je trebalo ponovno dolaze na mjesto koje im pripada. Ali, prije njegova dolaska, razni matići su ostavili iza sebe pustoš, pa to i neće ići tako brzo, poglavito ne bez otpora.
Hrvatska je imala i ima Junaka Domovinskog rata, ali i onih koji i danas sve čine da se marginalizira naša veličanstvena pobjeda, pa je red da se prvima dodjele istaknuta odličja, a drugima – šipak pun koštica! T
