Povodom obilježavanja 26. obljetnice vojno-redarstvene operacije “MASLENICA 93″, Udruga „Žene u Domovinskom ratu – Zadar“ zajedno u suorganizaciji sa udrugama proizašlih iz Domovinskog rata, kulturno umjetničkim udrugama, općinama i mjesnim odborima sa tog područja već 11. godinu zaredom organizirali su molitvenu hodnju „KORACIMA NADE U ISTINU“, na dionici od „Zelenog hrasta“ u Islam Latinskom do „Crkve od ružanja“ u Pridrazi.
Suorganizatori navedenog događanja su Udruga dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata – Pridraga, Općina Novigrad, MO Islam Latinski, MO Paljuv, MO Smilčić, KUD „LUZARICA“ Pridraga i Klapa „TEŽACI“ Paljuv.
Molitvena hodnja, organizirana je u spomen
ZA SVE POGINULE HRVATSKE BRANITELJE I CIVILE U VRO MASLENICA I NJIHOVE OBITELJI,
ZA SVE HRVATSKE RATNE VOJNE INVALIDE,
a sudionici hodnje su ih se danas prisjetili, zapaliti svijeće, pomolili se i kod svakog spomen obilježja čitati imena poginulih.
Na početku današnje hodnje prisutnim hodočasnicima obratila se predsjednica “Udruge žene u Domovinskom ratu – Zadar” Ivana Haberle koja je pozdravila sve prisutne hodočasnike i održala prigodan govor.
Molitvena hodnja je započela danas ujutro u 08,00 sati u Islamu Latinskom kod spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima ispred Zelenog hrasta, gdje su nakon blagoslova hodočasnika i molitve zapaljene svijeće, a potom je kolona sa državnim i ratnim zastavama i zastavama Udruga proizašlih iz Domovinskog rata krenula na svoj put dug 24 kilometra prema sljedećim postajama u pravcu Islama Grčkog – Kašića – Smilčića – Paljuva– Novigradskog groblja - Pridrage.
Osim organizatora, suorganizatora i članova obitelji hrvatskih branitelja sa tog područja, u hodnji su sudjelovali i hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji iz različitih krajeva Lijepe naše i to iz Udruge branitelja 151. brigade Hrvatske vojske iz Samobora, HVIDRA-e iz Zaprešića, HVIDRA-e iz Svete Nedjelje, HVIDRA-e iz Zadra, UVDR sa Raba, te branitelji iz Senja i Gospića.
Mještani mjesta kroz koja je ova tužna, ali ponosna i dostojanstvena kolona prolazila, dočekivali su ih ponosno i dostojanstveno, te hodočasnicima nudili hranu i napitke za okrijepiti se.
Hodnja je protekla bez ijednog problema ili neugodnosti, ako izuzmemo gdje pokoji žulj na nogama hodočasnika, a u Pridragu su stigli oko 16 sati.
Nakon čitanja imena i paljenja svijeća na spomen obilježju poginulima u Pridrazi, članice „Udruge žene u Domovinskom ratu – Zadar“ tom prilikom su poručile:
„Okupili smo se danas pred ovim križem, sjećamo se događaja koji je duboko urezan na posebno mjesto u povijesnici našeg naroda kao živi svjedoci. Predajemo Vam, mladosti naša, svjedočanstvo vremena u kojemu su živjeli i ginuli – junaci, a nakon blagoslova zajedno sa ostalim hodočasnicima krenuli smo dionicom Zeleni Hrast – Islam Latinski – Islam Grčki – Kašić –Smilčić- Paljuv – Novigradsko groblje – Pridraga.
Hodajući 24 kilometra ovom kotarskom zemljom želimo pokazati da naši branitelji nisu zaboravljeni i da poklanjamo jedan dan u godini samo njima. Moleći Marijin križni put, čitajući naglas imena poginulih hrvatskih branitelja i civila u VRO „Maslenica93“, želimo oteti zaboravu žrtvu hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, želimo pokazati da su trajno zapečaćeni u našim srcima, da cijenimo i poštujemo krv koju su prolili za ovu zemlju.
Želimo reći da su sveti i da su najbolje što se ovoj Domovini ikad dogodilo.
Paleći svijeće želimo reći da u nama još gori plamen ljubavi za Hrvatsku koju su toliko voljeli. Želimo im poručiti da razumijemo zašto smo imali osjećaj na spomenicima da nas odvajaju od zemlje i vuku stjegove k sebi u nebo.
Znamo da su tužni kao i mi i da očekuju od nas da nastavimo ljubiti i boriti se za našu grudu. Neopisiv je osjećaj biti toliko duboko povezan s njihovom najvećom žrtvom i znati koliko smo mali u odnosu na ono što su oni dali.
Želimo im reći „ Hvala vam i slava hrvatski ratnici što ste život dali da bi mi i naša djeca mogli živjeti.“
Križ u Kašiću od suhog Slavonskog hrasta usred kamene Dalmacije je nešto najdojmljivije što čovjek može osjetiti. Kako nam je tada hrvatsko srce kucalo kao jedno.
Podno križa 32 imena koja smo pročitali i na tren im vratili ljudsko lice sa svim njihovim strašnim ranama koje je samo ljudsko zlo moglo učiniti. U Kašiću 32 imena, a koliko još rana na ostalim spomenobilježjima. Koliko suza majki, žena, sestara, očeva, braće i prijatelja samo na ova 24 kilometra.
Ova hodnja je samo mali doprinos u promicanju istine o Hrvatskom Domovinskom ratu i pokušaj da ukažemo svima da nemamo pravo zaboraviti ne tako davnu blistavo čistu pobjedu nad daleko nadmoćnijim srpskim agresorom.
Moramo u našima mladima njegovati ljubav prema Domovini i osjećaj pripadnosti svome narodu. Moramo im ostaviti u nasljeđe poštovanje prema našim mrtvima koji su živote dali i prema svima onima koji su bili spremni tada dati život za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku“.
ZA HRVATSKU I NAŠ DOM
