Održati Hrvatsku zajedno

Ova zemlja plod je stvarnosti branitelja, stvarnosti, kojoj povijesna bojažljiva obrada nije ni do koljena. Priče i crtice o događaju tome, kao i u svim predhodnim, doista se ne mogu usporediti sa stvarnošću propadanja svih ideala Garde hrvatske. U ratu domovine nitko ali baš nitko više od Garde želio nije da Hrvatska pobjedi. Nitko ko Garda ne pati zbog tragike, u hrvatskoj sudbini danas. Pokušavam dokučiti tu sudbinu. Jer ratnika su hrvatskog oči izvor, ne samo ogledalo domovine. On istovremeno vidi i uzroke i posljedice.. ovog stanja... Korjene i plodove onoga što gleda… Svu istinu... Što je naši tamburaši, politički koji nemaju pojima o Hrvatskoj, nisu želili čak ni naslutiti. Bez obzira na stranačku pripadnost njihov mozak ne dopire dalje od njihova džepa... Od njihova osobna sitna interesa.. za kojega spremni su prodati sve.. pa i najsvetije simbole jednog naroda... Koji ostaju mirni kad čovjek, sveštena osoba usred Hrvatske.. današnje, slobodne i neovisne kaže da su u Jasenovcu Hrvati pobili miljun ljudi... Možda to zvuči kao izjava luđaka.. ali je izrečena s usana jednog autoriteta.. i ta suluda laž i dalje hrani mitologiju, o krivnji naroda našeg... Zato ratniku kad govori o propustima promašajima i uspjesima Hrvatske.. može mu se vjerovati na riječ… Više nego ikome danas. Riječi su njegove zanesene... Dolaze iz duše, čini nam se iznutra iz same zemlje. Iz njene utrobe — iz biti.. njezine. Idu nam u susret. Donose nam svaka u sebi, po jedno zrnce nade. Jedno zrnce tajne.. ključa pobjede.. inače skrivene... Govore o samoj srži stvari. Govori o čudu koje se zbilo.. o Ujedinjenju svega hrvatskoga.. koje se stalno stavlja na kušnju.. koje se potkapa.. ruje, uništava... Dijeli.. pljačka.. prisvaja.. svojata...

Zbog te tajne su ratovali Oluje sinovi... I ne samo u ratu.. ne samo u djetinjstvu domovine. Gardist ne govori ni o čemu drugome do o onome što se na suncu vidi. I izgovara sve o stvarima o kojima govori.. jasno. Kaže.. koliko njih spoznalo je onaj trenutak.. stvaranja domovine.. i Tišinu.. napokon tišinu poslije tog veličanstvenog čina. Hrvatska Feniks ptica izrasla iz pepela zgarišta. Poricana, zamagljivana istina je uskrsla.. poput Krista razapeta... Pomirena sa sobom... Golubica je bila. Duh sveti. Nakon Oluje u zraku.. golubica je bila. Suncem obasjana.. onog dana.. nanovo rođena.. nada.. onda. Ali kao i uvijek u nas pružili su prste pohlepne ruke.. o kako su glupe.. glupe.. kako se olako odričemo dobroga. Kako se lako odričemo sebe.. sebstva... Šutimo.. a oni isti opet osuđuju.. sude, istim alatom truju ljude.. da bi sakrili sve ono što su činili i čine. Sva zlodjela.. sve grobnice Hrvata.. u oba rata. Krivnju im opet nabiti. Da bi skrili sve ono što su tim Hrvatima oni učinili... One terora tmine.. jer ne znaju drugaćije...

Ti uzurpatori ideje antifašizma, zar Garda nije bila Anti fašist, Anti Komunist.. Antitotalitarist.. Antiterorist.. zar nije... Pa providno je što se iza svega ovog krije.. providno..razvidno.. vidno.. jednostavno... Što ovo mitingašenje u sebi nosi.. treba nas opet zatrovati, podjeliti, u jame pokopati.. diljem svjeta protjerati.. istrumentalizirati... Jer oni nisu i nikad neće Državu Hrvatsku prestati prezirati.. neće... I što vrijeme više teče.. krila im rastu.. a u prilog im ide naša nesloga.. naše stanje... Vrijeme takvo opet jadno.. ako smo mogli onda bez oružja.. s nekakvim šat ganovima, puškama domaće radinosti.. ako smo mogli onda zanosu i slozi zahvaljujući.. oduprijeti se agresoru u našoj kući.. možemo i sada učiniti ovu zemlju svetom pred cijelim svjetom... Uvjet je uvjek samo jedan... Htjeti, smjeti ne djeliti se... "Divide et impera" je na djelu.. a mi moramo održati Hrvatsku zajedno.. jedinstvenu i cijelu... Ovoj zemlji potrebni su svi.. koji Hrvatsku doista vole... Pomireni... Prorok je Umro na Gori.. prorok je uveo narod svoj u zemlju obećanu.. al hod po pustinji traje.. ovo je tek dvadeset pet godina prošlo.. još malo i pustinju ćemo prijeći.. samo se treba držati.. treba se čvrsto držati one ključne prorokove riječi... Zajedništva...