Oduvijek sam htio biti vojnik, u Tigrove sam '93. otišao kao balavac

Hrvatski dočasnik je desna ruka zapovjedniku NATO-a U srijedu navečer američki general s četiri zvjezdice Phillip M. Breedlove, zapovjednik NATO-vih snaga u Europi te ujedno zapovjednik američke vojske u Europi, nazvao je dočasnika Hrvatske vojske Davora Peteka i pitao ga: "Želite li raditi u NATO-ovu zapovjedništvu u Europi za mene?". Časnički namjesnik Petek je, naravno, odgovorio potvrdno i time postao tzv. prvi dočasnik u zapovjedništvu NATO-a u belgijskom gradu Monsu. Američki je general, naime, nakon što je o svom izboru prvo obavijestio vrhovnu zapovjednicu OS RH, predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, te načelnika Glavnog stožera OSRH-a generala zbora Dragu Lovrića, izrazio želju da o svom izboru osobno izvijesti kandidata iz Hrvatske. Time je Petek postao prvi u povijesti neamerički dočasnik u zapovjedništvu NATO-a. Izbor prvog neamerikanca potaknuo je upravo Breedlove želeći takvim odabirom pokazati da su svi u NATO-u jednaki. Obratio se zapovjedništvima savezničkih vojski i tražio da predlože svoje kandidate. Stiglo je 19 kandidatura, a Petek je ušao u uži izbor od njih pet i otišao u Belgiju na razgovor. Prije tri dana saznao je da je upravo on osobni izbor američkog generala. S 40-godišnjim Petekom, rođenim Slunjaninom, razgovarao sam u Glavnom stožeru OSRH, gdje on nakon vojničkog iskustva i dočasničke karijere u zemlji i inozemstvu već nekoliko godina obavlja posao prvog dočasnika HV-a. Što uopće znači prvi dočasnik jedne vojske? – Prvi dočasnik je desna ruka svim zapovjednicima na bilo kojoj razini. Od voda do Glavnog stožera OSRH. Desna ruka zapovjedniku po pitanju profesionalnog razvoja i obučavanja vojnika i dočasnika, a to je važno budući da vojnici i dočasnici čine tri četvrtine vojnog sastava. On zapovjednicima savjetuje koja i kakva obuka tom sastavu treba, i što im treba za kvalitetan i profesionalan razvoj. Prvi dočasnik nije, međutim, zapovjednik i on svoj autoritet dobiva od zapovjednika. I Petek kaže da taj sustav u HV-u već jako dobro funkcionira, premda je Dočasnički zbor u Hrvatskoj relativno mlad i osnovan je tek 1999. U međuvremenu su prvi dočasnici postali savjetnici zapovjednicima po pitanju svih pravilnika zakona i što je najbitnije, kaže Petek, oni su i "oči i uši" zapovjedniku o onome što se događa na vojničkoj i dočasničkoj razini. Petekov je posao, kaže, obilaženje jedinica i razgovaranje s vojnicima i dočasnicima. A nakon informacija koje dobije od vojske, prenosi svoje zaključke, prijedloge i savjete zapovjednicima. Stalno se doškolava Pitam ga koliko je zbog te svoje pozicije prvi dočasnik uvažavan među časnicima i vojnicima, a Petek uz osmijeh odgovara da časnici prve dočasnike jako uvažavaju i ako dokažu da znaju o čemu govore, pametni zapovjednik poslušat će njihove savjete. No, priznaje, prvi dočasnici baš nisu popularni među vojnicima, zbog strogosti i stege, koja je u svakoj vojsci osnova svega. Petek potvrđuje da se stalno doškolava, jer želi biti stručan u davanju savjeta i kaže da mu je drago što su zapovjednici spoznali da bi bez prvih dočasnika i oni teže funkcionirali. Sa stajališta zapovjednika, njima odgovara takav prvi dočasnik jer im dnevno s leđa skida dio svakodnevnih problema i olakšava im posao i funkcioniranje postrojba. Prvi dočasnici uglavnom odgovaraju za ono najvažnije u vojsci, a to je obuka. Petek će u zapovjedništvu NATO-a u Monsu, kamo odlazi za dva mjeseca, obavljati identičan posao. Petekov će posao biti da obilazi vojske članica, kao i NATO-ove vojnike u operacijama po svijetu, ukratko da bude "oči i uši" generala Breedlovea. Petek objašnjava da se to uglavnom odnosi na probleme koji nastaju pri standardizaciji znanja, vještina i kompetencija vojnika koji dolaze u misije, a pripadnici su različitih vojski. – Dolazimo iz raznih podneblja, kultura, sustava školovanja i obuke, a NATO nastoji uspostaviti jednak standard za sve i od svakog vojnika i dočasnika iz bilo koje savezničke vojske očekuje se da obavi jednak posao na isti način – pojašnjava. Jednostavnije rečeno, kada se vojnici iz različitih zemalja nađu u operaciji negdje u svijetu po istom poslu, jako je važno da prepoznaju iste standarde u zapovijedanju i provođenju vojnih operacija. Petek očekuje da će veći dio svog trogodišnjeg mandata pri zapovjedništvu NATO-a u Belgiji provoditi na putu, obilazeći postrojbe i vojnike i konzultirajući se s njima. Kaže mi da je oduvijek želio biti vojnik. Nakon osnovne škole, 1989. upisao je Vojnu gimnaziju na Črnomercu u Zagrebu. Kao gimnazijalac se 1991. zatekao baš na vojnom poligonu u Slunju te pobjegao iz JNA. Nakon okupacije Slunja, kao šesnaestogodišnjak nastavio je školovanje u Zagrebu, gdje mu se posrećila razmjena učenika, prijavio se i otišao 1992. na školovanje u SAD, gdje je završio četvrti razred srednje škole. Vratio se 1993. u Hrvatsku i s 18 godina, kako i sam kaže "kao balavac", stupio u 1. gardijsku brigadu Tigrove. U to vrijeme u Hrvatsku dolaze i umirovljeni američki časnici koji pokreću MPRI program, koji će transformirati dočasnički sustav u tadašnjem HV-u. – Znam da je to bila sreća, no poznavanje engleskog jezika gurnulo me već u prvi tečaj koji su organizirali Amerikanci za hrvatske dočasnike – kaže. Vojska kao druga obitelj Premda je sudjelovao u završnim vojnim operacijama kojima je oslobođena Hrvatska, dočasnik Petek uopće ne želi govoriti o svom ratnom putu, jer je on, smatra, neusporediv s veličinom ratnog puta koji su imali njegovi kolege koji su u ratu bili od 1991. No, nakon rata uključio se u osnivanje dočasničkog zbora. U 1. GBR ostaje do 2003., a u međuvremenu odlazi na školovanje u SAD, gdje završava dočasničku akademiju američke kopnene vojske u Teksasu. Nakon povratka u Hrvatsku Petek i dalje gradi vojnu karijeru, a 2007. odlazi u združeno zapovjedništvo NATO-a u Bruns u Nizozemskoj. Tamo je bio na dužnosti voditelja mobilnog tima za obuku, čiji je zadatak bio da organizira i savjetima pomogne sustav obuke vojnika i dočasnika u drugim zemljama. Ondje je u tri godine mandata stekao novo veliko iskustvo, a iz tog mu je razdoblja posebna čast što je baš on unio hrvatski stijeg u zapovjedništvo NATO-a kada je 2009. Hrvatska primljena u članstvo. S obzirom na to da Petek, kako kaže, ima dvije obitelji – suprugu Jasenku i dvojicu sinova, te vojsku, kaže da je potrebno u tome dobro balansirati. – Da nije supruge i njezine potpore, vjerojatno ne bih jako daleko dogurao – kaže iskreno. Nažalost, u tih 12 godina, kada bi sve zbrojio, kaže da najveći dio tog vremena nisu bili zajedno. Sada ima priliku u Belgiju povesti i obitelj, no još se lome i veća je vjerojatnost da će, zbog škole i djece, na kraju otići sam. Pogotovo stoga što će i na novom poslu više biti na terenu nego u Monsu i jasno je da će supruga morati pričekati da se taj časnički namjesnik "zaželi" uredskog posla. Stoga će on radije stanovati u bazi i svaki slobodan trenutak odlaziti k obitelji u Zagreb, koji nije daleko ni avionom ni autom, kaže. I vjerojatno je taj Petekov nemirni vojnički duh bio i razlog što ga je Breedlove, inače pilot, odabrao za svoju desnu ruku, jer i za tog američkog generala kažu da mrzi uredski posao, a puno mu je draži onaj pravi vojnički, na terenu.