Oglas tuge: 'Za 50 kuna prodajem Spomenicu Domovinskog rata, može i zamjena za hranu!'
"Ne mislim da je sramota raditi bilo kakav posao. Ja sam do sada i čistio ulice i skupljao smeće, a profesor sam. Tek sada, kada sam dotakao dno, prodajem spomenicu domovinskog rata jer, eto... ne znam... nemam izbora", kazuje visokoobrazovani profesor i bivši branitelj koji nije godinu dana platio stanarinu i koji na ulici nije završio samo zahvaljujući dobroti stanodavca.
Pisali smo o nezadovoljnim braniteljima koji su zbog sve težeg života prosvjedovali, štrajkali glađu ili prodavali bubreg. Sve do nedavno ipak je bilo nezamislivo da se, ma koliko im bilo teško, odreknu svojih odličja koja su stekli stvarajući neovisnu Hrvatsku. Da je došlo i do toga, saznali smo letimičnim pogledom na poznati oglašivač Njuškalo iz kojeg se jedan oglas naročito bolno izdvajao: "Prodaje se spomenica domovinskog rata za 50 kuna. Ako ništa drugo, može zamjena za hranu". Nazvali smo navedeni broj, a s druge strane javio nam se branitelj, Borna Deus:
- Ne osjećam se dobro što ću ovako javno ispričati svoju priču. Nisam sretan što prodajem svoje odličje. Ali, moram. Prije dvije godine ostao sam bez posla, moja supruga i dvoje djece više su gladni nego siti, podstanarstvo sve teže plaćamo. Evo, sjedim i gledam račune za plin i struju i razmišljam što da radim – s teškoćom izvlačimo od Borne koji osjeća nelagodu jer se žali.
- Svima nam je teško, pa nekako nema smisla da kukam. Ali, kad me već pitate, da, ja sam branitelj koji se u Đurđevcu 1991. godine priključio 105. bjelovarskoj brigadi. Status sam zatražio tek 2000. godine kad sam vidio da moja obitelj i ja počinjem tonuti. Međutim, obzirom da nisam RVI, ništa posebno nisam dobio objavom svog imena u Registru. Ja, zapravo, ni ne očekujem da mi netko nešto servira... Ja samo hoću da me netko zaposli da ne budem nikome na teret. Međutim, mene se, kao branitelja koji ima pravo prednosti pri zapošljavanju, redovito odbija i to zbog mojih godina i zbog toga što sam prekvalificiran. Ja sam, naime, 1959. godište, 55 mi je godina i profesor sam obrane. Dobro se osjećam, imam znanja i stvarno mislim da to nisu neke godine zbog kojih bi se mene odbijalo... - žali se Borna Deus koji neprekidno ističe kako mu "gori pod nogama" zbog dugovanja, ali kako mu financijska pomoć nije dugoročno rješenje, već – posao.
- Radio bih bilo što. I do sada sam svašta radio, ja odavno ne biram. Što se ponosa tiče, njega sam izgubio još 1992. godine, ali neću vas zamarati... to je neka druga priča. Ne mislim da je sramota raditi bilo kakav posao. Ja sam do sada i čistio ulice i skupljao smeće, a profesor sam. Tek sada, kada sam dotakao dno, prodajem spomenicu domovinskog rata jer, eto... ne znam... nemam izbora – kazuje visokoobrazovani profesor i bivši branitelj koji nije godinu dana platio stanarinu i koji na ulici nije završio samo zahvaljujući dobroti stanodavca. Borna Deus priznaje da bi mu bilo kakva pomoć dobro došla da otpočne s vraćanjem duga za podstanarstvo i ponovno ističe kako priželjkuje posao. Na kraju pristaje dati svoj broj računa pa svi oni koji bivšem branitelju koji prodaje svoje odličje za hranu žele pomoći, mogu to učiniti uplatom na broj žiro računa: 3100172028 otvorenog u Erste banci (predbroj banke: 2402006) ili onim što bi Deusa još više usrećilo – ponudom za bilo kakav posao.
- Autor: Snježana Vučković
- Photo: www.njuškalo.hr
