ON JE TRPINJSKU PRETVORIO U ‘GROBLJE TENKOVA’: ‘Pustio bi ih na 50 metara, pa gađao kao limenke’

MARKO BABIĆ (16.02.1965. - 05.07.2007.) Marko Babić odbio je predsjedničku mirovinu. Umro je 05.07. 2007. godine u Zagrebu od moždanog udara. Na njegov sprovod došlo je više od 5.000 ljudi. Vukovar još čeka na njegovu ulicu, šetalište ili trg... Hrvatski heroj Domovinskog rata Marko Babić, umro je 05.07. 2007. godine u Zagrebu od moždanog udara. Na njegov sprovod došlo je više od 5.000 ljudi. Evo zašto… “Markova ideja je bila da se tenk pusti da uđe 50 do 100 metara u dubinu naših položaja, kao u mišolovci, a mi smo bili s lijeve i desne strane u dvorištima kuća.  Prvi je uništio neprijateljski tenk, za njega se govorilo da gađa tenkove kao da su obične limenke. S tim se, međutim, nikad osobno nije hvalio, ni busao u prsa”, i dan – danas svjedoče suborci jednog od najvećih hrvatskih ratnika, Marka Babića. Rođen je 16. veljače 1965. u Vukovaru. Bio je najmlađi od troje djece Ive i Stipana koji su 1958. doselili u Vukovar iz mjesta Potravlje kod Sinja. Po završetku osnovne i srednje škole, nekoliko godina proveo je na privremenom radu u Švicarskoj. U travnju 1991. vraća se u Vukovar i priključuje braniteljima na Trpinjskoj cesti: – Bio je opak borac. Tu njegovu karakteristiku pojačavao je i markantan izgled pa je sve skupa odavao dojam spretne, odlučne i sposobne osobe koju treba slijediti. I slijedili smo ga – kazao nam je Tomislav Orešković, pripadnik “Žutih mrava”, Markov suborac i prijatelj iz djetinjstva. – Držao je Trpinjsku cestu i organizirao akcije zajedno sa Blagom Zadrom. Bio je neumoran i vrlo precizan u uništavanju tenkova. U svega tri, četiri dana uništio ih je 14, međutim, ja sam siguran da ih je uništio više, barem još pet. Ali, Marko je brojao samo one koji su bili neprepoznatljivi! Nije imao potrebu veličati stvari, jednostavno je ratovao i to shvaćao vrlo ozbiljno. Nikad se ni na što nije žalio – doznajemo od hrvatskog branitelja i dragovoljca Tomislava Oreškovića koji nam je pojasnio što misli kada kaže da je Babić bio “opak”: – Sjećam se kad mi je prišao i rekao da ima samo dvije rakete… Tenkovi su bili utihnuli, a Marko mi je zabrinuto rekao “ako nastave, morat ćemo se povući”. Međutim, kod Babića koji je naslijedio Blagu Zadru nakon njegove pogibije, nije bilo govora o odustajanju i povlačenju. Poslao nas je kod Jastreba po rakete, a kad smo rekli da ni tamo nema, izobličio se i nešto promrmljao. Sjećam se, te večeri je negdje otišao i nije ga bilo cijelu noć, a mi smo ujutro vidjeli poslagane rakete. Ni dan danas ne znam gdje je bio i otkud ih je donio! U svakom slučaju, upotrijebio ih je na najbolji mogući način – kaže Orešković. Marko Babić je uspio preživjeti rat i to bez ranjavanja. Ponosan i “opak” ostao je i u miru u kojem mu se štošta toga nije sviđalo. Odbio je predsjedničku mirovinu govoreći da on nije ratovao za mirovinu, nego za slobodnu Hrvatsku. Učinio je sve da priča o herojskom Vukovaru ne zamre i glavni je inicijator snimanja serijala “Heroji Vukovara”.  Nije dočekao početak emitiranja tih emisija. Pozlilo mu je na sprovodu jednog suborca i 05.07.2007. je umro u Kliničkoj bolnici Rebro. Vukovar još čeka na njegovu ulicu, šetalište ili trg…