ON NIJE NIKOGA IMAO… SJEĆA LI SE NETKO OVOG BRANITELJA?
· 3 min čitanja
ZVALI SU GA "MARA" ....ON NIJE NIKOGA IMAO… SJEĆA LI SE NETKO OVOG BRANITELJA? ‘Nitko mu ni svijeću nije zapalio, a ubio se na straži’Potresna sudbina vojnika Ilije samo je jedna u nizu. U Hrvatskoj polako propadaju grobovi i trunu križevi onih koji su se borili za njenu slobodu i neovisnost. Nije li ovakav odnos čisti primjer nezahvalnosti i nemara spram hrvatskih branitelja koji nisu imali nikoga osim Hrvatske?
Da nije društvenih mreža, za derutne i propale grobove neznanih heroja Domovinskog rata ne bi nikada doznali. Zahvaljujući jednoj korisnici društvene mreže koja je sasvim slučajno naletjela na grob s polomljenim križom, izlizanim slovima i davno ugašenom svijećom, doznali smo o potresnoj priči hrvatskog branitelja Ilije Ivanića:
“On nikoga nije imao. Bio je pripadnik 2GBR. Sahranjen na groblju Svetog Benedikta u Petrinji.
Da li ga se netko sjeća?”, upitala je korisnica Facebooka priloživši fotografiju groba pred nestanak.
Njena objava izazvala je veliko zanimanje, pa se tako doznalo o kome je riječ…
“Ime mu je Ilija Ivanić, Hrvat iz Vojvodine, okolica Sombora… Imao je vanbračnu kćer s kojom spletom životnih okolnosti nikad nije bio u kontaktu. Kao Hrvata su ga progonili i tjerali kao živi štit u napadima na okolicu Vukovara, no uspio je vremenom pobjeći u BiH.Tamo su ga zarobili pripadnici Armije BH i držali u zatočeništvu tri mjeseca. Od njih uspijeva pobjeći na hrvatsku stranu i priključuje se HVO-u. Početkom 1996. s Hrvatima iz BH dolazi u ove krajeve gdje ih naseljavaju, a njega konkretno u Dvor. Odlukom ministra obrane Gojka Šuška i ministra Jure Radića sve iole sposobne muškarce zapošljavaju u 2.GBR. Bila je to kompenzacija zbog planskog naseljavanja i izvora prihoda, duga priča…
Ilija dolazi u Oklopnu bojnu sa 01.07.1997. i ostaje pripadnikom bojne do 2003. kad je na stražarskoj dužnosti u vojarni Croatia u Zagrebu počinio suicid. Od tog trenutka nitko od nadređenih mu nije niti svijeću upalio…
Bila je neka inicijativa da se napravi bar neka spomen ploča ali na tome je i ostalo, ima niz udruga iz brigade ali za tog vojnika nikad nitko nije pitao. Nakon te kobne straže je trebao biti deložiran iz kuće u kojoj je živio i za taj problem su svi znali, ali nitko nije imao sluha za siromaha. Da, zvali smo ga “Mara” i zaslužuje da mu se bar križ popravi…”, donio je odgovore Ilijin poznanik.
Potresna sudbina vojnika Ilije samo je jedna u nizu. U Hrvatskoj polako propadaju grobovi i trunu križevi onih koji su se borili za njenu slobodu i neovisnost. Nije li ovakav odnos čisti primjer nezahvalnosti i nemara spram hrvatskih branitelja koji nisu imali nikoga osim Hrvatske? Spomen ploča i pokoja svijeća, najmanje je što im se može pružiti u znak zahvalnosti. No, kako sada stvari stoje, za “neznanog vojnika” opet će se samoinicijativno pobrinuti dobri ljudi koji ne zaboravljaju…
Facebook
