'Oni se ni danas ne odriču vrijeđanja našega naroda, ponižavanja naše države i posezanja za našom zemljom'

Govor gospođe Rozalije Bartolić sa današnjeg prosvjeda:

Hvaljen Isus i Marija!

Drage moje Hrvatice i Hrvati, dragi hrvatski domoljubi, pozdravljam Vas i zahvaljujem Vam što ste se odazvali na ovaj dostojanstven skup i molim Vas neka takav i ostane.

Obraćam Vam se u ime naših poginulih, umrlih i nestalih muževa, u ime naših hrabrih sokolova i vitezova, u ime svih onih koji su ugradili ono najvrijednije što su imali u temelje slobodne i neovisne Hrvatske države. Obraćam Vam se zbog svih žrtava zločinačke agresije na našu voljenu domovinu.

Ovdje smo da kažemo kako se ne mirimo sa zločinom i kako ne ćemo dopustiti da nam našu krvavo proživljenu prošlost tumače oni koji su tu krv tako okrutno prolijevali.

Odmah želim naglasiti: naša se Udruga, kao organizator prosvjeda "ISTINOM U BUDUĆNOST", uvijek, u svakom, pa i ovom, trenutku zalaže za dijalog, za razgovor, za izgradnju mira i dobrosusjedskih odnosa. Konstruktivan dijalog uvijek je dobrodošao, napose među iskrenim i dobronamjernim stranama, ali isključivo na načelima istine, pravde i miroljubivosti. Nažalost, to ovdje nije slučaj!

U ime svih hrvatskih stradalnika, u ime naše krvlju natopljene domovine treba reći: svi, pa i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, moraju zaslužiti državničke počasti i crveni državni tepih. Pitam Vas, dragi prijatelji, je li Aleksandar Vučić to zaslužio???

Ovdje smo zato da mu jasno i glasno kažemo: Znamo te Aleksandre Vučiću! Znamo koliko si žuči i otrova prolio širom Lijepe naše. Zbog mržnje koju ste ti i tvoji istomišljenici sijali po Hrvatskoj, naša djeca nemaju svoje očeve – mnogi ih, poput moje Željke, nisu ni upoznali. Naši unuci danas tužno pitaju: bako, zašto moja mama nema tatu, zašto ja, kao druga djeca, nemam djeda.

Iskrenom sugovorniku bismo mogli kršćanski oprostiti. No, Vučić i njemu slični i danas nesmanjenom žestinom šire onu zloćudnu mržnju koja je zakuhala sve zlo i ratna stradanja, mržnju koja je razarala našu zemlju i ubijala naš narod. Oni se ni danas ne odriču vrijeđanja našega naroda, ponižavanja naše države i posezanja za našom zemljom. E, to im nećemo dopustiti.

Svakodnevno smo svjedoci kako Srbija sustavno radi na cementiranju velikosrpskih laži, mitova i antihrvatske politike.

Provedba zloćudnog projekta pod nazivom Memorandum 2 događa se pred našim očima i mi kao udovice poginulih hrvatskih branitelja, nećemo ostati ravnodušne,  jer nitko nema pravo  ponašati se pasivno i gledati mirno kako se provodi jedan zločinački projekt. Radi se o otvorenoj neprijateljskoj politici, koja je samo nastavak one krvave, ratne i razarajuće, one politike koja je nasrnula na Hrvatsku u Domovinskom ratu.

Možemo li i smijemo li mirno slušati ratoborne i agresivne poruke najviših predstavnika srpskih vlasti? Zar su propagandističke i lažljive izložbe, zar su brutalne i nediplomatske poruke, koje nam svakodnevno šalju zajapureni ministri srpske vlade Ivica Dačić, Dragan Vulin, pa i sam Vučić, zar je to preporuka za hrvatske počasti. Zar je njihovo drsko i bezobrazno lupetanje o hrvatskom narodu i o njegovim vrijednostima preporuka za iskren i plodonosan dijalog?

Njihova politička agresija sračunata je na izvrtanje ishoda Domovinskoga rata, na prebacivanje krivnje i na izbjegavanje odgovornosti za agresiju na Republiku Hrvatsku. Zato mi pozivamo na provođenje međunarodnog prava i svih onih političkih, sudskih i drugih dokumenata, u kojima je Srbija označena kao agresor. Nikada zato nećemo odustati od zahtjeva za isplatu ratne štete.

Srbija je pri povlačenju svoje vojske bila primorana prihvatiti odgovornost za pokretanje agresivnog rata i za ratni poraz. Nedopustivo je da potpisane dokumente, o kapitulaciji srpske vojske, Srbija sakriva i izbjegava priznati ratni poraz. Zato treba reći glasno: Gospodo, Srbija je započela i izgubila rat. Hrvatska mora poručiti barbarima, poput Dačića, Vulina, pa i samoga Vučića, da svojim izvrtanjem tu činjenicu ne mogu promijeniti.

Mi smo pobjednički narod i sami ćemo pisati svoju povijest! Hrvatski ratnici su pobjednici, koji su nam to izborili.

Još jednom naglašavamo: dijalog je nužan i neizbježan, rješavanje nagomilanih pitanja je potrebno i iznimno važno, ali razgovor se mora voditi vodeći računa o očuvanju obraza i ponosa, o očuvanju ljudskog  dostojanstva i nacionalnih interesa.

Za valjan razgovor treba imati iskrenog i odgovornog sugovornika. Ali, Aleksandar Vučić to nije. Radi se o notornom četničkom zločincu, koji ni danas ne odustaje od velikosropskih ideja. Radi se o nepresuđenom, nelustriranom i o nepokajanom agresoru, koji je u vrijeme Domovinskog rata s oružjem u ruci kružio Lijepom našom, huškao na ubojstva, na progone, na komadanje i otimanje hrvatskog teritorija.

O tome rječito svjedoče brojni njegovi ratnohuškački govori poput onoga u Glini, 20. ožujka 1995. godine kada je, kao što smo maloprije čuli, rekao:"Nikada srpska Glina neće biti hrvatska, nikada Banija neće natrag u Hrvatsku... Vi ćete živjeti u Velikoj Srbiji". Godinama nakon rata Vučić nam opet poručuje kako su Virovitica, Karlovac, Ogulin i Karlobag srpski gradovi. Hoćemo li mu to zaboraviti i prešutjeti?

Mi poštujemo demokratsku činjenicu da je Aleksandar Vučić predsjednik Srbije, ali nikada ne ćemo pristati da zločinci i neprijatelji našega naroda i države ponovo vršljaju po našoj Domovini, da dolaze u Hrvatsku bez pokajanja, bez isprike i, k tome čak, s počastima.

Zbog svega ovoga poručimo mu gromoglasno: Aleksandre Vučiću, nisi dobrodošao u Hrvatsku, dok god se ne odrekneš svojih četničkih i velikosrpskih tlapnji. To ti poručuju ovdje okupljeni ponosni hrvatski domoljubi.

Bog nas blagoslovio i živjeli.