OPSJENA VETERANSKIH BOLNICA

Vidite kako veteranske bolnice niču kao gljive poslije kiše. Dovoljno je na zid staviti ploču „Veteranska bolnica“ i sve je riješeno. Svi problemi branitelja, civila, liječnika te braće i sestara su riješena ukazom i svi smo sretni, a priči o ljepoti opstajanja nema kraja. Zanimljivo je kako se ukazima može sve. Molio bih neko od Ministarstava da ukazom ukine mrak, nek nema više noći, a onda možemo raditi samo po danu i to 24 sata. Mislim da je to put izlaska iz krize. No bojim se da u salvama devalvacija svega što je naše, dan ne izgubi svoj smisao. Za mjesta gdje veterana ima malo kao Zabok, recimo, nekoliko pregleda, pretraga mjesečno više neće bitno utjecati na na uobičajeni tijek jednog bolničkog dana. Ali tamo gdje ih ima mnogo, što tamo? Kako će biti s ljudima koji nisu branitelji? Što će biti s liječnicima, njihovim uvjerenjima i načinom rada. Među pacijentima nema iznimke, kleli su se Hipokratu i svi su isti. Ali kako Zabok, zašto Knin, koji su uvjeti za veterasku bolnicu, što o tome kaže zakon? Koliko će veterani trajati? Čini mi se da su i oni samo smrtnici, kome će ostati bolnice kad veterana više ne bude bilo, osim ako se ukazom veteranska populacija proglasi besmrtnom. Šta će biti s bolnicom u Vukovaru? Ako u tri županije koje mogu gravitirati bolnici u Vukovaru, kao veteranskoj, ima barem 90 000 branitelja i 50 000 civila, može li se resursima koja ova bolnica ima podmiriti opći interes pacijenta? Kolike će liste čekanja biti za civilnu poplulaciju ako bolnica bude veteranska, kad će se stići na CT ili magnetni rezonator, kad na erogemtriju ili ultrazvuk srca. Kad kod psihijatra? Vukovar je multietnička sredina, kako pomiriti interese bez narušavanja odnosa među ljudima? Može li „Veteranska bolnica“ generirati sukobe? Je li to cilj? Je li grad Vukovar grad slučaj ili slučajno grad? U povijesti ratovanja, valjda ni jedna bolnica nije imala usud kao bolnica u Vukovaru. Njenu povijest znaju i ptice na grani. Pitamo se samo, može li i jedna bolnica u ovoj državi biti uspoređena s bolnicom u Vukovaru? A zatim slijedi logično pitanje, kakva treba biti bolnica u Vukovaru? Bolnica u Vukovaru treba biti, tu sumnje nema, unatoč nastojanjima da nestane, da se povijest zatre, ostala je. A nastaviti treba kao Memorijalna bolnica, ona koja će čuvati sjećanje i stručno biti na visokoj razini, a liječiti i branitelje i civile istom gorljivošću i odgovornošću. Njen status treba urediti zakonom. Prema predviđanjima podignuti resurse na razinu koja može odgovoriti potrebama. Dakle, ukazom se ne rješava ništa, bez plana i bez zakonskog okvira bolnica u Vukovaru može biti generator događaja koje nitko ne želi u ovom gradu i ovoj državi. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara autor teksta je doktor medicine i dragovoljac Domovinskog rata