Optužnica za Vukovar postoji, ali nekima je stalo da je prekrije magla, šaš i trava!
Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91), čiji je počasni predsjednik Mile Dedaković-Jastreb, ogorčena je što nitko ne mari, a kamoli da je nešto učinio u vezi optužnice za srpska zlodjela tijekom rata u Vukovaru, dok s druge pak strane stječe se dojam da je hrvatskim organima gonjenja daleko važnije uhićivati, suditi i zatvarati one koji su branili i obranili hrvatsku državu. Sjetimo se samo na koji su način progonili generale Ante Gotovinu i Mladena Markača, te na stotine drugih od kojih su mnogi krivi što su dali krv za Domovinu.
Naime, malo je poznato da optužnica za zločine u Vukovaru postoji, da se pod broj K-14/04 od 15 ožujka 2006. nalazi u Županijskom sudu u Vukovaru, a podiglo ju je Županijsko državno odvjetništvo iz toga grada, ali netko ju je očito zaključao u ladicu, pa ne dozvoljava da ugleda svjetlost dana!? Zanimljivo je da naše sudstvo i policija nisu uspjeli pronaći baš nikoga od ratnih zločinaca koje su optužili, pa su većinu optužnica stavili na oglasnu ploču suda, u nadi da će ih optuženi doći tamo pročitati i nakon toga im se javiti! Da nije smiješno, bilo bi žalosno. A optužnica za krvave zločine u Vukovaru podignuta je protiv: Veljka Kadijevića, Blagoje Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Mileta Mrkšića Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića. Od njih su jedino Mrkšić, Šljivančanin i Radić (oslobođen) suđeni i to na Haaškom sudu za masakr na Ovčari, a dobili su kazne kao za "nepropisno parkiranje". Sramno da sramnije ne može biti.
U zločinima u Vukovaru sudjelovalo je na tisuće ljudi, ali ni od ovih devet nikoga nisu uspjeli osuditi, a još manje uhititi. Naime, u napadu na Vukovar navodno je sudjelovalo 80 tisuća vojnika JNA i pripadnika paravojnih postrojbi, 1600 borbenih vozila i tenkova, 1330 topova široke kalibarske lepeze, te 60 borbenih zrakoplova koji su polijetali s aerodroma u Batajnici i Titogradu. Gdje su danas svi ti zločinci i zašto im se ne sudi, odnosno zbog čega Državno odvjetništvo RH uz pomoć policije nije uspjelo dovesti pred lice pravde nikoga od tih "pomoz Bog" junaka koji su te 1991. ubijali, rušili i protjerivali nevine hrvatske građane, prije svega žene, djecu i starce? Vukovar je umirao pod vatrenim salvama jedne divizije JNA, 16 armijskih gardijskih brigada, među kojima je bila i elitna Prva proleterska gardijska, šest pukova, od artiljerijskih do protuoklopnih, te uz dva aviobombarderska puka. U međuvremenu je i Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora kazneno prijavilo 88 oficira, ratnih zločinaca JNA, ali ni po toj prijavi ništa nije učinjeno.
Od naših političara često se čuje da svaki zločin ima svoga zločinca, pa gdje su onda svi ti zločinci iz Vukovara? Tko će i kada odgovarati što suđenje za Vukovar nije ni počelo, odnosno kada će "mač pravde" stići i one koji su bili zaduženi da privedu pravdi i one koji su krivi za smrt i razaranja u ovome gradu junaka? Državno odvjetništvo RH je podiglo kakvu takvu optužnicu, ali rezultat je ravan – nuli. Sjetimo se kako su prošli časni zapovjednici Mile Dedaković-Jastreb i Branko Borković-Mladi Jastreb, odmah nakon okupacije grada. Njih su hrvatski organi gonjenja odmah pronašli, zatvorili i učinili ih invalidima, umjesto da su nagrađeni činovima generala!
Kako su prošli dr. Vesna Bosanac i dr. Juraj Njavro? Njihovu navodnu odgovornost u sklopu istražnog postupka srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine ispitivao je Županijski sud u Vukovaru. Sramno da sramnije ne može biti. Optuživalo ih se da su krivi što navodno nisu dobro (?) skrbili o četiri ranjena pripadnika zločinačke JNA, koji su ujutro pucali po bolnici, a popodne, ranjeni, stigli tamo po pomoć! Hrvatska je trebala ovu optužnicu odbaciti, ali – nije. Naši su se organi gonjenja silovito borili da generali Gotovina, Markač i stotine drugih hrvatskih branitelja budu iza rešetaka, pa valjda nisu "stigli" da se bave još i srpskim (istaknutim) zločincima.
Nedopustivo je da srpski zločinci, a poglavito oni koji su zapovijedali ne budu kažnjeni, makar – na papiru. Već će i Haaški sud prestati radom, a mi još nismo počeli sa sudskim procesom za strašne zloćine u Vukovaru, ali i u Škabrnji, Pakracu, Lipiku, Voćinu i brojnim drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske.
Nekima je očito u interesu da se nevine žrtve Vukovara zaborave, jer ako nema zločinca nema ni – zločina!
Stoga tražimo da se napokon pokrene sudski postupak pred Županijskim sudom u Vukovaru, da se kazne svi oni koji su trebali, a nisu kaznili pripadnike srpskih vojnih i paravojnih snaga te da "mač pravde" stigne i one koji su dopustili da svi najvažniji zapovjednici JNA i ostalih agresorskih postrojbi pobjegnu iz Hrvatske.
Hrvatski političari obično kažu da je zločina u Domovinskome ratu bilo i na jednoj i drugoj strani, pa ako ga je bilo, a jeste, što se čeka da se ne osude oni koji su k nama došli "u dvorište", koji su htjeli "Veliku Srbiju", a za to nisu birali ni vrijeme ni sredstva?
Zar nam stvarno žele "zamazati oči" s malim brojem osuđenih srpskih zlikovaca, pretežno "desetarima" i "kapetanima"?
Ako je Vukovar umirao 1991., danas, pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, na žalost umire još jednom. Krivac za to je hrvatsko pravosuđe, a ne Dedaković, Borković, Bosanac, Njavro i na tisuće onih koji su dali svoje živote na oltar Domovine, ili koji su nakon okupacije poput zvijeri protjerani u srpske logore, i koji su za tu žrtvu pretežno "nagrađeni" invalidskim mirovinama!
Srbija, kao agresor, čak ne priznaje da su na njihovom teritoriju postojali logori. A htjeli bi, baš kao i mi, u Europu!
Tko je za to kriv?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91(UHBDR91)
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
