Orešković zaigrao opasnu, nečasnu igru!

Odbio je potvrditi Brkićevu kandidaturu za ministra branitelja i braniteljskim udrugama ponudio da same izaberu svog kandidata! Time je izazvao pravi nered na braniteljskoj sceni. Biranje ministra "sveo je na ulicu" te su branitelji opet u ratu.... Hrvatski premijer Tihomir Orešković već je u svom prvom nastupu izazvao smijeh nacije. Da se razumijemo, ne podsmijeh, nego pravi smijeh poslovično tugaljivog hrvatskog naroda koji nije očekivao da će mu se njegov premijer obratiti na klimavom hrvatsko-engleskom jeziku. Ipak, neovisno o “slengu” koji ne bi trebao biti pokazateljem nečije stručnosti, Orešković je već svojom ležernom pojavnošću izazvao simpatije birača koji ga, zapravo, nisu birali. Zapadnjačka “ležernost” novog premijera mogla se iščitati već u prvim danima aktivnosti nove vlade, pri čemu je Orešković sudjelovao napola, površno ili – gotovo nikako. Ležernosti iznenada nestalo I dok su mnogi ovu ležernost i nedjelotvornost prvoga čovjeka u Hrvata tumačili kao “nesnalaženje u jednoj potpuno nesređenoj, korumpiranoj zemlji”, te kazivali kako mu treba vremena, drugi su na njega gledali kao na “ubačenog igrača” HDZ-a koji bi na njihove odluke trebao bespogovorno mahati glavom. No, HDZ-ovu kandidaturu Milijana Brkića za ministra branitelja, koju u najjačoj stranci vladajuće koalicije drže najboljim rješenjem, premijer nije potvrdio klimanjem glave. Dapače, učinio je nešto što su mnogi protumačili kao vrhunac njegove neodlučnosti: ponudio je braniteljskim udrugama da same odaberu svoje kandidate! Tihomir Orešković možda u Hrvatskoj nije toliko dugo da bi znao kako se braniteljske udruge nikada oko ničega nisu složile, pa možda shodno tome nije mogao znati ni kakav će nered napraviti na braniteljskoj sceni. U svakom slučaju, otkako je biranje ministra “svedeno na ulicu” i pretvoreno u javni natječaj, hrvatski su branitelji ponovno zaratili… Treba naglasiti kako je suludo očekivati da se pola milijuna ljudi (a uključimo li i cijele braniteljske obitelji govorimo o polovini hrvatskog stanovništva) usuglasiti oko bilo čega. Uz neovisnost, ovi su se ljudi izborili i za demokratičnost te pravo na vlastiti stav i izbor. Ipak, bije ih glas “nesložnih”, a to je ovih dana isplivalo više nego ikad. Jer… Braniteljskih je udruga više od tisuću, a samo u Vukovaru više od trideset. Mogu li jednoglasno odlučiti o kandidatu za ministra? Nikako. A sad zapravo dolazimo i do mogućnosti da je premijer za ovaj ishod znao, pa ga čak možda i priželjkivao. Zašto se Orešković upustio u igru s braniteljima? Nekoliko je mogućih razloga… Teret koji će nositi budući ministar vrlo osjetljivog braniteljskog resora nosit će i onaj koji koji je o njegovom imenovanju odlučio. Naravno, uz uvjet da sve pođe po zlu, da ministar ne zadovolji iščekivanja branitelja, da se njihov predstavnik “odmetne na neprijateljsku stranu” i slično. Drvlje i kamenje tada će biti sasuto po premijeru, a vrlo je moguće da Orešković sluti takav scenarij i već sada pere ruke od takvog ishoda “prijateljskom ponudom” braniteljima da sami biraju. Nakon toga, uvijek bi mogao reći: “Niste zadovoljni ministrom? Sami ste birali i sami ste krivi”. Očekivali su puno više… Ako, pak, ovo nije Oreškovićev naum, rastezanje s odlukom o imenovanju ministra branitelja moglo bi biti s drugim ciljem. A to je da se nakon prijepora, nesloge, odgađanja i neodlučnosti zaključi kako takvo ministarstvo zapravo nije ni potrebno. Jer, ma što god mi kazali, cijeli ovaj period hrvatski su branitelji preživjeli i bez svog ministra, kao i bez odgovarajućeg djelovanja svog resora. Ukidanje takvog ministarstva nova bi vlada doživjela kao skidanje golemog kamena s pleća. Jednako tako, kroz medije se daje naslutiti mogućnost da premijer, dođe li do pucanja koalicije HDZ-a i Mosta, na ponovljene izbore planira izaći sa svojom strankom. Iako je do sada nesklad dviju vodećih stranaka viđen nebrojeno puta, nit bi mogla popustiti upravo na hrvatskim braniteljima koji sve jače izražavaju nezadovoljstvo lošim tretmanom. Nakon vladavine SDP-a i ministra Predraga Matića očekivali su puno više. Unatoč činjenici da branitelji više ne žele biti kratkovidni i da više nikoga ne podržavaju pod svaku cijenu, na Orešković su prijedlog “nasjeli” i podijelili se kao nikada do sada. O tome svjedoče brojne kandidature od gotovo svake udruge zasebno, pri čemu se nimalo ne libe žestoko vrijeđati “protukandidate”. Prijepori oko Borkovića Najviše prijepora izazvao je prijedlog vukovarske 204. brigade koja na mjestu ministra vidi Branka Borkovića – Mladog Jastreba. Istoga je dana stiglo priopćenje Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara, kojim je jasno dano do znanja da Stožer Borkovića ne podržava. U međuvremenu su Borkovića mediji rastrgali podsjećajući ga na “farmu izgladnjelih konja”, čemu se preko društvenih mreža priključio i određeni broj vukovarskih branitelja koji spore njegov ratni put. Sve se pretvorilo u javno podastiranje “prljavog rublja”, brojenja aktivnih dana u ratu, proglašavanje heroja kukavicama, prozivanja onih koji su primili odličja, a “ratovali su u podrumu”… Sve u svemu, Oreškovićev projekt narušavanja sklada među braniteljima (koji, doduše, nikad nije ni postojao) – u potpunosti je uspio. Što će premijer dobiti stvaranjem ovakve zavrzlame, doznat će se prije ili poslije. No, jedno je sigurno. Iza simpatičnog, nasmiješenog lica koje je naklonost Hrvata dobilo nespretnim izgovorom, stoji sasvim ozbiljna namjera. Kakva, zasad zna samo Tim Orešković.