Orkan ’91. – prva velika ofenziva Hrvatske vojske i oslobađanje Zapadne Slavonije

Ovih prosinačkih dana hrvatski narod se prisjeća prvih velikih oslobodilačkih akcija okupiranog teritorija u Domovinskom ratu. Bilo je to poznata akcija oslobađanja velikog dijela okupirane hrvatske zapadne Slavonije, poznatije kao „Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija“ sa zamišljenim sjedištem u Pakracu. Naziv operacije bio je Orkan ’91. i bio je nastavak započetih ofenzivnih djelovanja Hrvatske vojske u listopadu i studenom 1991., odbacivanjem srpskih postrojbi od gradova Virovitica i Grubišno Polje. Operacija Orkan počela je 29. listopada 1991. te završila stupanjem na snagu Sarajevskog primirja početkom 1992., nastavak je prve oslobodilačke operacije hrvatske vojske, Otkos-10. Pripremilo ju je zapovjedništvo Operativne grupe Posavina s generalom Rudijem Stipčićem na čelu, a predvodili su je pripadnici 1. brigade Zbora narodne garde “Tigrovi”, uz mnoge postrojbe rezervnih brigada, samostalnih bataljuna kao i hrvatske policije. Tijek i smjerovi operacije Prosinačka ofenziva HV-a prema okupiranom području pokrenuta je iz više smjerova. Iz smjera Virovitice i Podravske Slatine, čiji je cilj bio odbacivanje neprijatelja od jedinog slobodnog magistralnog pravca Zagreb – Osijek (autoput je bio prekinut u području između Novske i Nove Gradiške), napadnu akcije predvodila je 127. brigada iz Virovitice i 136. brigada iz Slatine. Iz smjera Daruvara i Grubišnog polja hrvatske postrojbe su krenule prema Bilogori i Papuku, pritiščući neprijateljsku vojsku sa južne i zapadne strane. Orahovačko područje je sa istoka napadala 132 našičko-orahovačka brigada, dok je iz smjera Požege nezaustavljivo napredovala 127. požeška brigada. U posebno teškoj situaciji bio je grad Pakrac gdje je pobuna Srba i počela u proljeće 1991. U jednom trenutku krajem listopada Pakrac je došao u okruženje, ali je brzo deblokiran. Velika pobjeda na pakračkom području bilo je oslobođenje mjesta Lipik 6.12.1991. u napadnoj akciji Orada. Grad je pao u ruke jedinica JNA i Banjalučkog korpusa, a 600 hrvatskih vojnika uz podršku tenkova i topništva vratila je Lipik pod hrvatski suverenitet. U oslobađanju su sudjelovale postrojbe iz Lipika, Čakovca, Zaboka, te postrojbe MUP-a RH. Lipik je bio prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu. Komunistička JNA potpomognuta srpskim dobrovoljcima Teritorijalne obrane i četničkim milicijama pokušala ga je više puta vratiti, ali nije uspjela. Akcijom Orkan ’91 oslobođena je cijela Bilogora sa nekoliko jakih srpskih uporišta od kojih je najveće bilo Miokovićevo (današnji Đulovac). Oslobođen je i Papuk, najveća gora zapadne Slavonije, koje su munjevitim pobjedama osvojile virovitička, slatinska i požeška brigada. U povlačenju iz Voćina, starog hrvatskog gradića na Papuku, srpske milicije napravile su veliki zločin. 15. prosinca 1991. ubili su 43 civila, od kojih je bilo 15 žena. Masakr su napravile postrojbe iz Srbije organizirane od parlamentarne Radikalne stranke pod imenom „Beli orlovi“, a čiji su vođe dugi niz godina bili četnički vojvode Vojislav Šešelj i trenutni predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Generalni tajnik Srpske radikalne stranke bio je sadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić. Cijelo područje općine Daruvar stavljeno je pod hrvatski nadzor. Oslobođeno je i niz sela i srpskih uporišta kod Novske u ofenzivi na čijem je čelu bila 1. brigada iz Zagreba. Sarajevsko primirje Daljnja napredovanja zaustavljena su 3. siječnja 1992. Naime, dana 2. siječnja 1992. kada je u Sarajevu je zaključen prekid vatre na svim bojišnicama u Hrvatskoj. U skladu sa Sarajevskim sporazumom hrvatska je obrana u Zapadnoj Slavoniji uspostavljena na položajima: Trebež – lijeva obala Save – Jasenovac – kanal Strug do tt 91 – nadvožnjak na autocesti – Stari Grabovac – potok Paklenica – Novsko brdo (tt 330) – Slatno brdo (tt 441) – Kričko brdo (tt 467) – Gornje Kričke – D. Subocka – most na Pakri (PG Lipik) – dolina rijeke Pakre – prometnica Pakrac – Kusonje – Dragović – Španovica – Bučje – Jakovci – Cikote (Pakrac) – Debelo brdo (tt 819) – Velika Marinica – Lipova kota(tt 836) – Trešnjevo brdo (k777) – Čardak – Širinci – Mašićka Šagovina – Medari – Dragalić – Donji Bogićevci- Pivare – lijeva obala Save. Gubici U akciji je poginulo 184 hrvatska branitelja, a ranjeno ih je 595. Na agresorskoj, srpskoj strani poginulo je 516, a ranjeno njih 615. Posljedice operacije Orkan ’91. Operacija Orkan ’91. bila je prva velika pobjeda Hrvatske vojske nakon vrlo teških dana u kasno ljeto i jesen 1991. Tada je združena JNA i srpske paravojne postrojbe sastavljene od Srba iz Hrvatske i dragovoljaca iz Srbije okupirala veliki dio Hrvatske. ZNG RH sa jedinicama MUP-a bio je u defenzivi, a pad Vukovar djelovao je na moral hrvatskog vojnika i hrvatskog čovjeka. Stoga je oslobađanje gotovo cijele zapadne Slavonije i obrana Pakraca, te osiguranje protočnosti dravske željezničke pruge i ceste prema Osijeku bila velika radost za napaćeni hrvatski narod, a za hrvatskog vojnika potvrda da je moguće poraziti višestruko snažniju JNA. To je podiglo borbeni moral i samopouzdanje Hrvata do konačne pobjede u akcijama Bljesak i Oluja 1995. godine. Operaciju Orkan pripremalo je Zapovjedništvo OG – “Posavina”, pod zapovjedništvom zapovjednika Rudija Stipčića, a sudjelovale su sljedeće brigade: 1. “A” brigada ZNG “Tigrovi”, zapovjednik Josip Lucić 8. brigada – Samobor,(kasnije 151. brigada Samobor) zapovjednik Adolf Paar 99. brigada – Zagreb (Pešćenica), zapovjednik Josip Perković 100. brigada “R” – Zagreb (Centar), zapovjednik Ognjen Debeljak 104. brigada – Varaždin, zapovjednici Ivan Rukljić i Vjeran Rožić 108. brigada – Slavonski Brod, zapovjednik Pero Katalinić 117. brigada – Koprivnica, zapovjednik Dragutin Kralj 121. brigada – Nova Gradiška, zapovjednici Josip Mikšić i Željko Žgela 123. brigada – Požega, zapovjednik Miljenko Crnjac 125. brigada – Novska 127. brigada – Virovitica, zapovjednik Đuro Dečak 132. brigada – Našice-Orahovica, zapovjednik Slavko Barić 136. brigada – Slatina, zapovjednik Josip Černi Protudiverzantska satnija ZNG – Bjelovar, zapovjednik Željko Cepanec 149. brigada – Zagreb (Trešnjevka), zapovjednik Petar Rajković 56. Samostalna Bojna Kutina, zapovjednik Zvonimir Gregurić

Izvor: Narod.hr