Osvrt na izjave: Predsjednikova “nova pravednost” protiv hrvatskih branitelja

Posljednjeg dana listopada predsjednik Ivo Josipović je, iznoseći mišljenje o aktualnim problemima u državi, pa tako i zahtjevom za smjenom ministra Matića, nazvao braniteljske prosvjede koji traju već drugi tjedan “političkim projektom”. Prije toga dobrohotno je zaključio da poneki od branitelja doista ima problema sa realizacijom pojedinih svojih prava, poput primjerice određenih oblika terapije i rehabilitacije (nedostajao je samo zaključak uz slijeganje ramena – a tko nema). No, glavna agenda prosvjeda je, zaključuje hrvatski predsjednik, “politički projekt” koji je usmjeren protiv aktualne vlasti, a plan je prosvjednika “proširiti frontu” i “privući nezadovoljnike različitih profila, pa i onih koji s braniteljima nemaju nikakve veze”. Možemo samo zaključiti da je predsjednik (ponovno) neodlučan pa s jedne strane ustraje na stavu da je jedini razlog prosvjeda branitelja njihovo nezadovoljstvo s pripadajućim im pravima i njihovom realizacijom, a s druge strane panično zaziva u pomoć protiv “unutarnjeg neprijatelja” koji okuplja široku frontu kako bi ga svrgnuo s vlasti. Nakon pet godina vladavine, tijekom kojih nije učinio ništa kako bi pomogao raznim ugroženim skupinama ljudi kojih je iz dana u dan sve više, predsjednik uoči izbora zaključuje: "Mislim da politika, u prvom redu Vlada, mora voditi računa o tome da je riječ o jednom širem procesu. Nikako se ovdje ne radi samo o nezadovoljstvu užeg kruga stopostotnih invalida". Eureka! Nezadovoljstvo i depresija u Hrvatskoj (pri vrhu smo ljestvice zemalja s najvećom stopom depresije) uzrokovani su sve težim uvjetima života koji su velik broj ljudi doveli do ruba ili preko ruba gladi (djeca u škole dolaze gladna i nemaju novaca za užinu!). Sve je to posljedica nesposobnih vlasti i vlada kojima je Hrvatska godinama prepuštena na milost i nemilost, pa tako i mandata predsjednika Josipovića, koji je svoje djelovanje sveo na zazivanje "nove pravednosti" za koju pak u praksi nije učinio ništa. Osim što se zalagao da Josip Perković i Republika Srbija izbjegnu tužbe za komunističke i velikosrpke zločine koje su počinjeni na štetu Hrvata i Republike Hrvatske. Međutim, nezadovoljstvo naroda teškom gospodarskom situacijom, kao i nezadovoljstvo ovako shvaćenim predsjedničkim dužnostima, kojima je umjesto zaštite hrvatskih nacionalnih interesa cilj…. zapravo što?.., predsjednika nije zabrinjavalo, dok nije zaključio da se nezadovoljnici povezuju u širu frontu. Pa u panici zaključuje "indikativna je prilično složena struktura i visoka organiziranost prosvjeda. Sudionici se izmjenjuju. Evo, smjene branitelja dolaze s raznih dijelova Hrvatske". Iz ovog istupa može se primijetiti promjena u Josipovićevu odnosu naspram braniteljskih prosvjeda. Dosadašnji rezerviran i poprilično omaložavajući odnos prema izmanipuliranoj neukoj masi, koju je za svoje potrebe ispred Ministarstva branitelja postavio HDZ da za njih odrade najteži dio posla, zamijenio je stav da su branitelji "politički projekt" u okviru kojeg se uvezuju razne grupacije nezadovoljnika ili kako kaže Josipović "ambicije kreatora prosvjeda mnogo su veće". Predsjednik je, čini se, tek sada shvatio poruku branitelja o njihovu nezadovoljstvu odnosom državnih vlasti i institucija prema Domovinskom ratu i sukladno tome i braniteljima, no umjesto spremnosti za razgovore i kompromis (na koje je dosad pozivao branitelje), označio je branitelje kao državne neprijatelje i prijetnju sustavu. Naime, Josipović zaključuje: "njihovo zazivanje prijevremenih izbora, na način da se poigravaju s ljudima koji lako posegnu za oružjem ili oduzimanjem vlastitog života, jadno je i nema potporu većine branitelja ni građana". I istovremeno upozorava Vladu da bi se prosvjedi mogli proširiti i razviti u “neželjenom smjeru”. Zaključujući “u ovom smo slučaju suočeni sa situacijom koja izlazi izvan okvira uobičajenih za javne prosvjede" zastrašuje hrvatske građane te indirektno optužuje branitelje za moguće planiranje vojnog puča, kvalifikaciju kojom su se u borbi za jačanje svoje poziciji i čistku vojske koristili i neki prijašnji hrvatski predsjednici. Nezadovoljstvo vlašću, kao i povezivanje raznih skupina društva koje su iz različitih razloga nezadovoljne trenutnom političkom situacijom ili aktualnom vlašću, legitimno je pravo u demokratskom sustavu na koji se poziva predsjednik Josipović. No, umjesto razgovora o uzrocima nezadovoljstva, predsjednik prosvjednike proglašava neprijateljem sustava. Umjesto dijaloga predsjednik se odlučio za diskreditiranje vođa prosvjeda za koje aludira da manipuliraju ljudima ozbiljno narušenoga zdravlja dok u pozadini stoje njihovi politički ciljevi. Kao dokaz da se radi o manipulatorima predsjednik navodi kako su "neki od njih jako bogati poduzetnici, uz to vrlo politički aktivni". No nejasno je pritom što je za predsjednika u tome nemoralno - činjenica da prosvjedi imaju organizacijsku strukturu (je li moguće održati i najmanji skup bez organizatora), činjenica da pojedini prosvjednici imaju znatnu imovinu ili da su politički aktivni? I sam predsjednik Josipović, iako nije poduzetnik nego intelektualac i umjetnik, što samo po sebi, barem u Hrvatskoj ne donosi veću financijsku korist, raspolaže popriličnom imovinom. A nije potrebno naglašavati da je već dugi niz godina politički aktivan. Josipović također iskazuje zabrinutost za bolesne branitelje i vojne invalide koji noće na hladnoći i poziva “kolovođe” na odgovornost za njihovu dobrobit. Zanimljivo je da predsjednik nije iskazivao brigu za zdravstvenu ili bilo kakvu skrb prema braniteljima kada je trebalo, godinama prije nego su započeli prosvjedi, dok mu je njihova dobrobit postala važna, zanimljivo, tek kada su se organizirali i kada imaju masovnu potporu svojih zdravih suboraca. Ili kako kaže predsjednik, nakon što se počela organizirati proširena “fronta”. Stoga se nameće zaključak da se, umjesto za dijalog i argumentiranu i konstruktivnu raspravu s iskrenom željom za rješavanje problema koje navode prosvjednici, predsjednik odlučio za manipulaciju javnošću, koja se plaši "mutnim ljudima" koji stoje iza prosvjeda i njihovim sumnjivim namjerama. Podsjeća nas to pak na neka druga vremena i kvalifikacija koje smo tada čuli, poput primjerice "stranka opasnih namjera". Izvorni članak pogledajte OVDJE