Otkrivamo: Klein se sjetio Glavaševog pištolja, ali ne i Arkanovog kofera s dva milijuna dolara!
Godine očito čine svoje. Američki general se u razgovoru za jedan dnevni list, ničim izazvan, odjednom sjetio nečega u što ne vjeruje ni on ni novinar koji ga je intervjuirao, ali koga briga. Kad se, kaže, nije mogao dogovoriti s pokojnim ministrom Šuškom, Klein bi nazvao njegovu majku u Široki Brijeg (?!). 'Sjetio' se kako je i Glavaš jednom izvadio pištolj, na što je on izvadio još veći. Jedino se nikada u javnom istupu nije sjetio kako je Željko Ražnjatović Arkan pred njega istresao dva milijuna dolara. 'To sam viđao samo u filmovima', priznao je davno u jednom internom razgovoru.
Jacques Paul Klein, umirovljeni američki general i diplomat koji je proveo mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja definitivno je velik čovjek. Na svaki način. Uz Vesnu Škare Ožbolt, Ivicu Kostovića i Ivicu Vrkića zasigurno jedan je od najzaslužnijih za uspjeh misije UNTAES-a kojom je vraćen posljednji dio okupiranih hrvatskih područja pod ustavnopravni poredak RH.
No, čovjek ima 75 godina i vrijeme čini svoje. Počinje pamtiti ono što njemu odgovara, a zaboravlja ono čega se ne želi prisjetiti. Ovih je dana bez nekog posebnog povoda dao intervju jednom dnevnom listu u kojem je evocirao sjećanje na razdoblje od 1996. do 1998., kada je bio na čelu UN-ove mirovne misije u hrvatskom Podunavlju. Tom se prigodom sjetio pokojnog predsjednika Franje Tuđmana te ostalih protagonista politike iz tog vremena - Gojka Šuška, Vesne Škare Ožbolt, hrvatskih generala Branimira Glavaša i Đure Dečaka, ali i onih s "druge strane Dunava" - Vojislava Stanimirovića, Slobodana Miloševića, Gorana Hadžića, generala Dušana Lončara....
I tako riječ po riječ, svašta se prisjetio Klein. Doduše novinar koji je razgovarao s njim nije se sjetio pitati ga ono najaktualnije - što misli o pismu Vojislava Stanimirovića od neki dan u kojem se nekadašnji šef pobunjenih Srba žali na odnos hrvatske vlade prema srpskoj zajednici u Vukovaru. No, nije samo novinar bio zaboravan. Ne pamti više najbolje ni Klein. Istina, prisjetio se dva detelja o kojima čak ni protagoniti iz tog vremena nisu (do jučer) ništa znali. Dakle osim što je imao dobro mišljenje o pokojnom predsjedniku Tuđmanu, Klein je, kaže, cijenio i pokojnog ministra obrane Gojka Šuška.
- Ljudi ga obično tako ne vide, ali on je bio biznismen. Razumio je kategorije kao što su novac, profit, dolar i u tom se duhu ponašao. Bio je ekspeditivan. Kad sam mu rekao kako je neke Srbe strah da će morati u Hrvatsku vojsku, hitro je odgovorio: 'Promijenit ćemo zakon'. I učinio je to pa su Srbi dobili 10-godišnji moratorij za služenje vojske', tvrdi Klein. Kaže da Šušak nije bio čovjek kojim su vladale emocije, da je bio pragmatičan, ali i tvrdoglav pa bi ponekad nazvao njegovu majku u Široki Brijeg kako bi sina uvjerila da nešto mora napraviti (?!). - Ponekad je bolje razgovarati s majkom kada želite da sin nešto učini"(?!).
S Tuđmanom je kaže odlično surađivao jer su obojica bili vojnici. "Tuđman je znao da će suradnja omogućiti da misija UN-a bude završena prema planu. Kako mu je cilj bio da UN što prije ode iz Hrvatske, pritiskao je suradnike da tijesno s nama surađuju. Neki su pokušali odugovlačiti, ali Tuđman bi ih brzo doveo u red", tvrdi Klein.
S tim u svezi sjetio se i jednoga s kojim je bilo "teško" surađivati.
- Jednom prigodom u nekom restoranu tijekom večere Branimir Glavaš je izvadio pištolj, mislim 9 mm Zastavu. Lupio je njime o stol i rekao: 'Ovako se pregovara sa Srbima'. Kako su me suradnici pripremili za razgovor s njim i kako sam znao što mogu očekivati, ponio sam i ja svoj Smith & Wesson 357 Magnum i udario njime o stol. Rekao sam: 'Vidite, ovaj moj puno je veći od vašeg', sjetio se Klein zgodnog detalja iz života u Hrvatskoj koji je posebno razveselio novinara koji je s njim razgovarao, jer je Glavaš novinarova opsesija dobrih 22 godine. Istina sjetio se Klein i "društva sa srpske strane" - generala Lončara, Vojislava Stanimirovića i Gorana Hadžića, te Slobodana Miloševića ali čitajući i slušajući sve Kleinove istupe zadnjih godina nikada se recimo nije prisjetio jedne dogodovštine kada je tek došao u Vukovar. To je ispričao jednom u odabranom društvu i nikada više.
Dakle u vrijeme okupacije, naftna polja u Đeletovcima bila su u rukama ratnog zločinaca Željka Ražnjatovića Arkana i Gorana Hadžića. Kako je Hadžić bio samo nebitna marioneta, svime je rukovodio Arkan. Kako je Đeletovce sukladno mandatu trebalo vratiti pod hrvatsku upravu, Klein je dogovorio sastanak s Arkanom i njegovim ljudima.
- Iako sam imao svakojakog iskustva u životu takve scene sam viđao samo u hollywoodskim filmovima. U jednom trenutku u prostoriju gdje sam ga čekao ulazi Arkan s dva tjelohranitelja. Svi su obučeni u crno, a dvojica u njegovoj pratnji u ruci su imali kofere. Teatralno su ušli, prišli stolu, stavili kofere na stol i otvorili ih okrenuvši ih prema meni. U njima je bilo složeno po mojoj procjeni oko dva milijuna dolara. Samo su mi rekli – 'Ovo je za vas'! Jasno ponudu da nastave crpiti naftu iz Đeletovaca sam odbio, ali tu scenu neću zaboraviti nikada, ispričao je Klein.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
