Otkrivamo tajne ratnog dnevnika tzv. Republike Srpske: Zapisi o smrti 21 civila u selu Joševica za koje nitko nije kriv
Pitanje je kada će pravda, za koju se kaže kako je spora, ali dostižna, skinuti povez i stići u selo Joševica koje je u iščekivanju već 22 godine. Poznati hrvatski 'zaboravljeni slučaj' spada u jedan od najokrutnijih zločina nad 21 civilom. Zločin se dogodio tjekom Domovinskog rata, te za njega još uvijek nitko nije odgovarao, pošto je optužnica dignuta tek nakon punih sedamnaest godina. Kako su svi optuženici nedostupni hrvatskom pravosuđu s adresama stanovanja u Srbiji, potreba za pojačanom regionalnom suradnjom i ustupanjem dokaza radi održavanja suđenja za ratne zločine u zemlji gdje optuženici žive, nekako je splasnula.
Iako su pojedine organizacije upozoravale na nužnost istraživanja, utvrđivanja i javnog iznošenja činjenica o ratnim zločinima, nejasno je zašto se pravosuđe ne okoristi službenim, originalnim dokumentima tzv. Republike Srpske koji su lijepo ukoričeni i uobličeni u knjigu 'Vojska Krajine u Pounju i na Banovini' autora Ivice Pandže Orkana koji je ujedno i vlasnik originalne, vrlo vrijedne dokumentacije. Sam citat u predgovoru 'Jesu li mrtvi pali uzalud? Ako svijet treba ostati kakav jest – onda jesu' na problematiku ukazuje više od bilo čega.
U ovom ratnom zločinu srpske su paravojne postrojbe ubile 21 hrvatskog civila. Tog dana oko 13:00 sati iz pravca brda Pogledića naišla je skupina maskiranih i naoružanih osoba. Krećući se od kuće do kuće malokalibarskim vatrenim oružjem s prigušivačima direktnim pogocima u glavu iz neposredne blizine, usmrtili su sve mještane koje su tog trenutka zatekli u kućama ili dvorištima. Među usmrćenim civilima 14 njih su žene, većinom starije životne dobi. Među žrtvama su i četiri mlađe osoba, među kojima i troje braće Šiftar, od kojih je najmlađi Pavao imao 15 godina.
Jezivo svjedočanstvo u obliku službenih zabilježaka od kojih su mnoge označene vojnom tajnom vrlo precizno govore sve od liječničkom izvještaja, pa do vjerojatnih i mogućih izvršitelja do kojih naše pravosuđe ne pronalazi put.
Krvavi zapisi smrti
Tako liječnički vještak, dr. Anđelković Branislav, na Okružnom sudu Glina, 17. prosinca 1991., nakon uviđaja izjavljuje:
'Izvršio sam pregled leševa po dobivenom zadatkudajem slijedeći nalaz: U kući broj 62 pregledana tri leša – Mara Brkašić, žensko, stara oko 55 godina, pogođena u glavu sa ulaznom ranom u predelu leve potiljačne kosti, Marta Modronja, žensko, rođena 1912., pogođena u glavu izbad gornje leve usne, Ante Mudronja, muškarac, rođen 1910. pogođen u glavu s ulaznom ranom u predelu desne mastoidne kosti iza desnog uha...'. Ovo je samo dio liječničkog nalaza koje vrlo iscrpno opisuje uzrok smrti svih žrtava.
Jednako tako u ovim spisima pod oznakom Komanda 1.OG, organ bezbednosti, str.pov.br.1-61,25.12.1991., hitno – organu bezbednosti 5 VO, upravi bezbednosti SSNO piše:
'U vezi zločina nad stanovništvom u s. Joševica, kada je ubijeno 21 lice, došli smo do podataka da su pripadnici IDG ŠTO Glina viđeni prije zločina u s. Selište, odakle se može prići Joševici. Već ranije smo izvestili da prema opisu preživele Šiftar Ane postoje indicije da je izvršioc Jednak Bogdan, pripadnik spomenute IDG. Prema našim saznanjima grupa se sada nalazi na kursu u Pančevu. Obzirom da navedeni podaci ukazuju da su mogući počinioci zločina pripadnici pomenute IDG, predlažemo da se za vreme njihovog boravka u Pančevu preduzmu operativne mere...'
Pored samopriznanja koje je pravosuđu servirano crno na bijelo, proteklo je 17 godina od podizanja optužnice i raspisivanje tjeralice, pa se čini da je time sav posao gotov, a Joševica postala samo još jedna epizoda 'Zaboravljenog slučaja'.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
