OTVORENO PISMO HRVATSKIH BRANITELJA GENERALU ANTI GOTOVINI (VIDEO)

Generale mi vas volimo, generale mi vas trebamo Poštovani, dragi i iznimno cijenjeni generale,... ...eto, približava se još jedna obljetnica Vojno-redarstvene akcije Oluja. Ponovno ćemo 5. kolovoza, na najveći hrvatski državni blagdan, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, svi zajedno biti u Kninu, kraljevskom gradu, na kninskoj tvrđavi, podno hrvatske zastave, ili pak u središtu toga grada, gdje se danas nalazi nacionalni spomenik, nakon mnogih muka i peripetija, podignut u čast i slavu svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima. Kad ste Vi zajedno s generalima Markačom i Čermakom bili u Den Haagu, kad su Vas nevine optuživali za najteže ratne zločine, u Kninu se ni jedan političar nije usudio izreći Vaše ime. Oni koji su nosili majice s Vašim likovima imali su velikih neugodnosti, a još veće oni koji su isticali Vaše fotografije. Svi koji su na bilo koji način imali veze s Vašim imenom bili su sumnjivi od ove ili one hrvatske političke vrhuške. Političari (svaka čast izuzecima) nisu Vas mogli smisliti, jer su čuvali svoje fotelje, koje nisu zaslužili u ratu, kao Vi i Vama slični, već negdje gdje su umjesto granata padale kruške i jabuke. Mnogi od nas koji smo u to vrijeme javno govorili i pisali da ste nevini, imali su gadnih problema, privatno i poslovno. Kad je primjerice hrvatski redatelj Jakov Sedlar u vrijeme ovog blagdana na kninskoj tvrđavi želio prikazati dokumentarni film o borbi i patnjama Vas i ostalih optuženih u Haagu, tada aktualni političari su i to zabranili. Kakve su pak imali neugodnosti oni koji su isticali Vaše postere na javnim mjestima. Samo godinu dana prije nego ste se iz Haaga vratili kao slobodan i nevin čovjek u Kninu, ti su isti koji Vas danas uzdižu do nebesa, i s Vama žele ručati ili piti kavu, postavljali kamione pred Vaše postere na ulicama i trgovima Grada Knina, samo da Vas ljudi ne vide i na plakatu. Da se ne zamjere i Srbima. Sramili su Vas se. Oni, a ne mi! Čekali smo da se pojavite, kao što svaki dan čekamo sunce da izađe. S Vama i bez Vas Hrvatska nije ista. Bez obzira što su ti kameleoni koji sebe nazivaju političarima činili sve da Vaše ime, ali i ime generala Markača prekrije šaš i trava, da se zaboravi, kao što se u Hrvatskoj sve više, na žalost, zaboravljaju poginuli, nestali i umrli koji su eto i svoje živote dali na Oltar Domovine. Nakon 23 godine od početka srpske agresije hrvatski branitelji su marginalizirani, podcjenjivani, progonjeni i suđeni. Koliko ih je samo izvršilo suicid? Svi znaju za Jana Palacha, a malo tko zna za nekog hrvatskog branitelja koji se ubio, a prije toga je prošao gotovo sva ratišta. Pričaju nam, bez stida i srama, poglavito na raznim partizanskim svečanostima, gdje besramno kliču Brozu i Jugoslaviji, da Hrvatsku nisu stvorili ljudi poput Vas, već Titovi partizani. To je već postala i "službena" politika onih na vlasti. Generale, nisu nas porazili srpski četnici, ali ovi domaći – jesu. Ne zaboravite: hrvatski narod vas voli, hrvatski narod vam je zahvalan, hrvatski narod vam se divi zbog vrlina koje ste pokazali u ratu, ali koje pokazujete i danas, hrvatski narod oduvijek je znao da niste krivi. Stoga, dragi generale, došlo je vrijeme da opet stanete na čelo hrvatskih branitelja, da budete prvi, kao što ste, zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom, vojskovođom i pobjednikom hrvatskog Domovinskog rata dr. Franjom Tuđmanom, ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom, i mnogim drugim, znanim i neznanim hrvatskim junacima, bili prvi kad je trebalo. Hrvatska Vas danas treba, kao što Vas je trebala i 1991. Jedan dio pretežno hrvatskih političara (svaka čast izuzecima) shvaća Domovinski rat kao da je to bila igra, kao da je to bilo Svjetsko prvenstvo u nogometu, pa hajdemo navijati za naše dečke. Ako promaše, nikome ništa, reći će, lopta je okrugla. A u ratu nema promašenih šansi, svaka promašena prilika mogla je i stajala je živote ne samo hrvatske branitelje, već i civile, poglavito žene, djece i staraca. Da smo izgubili ovaj rat, što bi sa svima nama radili Srbi i ostali okupatori i agresori? Sjetimo se samo na koji su se način obračunavali Brozovi partizani, kojima "lijepo stoji crvena zvijezda petokraka", nakon II. svjetskog rata sa svima onim Hrvatima koji nisu bili na njihovoj strani? Bleiburg, Križni putovi, masovne grobnice, teške robije sigurno bi čekale nas, ali i naše obitelji. Stoga, bez obzira što ste prošli Križni put, kao Vaš kolega Mladen Markač, što ste nosili križ, kao Isus za sve nas, Vi se ne možete sada tek samo tako povući, ako zbog nikoga drugoga, a ono zbog 174 hrvatska branitelja poginulih u Vojno redarstvenoj akciji Oluja, zbog tisuće drugih koji nisu dočekali slobodu. Generale, mi Vas trebamo. Neka vide da nas ima. Budite uz nas 5. kolovoza, recite "bobu bob, a popu pop". To želimo i očekujemo od Vas. Na taj način možebitno ćete spasiti još mnoge živote hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Oni žele čuti i vidjeti Vas, oni Vas ne znaju drugačijeg nego kao što su Vas upoznali-hrabrog, odlučnog i nepotkupljivog. Vaša žrtva je bila časna i uzorna, ona će ostati zauvijek zapisana u Bogu i uspomeni hrvatskog naroda. Generale, dosta su nas gazili. Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) B.P./D.B. Izvorni članak možete pogledati OVDJE