OTVORENO PISMO PROF. DR. ANDRIJE HEBRANGA MLADENU PAVKOVIĆU

Poštovani gospodine Mladen Pavković u,

Pratim sve što Vam rade u pravosuđu, medijima i u Hrvatskom generalskom zboru. Prema svojem iskustvu želim Vam reči da imate tipičnu sudbinu hrvatskog branitelja  i promicatelja Domovinskog rata.  To može razumjeti svatko tko je bio hrvatski dragovoljac u obrani od srpsko-crnogorske agresije i tko je ostao pošten i dosljedan. Ovo neilustrirano pravosuđe iskusio sam više puta osobno i zato Vas razumijem. Evo nedavno sam nepravomoćno osuđen na temelju tužbe udbaša i visokog dužnosnika zloglasne Ozne Josipa Manolića. Tužio me je da sam na jednoj TV rekao kako je Ozna ubijala bez suda, a to on kao jedan od njezinih visokih dužnosnika  najbolje zna. Tužio me je tvrdeći da Ozna nije ubijala! Svojoj obrani sam priložio dvadesetak kopija Ozninih izvješća partijskim organima o tome kako su pobili ljude bez suda. Pristrani sudac je moje dokaze odbio s obrazloženjem da dokumenti nisu bili originali nego kopije! Naravno da je znao da se originalni dokumenti ne mogu iznijeti iz arhiva, kao što je znao i to da su priloženi dokumenti objavljeni u jednoj uglednoj znanstvenoj knjizi čiji su recenzenti bili naši poznati povjesničari. Odbio je i moja tri predložena svjedoka, sve redom povjesničare koji su se bavili tim dijelom povijesti. Odbio ih je s obrazloženjem, vjerovali ili ne, da se oni u to vrijeme još nisu ni rodili!!! Po logici tog suca odmah treba zaustaviti sva proučavanja povijesti Egipta, Rima ili Grčke jer se povjesničari koji proučavaju ta razdoblja sigurno tada još nisu rodili. Izgubio sam potpuno povjerenje u neilustrirano pravosuđe. Čast izuzecima među našim sucima, ali uzdam se u sud u Strasbourgu i vjerujem u strano, kad već ne mogu u domaće pravosuđe. Zato razumijem i kalvariju koj ste prošli u tom pravosuđu, jer kao ugledan hrvatski dragovoljac u obrani od srpsko-crnogorske agresije Vaša je sudbina ista kao i svih dragovoljaca domoljuba, koji su uz to još i pošteni i dosljedni u obrani Domovinskog rata. Višegodišnjim razvlačenjem jednog jednostavnog procesa izlažu Vas cipelarenju nedobronamjernih.

Još Vas više razumijem u prijeporu s Hrvatskim generalskim zborom, kojega sam kao pričuvni general HV napustio nakon niza protudomoljubnih odluka. Nabrojiti ću samo neke. Odbili su osuditi Zorana Milanovića kad je iz Ureda Predsjednika izbacio bistu utemeljitelja moderne hrvatske države i vođe pobjede nad srpsko-crnogorskom agresijom dr Franje Tuđmana. Podsjećam da su svi postali generali ukazom dr Franje Tuđmana dok se Milanović uopće nije javio u obranu Republike Hrvatske od srpsko-crnogorske agresije. Tuđmanovi generali stali su na stranu onoga koji nikada nije branio Domovinu I za kojega je logično da je izbacio Tuđmanovu bistu. Može li niže pasti jedna udruga koja je osnovana zato da štiti branitelje i dignitet Domovinskog rata? Nadalje, odbili su osuditi pok. Milana Bandića kad je htio dati visoko priznanje Budimoru Lončaru, visokom dužnosniku zloglasne Ozne i čovjeku koji je u UN kao ministar vanjskih poslova zločinačke Jugoslavije zagovarao embargo za uvoz oružja Hrvatskoj!  Vjerovao sam da će se HGZ promijeniti odlaskom s njegova čela Pavla Miljavca, čovjeka vrlo mekanog prema svakome tko je na vlasti. No nastavak je isti, nakon što sam im pružio dokaze o nestručno vođenim sistematskim pregledima naših branitelja s prijedlogom preispitivanja sustava pregleda, jer možemo smanjiti tragičan podatak da nam svakoga dana umire po 20 tih heroja, ali HGZ i dalje šuti! Napokon, moje razočaranje u novo vodstvo HGZ-a potvrđeno je činjenicom da su izašli u javnost s podrškom osuđenim udbaškim ubojicama Perkovići i Mustaču, a gotovo nikada nisu javno podržali naše osuđivane generale! Zato Vas razumijem i poručujem da Vam treba biti čast što su Vas odbili jer je Vaše dostojanstvo ostalo neokaljano. Zastrašujući je podatak da nisu dozvolili promociju knjige generala Ademija, danas kada se tajenjem knjiga s istinitim podacima kroji politika. I u tome imam iskustva jer je moja knjiga o civilnim žrtvama u srpsko-crnogorskoj agresiji zatajena, a podaci o 7. 253 pobijena hrvatska civila koji su temeljeni na organiziranim identifikacijama i evidienciji pobijenih hrvatskih civila ni do danas nisu službeno objavljeni niti se citiraju u obrani od strašnih napada na našu državu od strane sudionika srpske agresije. Unatoč toga ostajem uvjeren da hrvatski generali imaju pravo i dužnost iznositi istine. To tvrdim i za knjigu generala Ademija iako se ne slažem s nekim njezinim dijelovima, ali u demokratskom svijetu se o problemima mora raspravljati a ne ih zataškavati. Zato Vam poručujem, budite ponosni Vi i general Ademi što Vam je HGZ zabranio rad u njihovim prostorijama, iako ste održli neusporedivo više tribina o istinama o braniteljima i publicirali više radova o zaštiti Domovinskog rata nego cijeli Hrvatski generalski zbor. I u tom grmu leži zec. Podržavam Vas u daljnem radu promicanja istina o našem obrambenom ratu, usprkos žestokih otpora i blokada na koje nailazite.

S poštovanjem, prof.dr.sc. emeritus Andrija Hebrang,

Ratni ministar zdravstva i pričuvni general HV