Vijesti Najčitanije
Otvoreno pismo UHBDR91. Tomislavu Nikoliću
Predsjednik UHBDR91.Mladen Pavković uputio je predsjedniku Republike Srbije Miroslavu Nikoliću otvoreno pismo u povodu zamolbe postavljanja spomen ploče hrvatskim braniteljima i civilima u Novom Sadu.
Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
„Pred desetak dana uputili smo dopis (zamolbu) gradonačelniku i Gradskom vijeću Grada Novog Sada da nam omoguće da u središtu njihova grada, 18. studenoga, postavimo spomen – ploču svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima u Domovinskome ratu. Odgovor, putem medija, je bio da gradonačelnik za nešto takvoga ne želi čuti. Očekivano, reklo bi se. Stoga se ovim "otvorenim pismom" sada obraćamo Vama. Kao prvo, želimo da podržite našu inicijativu, tim prije jer je riječ o miroljubivoj akciji, bez provokacija, bez političkih i inih uplitanja, a koja ima za cilj podsjetiti, prije svega, odati dužno poštovanje onima koji su dali svoje živote tijekom srpske i crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku, a potom i poučiti mlade u Republici Srbiji, ali i šire da se u Hrvatskoj od 1991.-1996. vodio žestoki rat, te da svaki rat nanosi patnju, bol i tugu. Vama je poznato da ni jedan hrvatski vojnik tih godina nije prešao srpsku granicu, pa je stoga dosta da okrećemo istinu. Vrijeme je da već jednom Srbija prizna da je ratovala u Hrvatskoj, da je s njezine strane Hrvatskoj učinjena ogromna materijalna i ina šteta, da su u Srbiji, Crnoj Gori i drugdje postojali koncentracijski logori u kojima su zatvarani i mučeni Hrvati, da se neprestano otkrivaju nove masovne grobnice, te da su naposljetku u tom ratu ubijeni i mnogi hrvatski civili: djeca, žene, starci. Nadam se da Vam je to poznato, tim prije jer ste prema nekim informacijama i sami navodno, kažemo navodno, sudjelovali u ratu protiv Hrvatske, kao vojnik. Zašto ne i to reći, ako je možebitno tako i bilo. A ako nije, unaprijed se ispričavamo.
Gospodine Predsjedniče, ne kažemo da u ovom ratu kojeg mi zovemo Domovinskim, a Vi Otadžbinskim nisu stradali i brojni Vaši sugrađani. Jedno od groblja srpskih vojnika još se uvijek nalazi nedaleko centra Grada Vukovara, o čemu se već gotovo i ne govori. S druge pak strane, u tom istom Gradu – mučeniku nalazi se i veliko, Memorijalno groblje na kojem se mogu vidjeti čak 938 bijela križa, a svaki od njih označava jednog ubijenog Hrvata u Domovinskome ratu.
Svaki zločin, složit ćete se, ima svoga zločinca. Stoga krenimo svi zajedno u raščišćavanje povijesti, pronađimo i osudimo ljude koji su činili zla. Dosad, na žalost, ni jedan visoki časnik zloglasne JNA nije osuđen. A jedna ovakva spomen-ploča kakvu želimo postaviti u Novom Sadu, jer je nekako najbliži Vukovaru, našoj svetinji, može samo doprinijeti da se ukaže da se nešto takvoga više nikada ne ponovi.
U Republici Srbiji, kako čujemo, ne mogu ni smisliti našeg prvog predsjednika i vojskovođu dr. Franju Tuđmana. A taj velikan hrvatske povijesti među ostalim spasio je na desetine tisuća srpskih života! Naime, zamislite da je Tuđman svojedobno naredio da se Vukovar oslobodi vojnom akcijom, sigurno bi izginulo na desetine tisuća Srba, ali i veliki broj Hrvata. Jedan mudri hebrejski Talmud reče - "Tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet!"
A Tuđman ih je spasio na tisuće!
Zar 23 godine od početka rata nije dovoljno da kažemo i da se prisjetimo točno kako je bilo? Tko je kome prvi "ušao u dvorište". Postoje brojni dokumenti, fotografije, video i ini zapisi, pa je sve relativno lako rekonstruirati. Mislite li da će se za 50 godina znati i govoriti drugačije? Nas, poštovani Predsjedniče, kao vjerojatno i Vas, zanima istina i samo – istina.
Stoga bi istina možebitno krenula i od ove jedne skromne i prigodne spomen-ploče, koje se mnogi ne samo u Novom Sadu, već i u Srbiji, kako čujemo, bezrazložno plaše i protive. Bez razloga. Ona je tek put istine, a dvije istine nisu i nikada ne će postojati.
Zar je tako teško reći "oprosti". Njemačka i Francuska su to već odavno riješile, a bile su ljuti protivnici u II. svjetskom ratu.
Dajte nam podršku u ovoj akciji, dajte nam da postavimo tu ploču, to sjećanje na naše najmilije. Naša inicijativa nije na "državnoj razini", već na običnoj, ljudskoj, na inicijativi malih ljudi. Čudi nas da Srbija još nije dozvolila da hrvatski logoraši u logorima Stajićevo i Begejci postave svoje spomen ploče, pa Vas molimo da se i ta inicijativa ubrza, odnosno pozitivno riješi.
Eto, gospodarstvo između naših država svakim je danom sve bolje, zašto ne bilo tako kad je u pitanju i suvremena povijest?
I još nešto: u Srbiji se nalazi u zatvoru hrvatski branitelj Veljko Marić. Uhićen je i suđen pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Može li se nešto učiniti za tog čovjeka, može li ga se prebaciti u neki od hrvatskih zatvora? Naime, osudili su ga na strašnih, nemogućih 12 godina“, kaže se u otvorenom pismu Mladena Pavkovića, predsjednika UHBDR91.
M.M.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
