Parodija na 'performance': 'Izdaše ga straže đenerala draže'

Neki dan eto nižeg "antifašistu" primata u hrvatskome gradu Rijeci frću gađali jajima, a on se buni. Sav se jadan stis'o, i onako zgrbljen i jadan zavapio upomoć nekom čovječuljku za koga vele kak ni hrvatski ne zna - neka ga brani od "fašista". A sam je donio i rajčice, i kamenje, vjerovatno i jaja. Tuđa, toliko je sigurno. A i puške. Doš'o daklem niži "antiša" primat frćo na Trg ispred milanovićevog "pozorišta", hrabro zasjeo u vojvodsku "votelju" i muškim glasom, k'o iz dječje frulice - zagrmio: "evo vam ustaše pa me sad gađajte". I sjedi frćo na Trgu hrvatskoga grada Rijeke, vrti se na "votelji" i papiriće prebira, kmeči uskočopereno, iščitavajuć' s papire misli Naroda hrvatskoga, koji je za njega izmišljotina tek, a on bi, čvrsto frćo vjeruje, njihov i Bog i batina mor'o bit. I kmeči tako frćo bez straha nasred Trga usred hrvatskoga grada Rijeke, vjerujuć' u snagu "vojvodskog junaštva i straže đenerala draže", al eto ti nevolje teške. ZAKAZALE STRAŽE ĐENERALA DRAŽE? Ljudi ga uzeše za riječ, prihvatiše se i jaja i rajčica, samo kamenje ipak ostaviše po strani, i počeše ga obrazovat', onako kako je frćo i one bijednike koje je ukaljanim raspelima u milanovićevom "pozorištu" gađao. Niži se antiša primat frćo u sekundi uplaši vlastite hrabrosti, pa udri u plač; da ga "fašisti tuku, i da 'oće da ga deportuju". Čudi se frćo - niži antiša primat, da kako ga ovako svi "njihovi" na cjedilu ostaviše? Pa kako na sve njegove uvrede Hrvatima sad odjednom oči zatvoriše? Bezočnim uživanjem trljao je sol na rane krvave Hrvatima, svaki i najmanji spomen na Hrvatstvo zatirao, djecu i odrasle jednako kvario, nemoguće kako "njegovi" sve to sad zaboraviše? Nemoguće da će njega, najvjernijega među izdajnicima sad "njegove i njihove" jednakije svinje na čistini ostaviti? Kroz misli frći uz pomisao na milost prolazi, iako sve bi druge u jarku polumrtve bez savjesti gledao - "đe će te me sad deportovat, a taman sam se dobro snašô bolan, budale sve plaćaju, a ja pišam po njima"? On se eto pripremio na ovacije svih antiša Rijeke i okolnijeh srbskijeh gradova, uz straže đenerala nižeg primata antiše druge klase kapovića i njegove "radničke fronte" - a kad tamo - na trgu se među svim onima što se okupiše gledat nižeg antišu primata frću nekako provukôše i par Hrvata, da nam svima lijepu našu?" Probi Hrvat sve straže đenerala draže, i to je to - ostadoše i maršal frćo, i čitava mu njegova komanda, i svi mu lojalni pobočnici i ostali dođoši sami samcati - protiv njega - Hrvata. Izdaja! - prođe mu kroz misli, jer eto provuk'o se kroz straže živ živcat Hrvat; gađa ga njegovim vlastitim oružjem, a on unezvjereno gleda uokolo i pita se "đe su straže đenerala draže", da nam svima lijepu nam našu? Probi tek jedan Hrvat straže đenerala draže, nada se maršal frćo kako još ima šanse, al eto ti nevolje nove - nadođe i drugi; u Ratu izranjavan, bolestan, sijed i kljakav, al' Hrvat. Više se niži "antiša" primat frćo nit' ne pita "đe su straže đenerala draže", nego već junački viče neka ga ne tuku oni šta su Hrvatsku branili, sjetio ih se na savjest i ljudskost pozvat, jer zna. Zna frćo 'ko ga je od zla gologuzog iz pakla spasio i prije, dok je tek 16 godina nosio; zna on tko ne tuče nemoćne i tko milosti ima. I nitko više na njega ruku ne diže. Osijedio i izranjavan, hrvatski mu junak, pun duševnih rana što mu se iz glasa drhtavoga jasno čuše - iz srca odreže što ga ide, al' čim frćo osjeti kako mu je tijelo sigurno, račvasti mu jezik palucat' opet počne. A kamere se ugase. Marva i opet ostade na milost i nemilost moravskome prisavlju, a 2 hrvatska junaka žandarima što im je u noći najdraže svoj ljigavi, krvavi pos'o obavljat'. A jesu l' oni kalaši koje je na "pozornicu" niži "antiša" primat frćo dovukao bili puni, i kome su namijenjeni bili, ostavljam čitatelju na razmišljanje. I da su ih "straže đenerala draže", il' barem anđelinovići uporabili - bi li iz sve one okupljenje mase u Rijeci pred sramotom hrvatske kulture izišao BAREM još jedan Hrvat?   Darijo Strehovac - Streh