Vijesti Najčitanije
PARTIZANSKA BUNCANJA SISAČKE GRADONAČELNICE
A onda je, uz odobravanja, pred mikrofon stala komunistička glumica, tri desetljeća zakašnjela antifašistkinja i aktualna sisačka gradonačelnica. „Danas me je sram jer nisam mogla spriječiti da se na samom ulasku u ovu šumu podigne obilježje koje ne služi ničemu, osim da pljune na partizane, njihovu žrtvu i život…“ Pozivajući se na aveti prošlosti, dokazano lažljiva žena koja je rođena pune četiri godine iz Hrvatskoga proljeća i staljinističkoga obračuna s Maspokom, kazuje kako se neistomišljenici rugaju slavnoj prošlosti partizana antifašista i tako falsificiraju hrvatsku povijest. „Na ulazu u šumu, mjestu koje predstavlja simbol ustanka protiv fašizma u Hrvatskoj i Europi, postavljen je kamen koji se ruga žrtvama, svima onima koji su se suprotstavili fašizmu 1941. i svima onima koji se i danas bore…“
Napisao: Josip Frković
Peti je puta radozvana antifašistkinja, čelnica sisačkoga SDP-a i gradonačelnica Kristina Ikić Baniček (1975.?!), pri završetku lipanjskoga govorenja o mitskom partizanskom ustanku komunista i navodnom sisačkom odredu u Brezovici 1941. nadahnuto uzviknula „Smrt fašizmu – sloboda narodu“. Kao Anka partizanka… U uvodu cijele priče o Brezovici jučer, posebno je mjesto dobila najava Ikićkine celuloidne poduke iz antifašizma, projekcije dugometražnoga dokumentarnoga filma Irene Škorić „Neželjena baština“, u dvorani Doma kulture. Njenu su poruku, gotovo u izravnom prijenosu, fettirano prenijeli mnogi tiskani mediji, naglašavajući nazočnost bivših predsjednika države, neuvjerljivih i kompromitiranih antifašista Mesića i Josipovića, predsjednika SABH-a Franje Habulina (1948.), brojnih izaslanika glavnih državnih dužnosnika, beogradskoga „svata“ i Irinejeva nesvakidašnjega gosta, zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, jakih snaga SDP-a i SDSS-a, Davora Bernardića, Predraga Matića, iz Berine partije isključenoga Miranda Mrsića i Domagoja Hajdukovića, odnosno romskoga manjinca Veljka Kajtazija. Svečanost u kišom natopljenoj šumi otpočela je intoniranjem hrvatske državne himne, a Franjo Habulin je počeo repeticiju pola stoljeća nametanih tlapnji o navodno prvom partizanskom odredu u Europi komunista Vlade Janića Cape koji su se na vijest o napadu Hitlera na SSSR najprije sklonili u žabenskoj šumi Šikari.
Partizanske žrtve brezovičke šume ne postoje?
A onda je Habulin počeo verbalni obračun s povijesnim revizionistima „koji uvjeravaju da su Titovi partizani bili pravi zločinci i da je federalna Hrvatska bila tamnica hrvatskoga naroda…“ A onda je, uz odobravanja, pred mikrofon stala komunistička glumica, tri desetljeća zakašnjela antifašistkinja i aktualna sisačka gradonačelnica. „Danas me je sram jer nisam mogla spriječiti da se na samom ulasku u ovu šumu podigne obilježje koje ne služi ničemu, osim da pljune na partizane, njihovu žrtvu i život…“ Pozivajući se na aveti prošlosti, dokazano lažljiva žena koja je rođena pune četiri godine iz Hrvatskoga proljeća i staljinističkoga obračuna s Maspokom, kazuje kako se neistomišljenici rugaju slavnoj prošlosti partizana antifašista i tako falsificiraju hrvatsku povijest. „Na ulazu u šumu, mjestu koje predstavlja simbol ustanka protiv fašizma u Hrvatskoj i Europi, postavljen je kamen koji se ruga žrtvama, svima onima koji su se suprotstavili fašizmu 1941. i svima onima koji se i danas bore…“ Izreče to komunističkom idejom zaslijepljena Ikić Baniček i ostade živa. Umjesto spomena bijeloga „Križa istine“, priznavši prethodno da ju je sram što nije mogla spriječiti (!) podizanje obilježja 2016., kao i ove godine spomenika blaženom kardinalu Alojziju Stepincu ispred sisačke katedrale, Ikić Baniček podmeće kako je „kamen“ podignut novcem Katoličke crkve a ne milodarima vjernika, i da je njemu ispisana krivotvorina o izmišljenih i nepostojećih šest tisuća partizsnskih žrtava brezovičke šume. Ne priznaje goropadna i SDP-ovom bahatom ideologijom zaražena sisačka gradonačelnica hrvatske zakone, kao u slučaju većeg broja otkazima otpuštenih i sudskim putem na posao vraćenih djelatnika gradske uprave.
Gaženje po hrvatskim kostima
U poprilično nejasnu kontekstu i s aluzijama na vladajući i „nestašni“ HDZ, pak, liderica drugarske partije – čijega predsjednika Bernardića i Bandića nije ni pogledala – zahvaljuje austrijskim žandarmima što su 12. svibnja maltretirali i uhićivali navodne „ustaše“, sudionike komemoracijske svete mise za žrtve Titovih ubojica u Bleiburgu. I dok su nakon polaganja zajedničkoga vijenca državnoga vrha, na stube Janešova spomenika položeni crveni karanfili (iza Bandića bio je i dugogodišnji sudionik brezovičkih derneka od 2005., Josip Takač, dužnosnik županijskoga RIS-a 365) nastupili su članovi sisačkoga KUD-a „Ivan Goran Kovačić“ i Puhački orkestar HRM-a. I dok je izvjestitelj internet-portala „Direktno“ apstrahirao veći broj zanimljivosti iz kišom okupane Brezovice, novinar „Jutarnjega lista“ objasnio je da su dvije desničarske skupine organizirale prosvjedno okupljanje ispred „kamena“ (inox-plastificirana bijeloga „Križa istine“) od 17. lipnja 2016. Dio okupljenih transparentima je sugerirao osudu partizanskih poratnih zločina, a nazočila je i nekolicina članova sisačkoga Ogranka „Hrvatskoga domobrana“ koji diljem Sisačko-moslavačke županije križevima uporno obilježavaju dio najvećih od ukupno 119 stratišta i grobišta 45.000 bez suda ubijenih. Žrtava Titova jugokomunizma. Predsjednica udruge „Hrvatska slobodna desnica“,povjesničarka dr. Vlatka Vukelić, u obraćanju medijskim djelatnicima rekla je „da se godinama argumentirano pokazuje da se državni praznik Dan antifašističke borbe održava temeljem povijesno i činjenično netočnih podataka…“ Istaknula je Vukelićeva kako se 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica nije dogodilo ništa, jer su se sisački komunisti na vijest o napadu Hitlerove Njemačke na SSSR okupili i sklonili u šumi kod sela Žabna a ne u Brezovici. „Uza sve to, na ovom je mjestu zvjerski ubijeno više od šest tisuća nekomunista, o čemu postoji politički zavjet šutnje. Doslovce, oni koji obilježavaju praznik antifašizma, gaze po njihovim kostima“, rekla je Vukelićeva. T 
