Pavković: Evo kojim ljudima bi trebalo biti dodijeljeno odličje Red domovinske časti Blago Zadro

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91, obratio se javnosti s priopćenjem u kojem predlaže imena za najavljeno uvođenje odličja Reda domovinske časti Blago Zadro. Priopćenje prenosimo u cijelosti. Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91) pozdravlja inicijativu ministra branitelja Predraga Matića da će uskoro ispuniti svoje obećanje i uvesti odličje za "najbolje od najboljih" – Red domovinske časti Blago Zadro. To će odličje, kaže ministar, biti podijeljeno u malom, najmanjem broju, onima koji su to uistinu zaslužili. No, dobro. Baš nas zanima što to znači "u malom, najmanjem broju", tim prije što je u svakom kraju hrvatske države, u svakoj ratnoj brigadi postojao netko tko je i te kako zaslužio jedno ovako visoko priznanje. Tko će, dakle, biti  taj koji će na sebe preuzeti odgovornost i proglasiti "najmanji broj" junaka u krvavom ratu? Ako se već i dodjeljuje jedno ovakvo odličje onda ga moraju i trebaju dobiti svi koji ga zaslužuju, a prema propisanim kriterijima: primjerno i časno ponašanje kojim je stvaran ugled branitelja, za iskazanu hrabrost u situacijama životne opasnosti koje nadilaze  njihovu dužnost, za predvođenje suboraca u akcijama izravnog otpora agresoru, za djela kojima su spašeni životi suboraca ili civila te za podnijetu žrtvu u obrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta RH. Dakle, prvo takvo odličje, kojem je dao odličan vizualni identitet ugledni dizajner Boris Ljubičić, trebalo bi biti (posthumno) dodijeljeno: 1.  Dr. Franji Tuđmanu, Vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga RH i pobjedniku hrvatskog Domovinskoga rata, jer ispunjava sve uvjete (a onog koji ga nije uvrstio ni u Registar branitelja treba odmah sudski procesuirati!). Tuđman je uz ostalo sačuvao i na desetine tisuća ljudskih života i to ne samo Hrvata već i Srba. Naime, da je naredio napad na Vukovar, odnosno da se ovaj grad oslobodi vojnom akcijom na desetine tisuća Hrvata bi poginulo, ali još bi u većem broju poginuli pripadnici agresorskih postrojbi. 2. General pukovniku Anti Gotovini 3. Marku Babiću, (posthumno) junaku Domovinskog rata u Vukovaru, koji je uništio broje tenkove i oklopna vozila zločinačke JNA i srpskog agresora, a koji je obnašao i dužnost zamjenika Blage Zadra. 4. Andriji Andabaku, (posthumno) također "lovcem na tenkove", koji je prvo od blizu pedesetak oklopnih vozila uništio već 28. rujna 1991. Borio se i u bosanskoj Posavini. 5. General pukovniku Mladenu Markaču, ratnom zapovjedniku Specijalne policije 6. Damiru Tomljanoviću Gavranu (posthumno) 7. Andriji Matijašu Pauku (posthumno) 8. Predragu Matanoviću (posthumno) 9. Mili Dedakoviću-Jastrebu, zapovjedniku obrane Vukovara 10. Dr. Juraju Njavri, (posthumno) kirurgu ratne vukovarske bolnice i dr. Vesni Bosanac, bivšoj ravnateljici vukovarske bolnice. 11. Dr. Ivanu Šreteru, koji se čitav život borio za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, kojeg su srpski četnici ubili u logoru Bučje, i kojem se još do danas ne zna grob. 12. Davoru Joviću, umirovljenom bojniku 4. gardijske brigade, koji je dva puta ranjen i koji je sam sebi invaliditet smanjivao sa 80 posto na 50 posto, kako bi se mogao vraćati na ratište. Na njega su bačeni čak i bojni otrovi, ali ga nisu uspjeli uništiti. 13. Gojku Šušku, ratnom ministru branitelja, koji je sudjelovao u svim vojnim operacijama hrvatske vojske i policije. Ni njegova imena nema u Registru branitelja, pa također zbog toga tražimo kaznenu odgovornost onoga tko je to uradio. 14. Dvanaestorici poginulih hrvatskih redarstvenika, koje su četnici masakrirali u Borovu Selu. 15. Marku Miljanić, zapovjedniku obrane Škabrnja 16. Generalu i načelniku Glavnog stožera OS RH Janku Bobetku (posthumno) 17. Svim zapovjednicima hrvatskih Gardijskih brigada 18. Rudolfu Perišinu, (posthumno) koji je zrakoplovom bivše JNA prešao na hrvatsku stranu, borio se, i na kraju poginuo. 19. I još stotinama drugih znanih i neznanih Junaka hrvatskog Domovinskoga rata, među kojima je uistinu veliki broj iz svih krajeva Hrvatske, ali i BiH, koji su zaslužili jedno ovakvo odličje. Nikako se ne smije dogoditi da se prigodom dodjele Reda domovinske časti Blago Zadro nekoga zaboravi, jer tada će ovo odličje opet biti u stilu "ja tebi-ti meni", a već sama najava da će ga primiti iznimno mali broj ratnika  dovodi i u sumnju u objektivnost, a to kod ovakvih i sličnih stvari ne bi trebalo i ne smije biti. Gdje su u svemu tome najteži hrvatski ratni vojni invalidi, ili maloljetni dragovoljci, a gdje zapovjednici ratnih brigada, od kojih smo spomenuli samo one gardijske? Pojedine majke poput Kate Šoljić ili Eve Šegarić iz Škabrnje (svaka je u ovom ratu izgubila četiri, odnosno tri sina i desetke članove svoje obitelji) više su učinile za Hrvatsku nego brojni oni koji se danas "kite"  desetinama  najviših odličja za "hrabrost". Uručivanje malog broja (sic!) ovih visokih odličja bit će to za časne i uvažene hrvatske branitelje još jedna "pljuska", odnosno politička podjela u stilu "zavadi pa vladaj!", tim prije jer je hrvatski Domovinski rat imao znatan broj junaka, više (u prosjeku) nego što su primjerice imali Amerikanci u Vijetnama, Afganistanu ili Iraku. I na kraju, gdje su odličja brojnim živim hrvatskim braniteljima koji umjesto da uživaju u hrvatskoj državi-kopaju po kantama za smeće i – traže bilo kakvo zaposlenje?' Izvornu vijest možete pogledati ovdje