Pavković: Nisu zbrinuti ni najteži invalidi, pa kad će na red doći oni koje ni metak nije okrznuo?
Ministar branitelja Predrag Matić neprestano naglašava svoje navodno velike uspjehe u radu s ljudima koji su bili prvi kad je trebalo.
Međutim, tek sada, 25 godina od početka srpske agresije, on i njegovo ministarstvo počeli su rješavati probleme najtežih invalida hrvatskog Domovinskoga rata (koji su tek jednim dijelom riješeni). Pa, ako dosad nisu adekvatno zbrinuti ni najteži invalidi onda se postavlja pitanje: kad će na red doći oni koje ni metak nije okrznuo? Javnost je stekla dojam da se neprestano govori o rješavanju problema svih ili većine hrvatskih branitelja, što nije točno. Naime, nema sastanka a da nisu na dnevnom redu problemi stradalnika Domovinskog rata, zatim obitelji poginulih i nestalih, a potom i ljudi koji su oboljeli od PTSP-a. Oko toga se neprestano vrtimo. No, u Registru branitelja, koji je s ponosom objavio baš ministar Matić, prije svega s ciljem da se pronađu tzv. lažni branitelji, nalazi se oko pola milijuna imena. Od tako velikog broja, možda njih najviše 50 tisuća prima (uglavnom nedovoljne) zaslužene mirovine, dodatke, potpore. Ostali mogu samo „žaliti“ što ih ni metak nije okrznuo, jer da jeste i oni bi mogli reći da primaju neku potporu.
Ovako tih 450 tisuća osim braniteljske iskaznice i iznimnog ponosa da su i oni bili dio stvaratelja hrvatske države nemaju- ništa. A u javnosti je stvorena slika kako su branitelji privilegirana kategorija, kako se država o njima brine. Oni koji nisu stradali ne mogu zaposliti ni svoju djecu ili supruge. Većina ih nema ni adekvatan krov nad glavom, niti pak mogu plaćati režije za struju, plin, telefon… Ratnim veteranima, koji nisu imali „sreće“ biti ranjeni, danas je jedan od najtežih problema sudar sa sporom ili korumpiranom birokracijom, nemogućnost dobivanja kredita, nikakvih povlastica prigodom liječenja, nemogućnost dobivanja adekvatne pomoći (na svim razinama) itd. i tako redom. Koliko ima samo onih koji su bili ozlijeđeni u ratu? Ti također ne mogu računati na nikakvu pomoć, a najmanje na neke privilegije. Oni koji nisu sudjelovali u ratu i stvaranju države danas pričaju kako se ti ljudi nisu borili za „privilegije“, već da budu kao i drugi. Od branitelja bolji status u društvu imaju ratni profiteri, izdajice i dezerteri. Čak i bivši pripadnici agresorske vojske bolje žive nego ljudi koji su obranili i stvorili hrvatsku državu.
U Srbiji, koja je bila agresor na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, prema nekim procjenama, ima oko 400 tisuća veterana koji su sudjelovali u ratovima na području bivše SFRJ (1990.-1999.) Oni, tamo „daleko“, imaju popust od 30 posto na komunalne račune, a slično je i u gradskom prijevozu. A ratni veterani, pobjednici Domovinskoga rata ne mogu, uz popust, kupiti ni najobičnije lijekove. Zar nije sramota da se svako malo objavi neka reportaža o nekom branitelju koji nema ni za kruh ili koji da bi preživio skuplja plastične boce?
Istina je da se nismo borili za privilegije, ali ni za to da većina nakon rata živi život nedostojan čovjeka.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
