Pavković: Po novoj monografiji o Oluji, Tuđman se u Knin došao samo slikati!
Svaka knjiga vezana uz hrvatski obrambeni Domovinski rat je iznimno vrijedna, a poglavito ako dokumentarno i istinito prikazuje događaje iz naše suvremene povijesti. Tako smo sa zanimanjem dočekali i knjigu „Moja Oluja-monografija o herojima koji su oslobodili Hrvatsku“, a koju kao autori potpisuju Romana Bilešić, Marcela Bratović i Tina Barbarić (nakladnik 24 sata d.o.o.). Knjiga je tiskana u relativno velikoj nakladi i može se nabaviti na novinskim kioscima. U njoj su objavljene priče dvadesetak hrvatskih branitelja, što i nije tako loše. Međutim, čitajući ovu knjigu (nikako monografiju, već običnu publikaciju), a koja je posvećena Vojno-redarstvenoj akciji Oluja ostali smo začuđeni ili bolje rečeno šokirani na koji se način (ne)spominje prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskog rata dr. Franjo Tuđman. Sramno da sramnije ne može biti. Kao prvo, u publikaciji ne možete naći ni riječi, čak ni u prologu ni u epilogu tko je bio na čelu ove vojne akcije. Najviše se spominju, istina na nekoliko mjesta jedino koliko-toliko zadovoljavajuće (?) zapovjednici Korade i Gotovina. A što recimo piše o Tuđmanu? Idemo redom: njegovo se ime spominje jedino u sjećanjima nekih od branitelja, pa tako na stranici 15. o čovjeku koji je bio na čelu akcije piše ovo: „…Tada je stigao i predsjednik Tuđman, koji se na kninskoj tvrđavi slikao s ministrom Šuškom i glavnim zapovjednicima“.(sic!) Zatim se jedan branitelj sjeća da je „radio i na osiguranju državnih objekata, ali i visokih dužnosnika, među ostalim i prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana“ (str. 87.) Na str. 102. o prvom hrvatskom predsjedniku piše samo ovo: „Prekretnica je, dakako, bio dan Tuđmanova sastanka oko famoznog „Plana Z-4“. Što još u ovoj „monografiji“ možemo naći o Tuđmanu? Sjećanje jednog sudionika koji kaže: „Ušli smo u Knin i odvezli se na Dinarino igralište, gdje smo dočekali Franju Tuđmana, rukovali se s njime, porazgovarali…“(str. 113.).
S obzirom da su ove rečenice sve (!), ali baš SVE, s kojima je zastupljen Tuđman, postavlja se pitanje: hoće li oni koji znaju malo ili ništa o Vojno-redarstvenoj akciji Oluja uopće shvatiti ulogu i značaj ratnog Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH, odnosno nije li to krajnje marginaliziranje, podcjenjivanje i po tko zna koji puta bacanje u blato imena i djela „Oca Domovine“? Publikacija ne donosi ni jednu fotografiju hrvatskih generala, čak ni onu povijesnu sliku s kninske tvrđave, a ni predsjednika Tuđmana. A riječ je o „monografiji o herojima koji su oslobodili Hrvatsku“!?
Bez Tuđmana, ali i drugih hrvatskih ratnih junaka, Knin bi možebitno još i danas bio sastavni dio Srbije, nešto kao Republika Srpska. S druge pak strane, možete li uopće zamisliti da je netko objavio „monografiju“ o jednoj od najvažnijih pobjeda u II. svjetskom ratu, a da nije veličao Josipa Broza Tita, koji je za razliku od Tuđmana bio – zločinac?
Ne, nema Oluje bez Tuđmana i njegovih suradnika!
A ovako, ako čitate ovu knjigu, jedino možete steći dojam da je glavna uloga prvog hrvatskog predsjednika u ovoj Vojno-redarstvenoj akciji bila da se u Knin došao – slikati!
Bože, pomozi!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
