Pavković: Sjećate li se ubijenih i protjeranih iz Bosanske Posavine?

Sramotno da sramotnije ne može biti! U srijedu, 7. listopada u šutnji i marginaliziranju prošla je još jedna obljetnica okupacije Bosanske Posavine. Sve je bilo važnije od toga. A tih dana 1992. (pa to baš i nije bilo tako davno!) Srbi su u agresiji na Bosnu i Hercegovinu prognali s područja (današnje) Republike Srpske čak više od 200 tisuća Hrvata katolika, od kojih se do sada natrag vratilo tek nekih 12 tisuća. Inače, dobro se sjećam 7. listopada 1992. Bio sam pripadnik 145. taktičke borbene grupe „Jastrebovi“ iz Koprivnice i dragovoljno smo otišli braniti Hrvate u ovom dijelu BiH. Međutim, toga dana morali smo se povući u Slavonski Brod, a od srpskih četnika koji danas vladaju ovim područjem, kojeg su osvojili doslovce u rijeci hrvatske krvi, povukao se i iznimno veliki broj stanovnika Bosanske Posavine. Imao sam sreću što me prigodom povlačenja četnički metak pogodio „samo“ u ruku (ništa strašno u odnosu na one koji su tamo ostavili svoje živote). Ali, pustimo to. Banjalučki biskup Franjo Komarica već je nebrojeno puta izjavio da se tijekom rata na području Republike Srpske dogodio genocid nad Hrvatima katolicima te da je zabrinjavajuće što se svih ovih godina ništa ne poduzima kako bi se to stanje popravilo. Provedeno je uništenje vjernika i Katoličke crkve na području Republike Srpske! Prema međunarodnom pravu zločin za djelo učinjeno s namjerom da se potpuno ili djelomično unište narodne, vjerske ili etničke skupine ljudi naziva se genocid – već godinama na to ukazuje biskup Komarica, ali njegov glas se namjerno ušutkava, ne samo u BiH, već što je najžalosnije i u Hrvatskoj. Nitko se ne zauzima, poglavito od strane službenih političkih predstavnika, lijevih i desnih, za Hrvate iz Bosanske Posavine. Da je Hrvatska samo deset posto učinila za te nesretne ljude koliko je zadnjih tjedana učinila za izbjeglice iz Sirije, Afganistana, Iraka i drugih dalekih zemalja, vjerojatno bi se svojim (opljačkanim) domovima već vratio mnogo veći broj Hrvata, za koje očito nitko ne „roni suze“. Prema talijanskom ogranku udruge „Pomoć u nevolji“ danas je u svijetu progonjeno oko 200 milijuna kršćana, a od toga je naših, Hrvata „samo“ 200 tisuća, pa je i to možebitno jedan od razloga što se ova humanitarna katastrofa nijemo promatra. To je vjerojatno i razlog-rekao je kardinal Vinko Puljić- što nas nitko ne čuje kad vrištimo! Često su za okupaciju Bosanskog Broda, odnosno onoga kraja optuživali prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođu dr. Franju Tuđmana. Međutim, on je jednom prigodom izjavio: „Govoreći o padu Bosanskoga Broda ima niz otvorenih pitanja. Tek treba vidjeti tko je sve kumovao naredbi o povlačenju naše brigade iz Bosanskog Broda. Naime, u trenutku kad se JNA povukla s Prevlake, došla je naredba da se povuče naša brigada iz Slavonskog Broda. Ispalo je da sam ja naredio povlačenje, a ja sam naredio da se ostane i da se brani!“ Tuđman je na žalost umro i nikada se nije saznalo što se u vrijeme rata stvarno dogodilo u Bosanskoj Posavini. Ali, tko je kriv što se Hrvati tamo još do danas nisu vratili, a oni koji su ostali, koji su se vratili, u Republici Srpskoj stvarno nemaju nikakva prava. O tome nikada ne govori recimo Srbin po zanimanju dr. Milorad Pupovac i ostali njegovi pomozbog sateliti. Srpski četnici su svakodnevno tukli razornim raketama, granatama i svim raspoloživim arsenalom oružja sve što je hrvatsko u ovom dijelu BiH. Samo na tamošnja sela znalo je dnevno pasti i do tisuću projektila. Na stotine Hrvata je ubijeno, nekoliko tisuća ranjeno. Pa što, nikome ništa. A u medijima, lijevim i desnim, o Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) da i ne govorimo, puno je važnije i tih dana kad se (ne)obilježava ova obljetnica tko se oženio, rastao ili kome će se tijekom narednih izbora prikloniti Čačić ili Jadranka Kosor. S druge pak strane, čitamo da tzv. Televizija Republike Srpske redovno prikazuje „dokumentarne“ filmove o „oslobodilačkim“ akcijama „hrabre“ srpske vojske koja je od lipnja do listopada 1992. žarila i palila Bosanskom Posavinom. A kad ste čuli, primjera radi, ministra branitelja bez branitelja Predraga Matića da pita za hrvatske branitelje iz Bosanske Posavine? Njemu je bliža Sirija ili Afganistan nego ono što je tu, preko Save! I što na kraju reći, zaključiti: Sramite se vi koji ste mogli, a niste ništa poduzeli, što i danas ne čujete vapaje biskupa Komarice i Puljića, ali ni mrtve Hrvate koji „plivaju“ Savom, ili koji masakrirani tamo negdje leže, ubijeni od četničkih ruku Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)!