Pavković: Sramna šutnja o šestorici nevino osuđenih bosanskohercegovačkih Hrvata

U hrvatskim mediji nema više ni slova o Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Riječ je o šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata koji su sredinom svibnja 2013. nepravomoćno osuđeni u Haagu na ukupno 111 godina zatvora. Prema optužnici terete se za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu (?) koji je imao za cilj političko i vojno podjarmljivanje, trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih Muslimana i ostalih ne-Hrvata s područja Hrvatske Zajednice, kasnije Republike Herceg – Bosne, odnosno s prostora Hercegovine i središnje Bosne. U optužnici je dalje navedeno da je u tom udruženom zločinačkom poduhvatu sudjelovalo više osoba, a među njima su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, ali i neki drugi. Stječe se dojam da je Hrvatska ostavila ove Junake Domovinskoga rata na milost i nemilost, kao da su oni vodili neke svoje privatne ratove. (Gdje su presude za one koji su istjerali Hrvate iz bosanske Posavine?). No, ako budu i pravomoćno proglašeni krivima, ovaj bi predmet mogao imati dugoročne posljedice na Republiku Hrvatsku, s obzirom na optužbe i izrečenu formulaciju o udruženom zločinačkom pothvatu. General Praljak se bori poput lava. Objavio je relativno veliki broj knjiga, prikupio na desetke tisuća dokumenata, ali osim nevolja, prije svega za sebe i svoju obitelj, nije ništa drugo postigao. Izostala je podrška Hrvata, što je sramno da sramnije ne može biti. Pogledajte samo kako se i na koji način bore Srbi, koji su bili agresori na Hrvatsku, BiH, Sloveniju i Kosovo, kako se bore za svoje „pomozbog“ junake. I ne samo to: Srbija kao agresor sudi i zatvara hrvatske branitelje (Veljko Marić i još neki drugi). A što radimo mi, odnosno hrvatsko pravosuđe i Ministarstvo vanjskih poslova? Ništa! Osim ove šestorke, za Hrvatske se borio i iznimno veliki broj pripadnika HVO-a. Bili su dobri kad je trebalo. A danas? Danas ih se sramno odbacuje. (Zar ne, ministre Matiću?) Više se cijene članovi Saveza boraca iz II. svjetskog rata nego vojnici HVO-a, što je nedopustivo. Da su ostali na životu: Tuđman, Šušak, Bobetko i Boban sigurno bi završili u Haagu. Sjećate li se riječi generala Janka Bobetka – ja im živ u ruke ne idem? Čovjek se borio za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, a ta ista država htjela ga je sramno otjerati u Haag, kao što su to učinili i sa generalima Gotovinom i Markačom te Darijom Kordićem. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije bilo nikakvog udruženog zločinačkog pothvata. Tko je to izmislio – laže. Lako je sada optuživati Tuđmana (ponajprije sramni Stjepan Mesić) kad se ne može braniti. Ali, da nije bilo šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata teško da bi Hrvatska završila rat u današnjim granicama. Međutim, potpuno se zaboravlja i činjenica da je Hrvatska izdvajala znatnu logističku potporu Armiji BiH, ali i da je zbrinula nekoliko stotina tisuća muslimanskih izbjeglica iz BiH i osigurala liječenje ranjenim vojnicima Armije BiH u bolnicama, i to u jeku najžešćih sukoba s HVO-om. Je li to taj „zločinački pothvat“? I tako, dok su general Praljak i ostali (nepravomoćno) osuđeni, što je s onima koji su ubijali i rušili u Vukovaru, Škabrnji, Kninu, Voćinu i u stotinama mjesta i gradova u Bosni i Hercegovini? Koja to zemlja, poput Hrvatske, proganja svoje istaknute ratne zapovjednike? Još malo, pa će i Uskrs, najveći kršćanski blagdan. Sjetimo se u povodu toga i na taj dan velike hrvatske nevine ratnike, kao što su bila ova šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata, koji su medijski posve pali u zaborav. Ali, u zaborav ne smiju pasti njihovi progonitelji i tamničari. U povodu Uskrsa pišite Prljiću, Praljaku, Petkoviću, Stojiću, Ćoriću, Pušiću, ali i svim drugim nevino osuđenim hrvatskim braniteljima. Neka im je sretan i blagoslovljen Uskrs. Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)