Pavković: Srbijanske kriminalce „čuvaju“ u hotelima, a nevine hrvatske branitelje ne puštaju van ni za vikend
Pripadnik srpskog kriminalnog miljea Andrija Drašković umjesto u zatvoru čekao je izručenje Belgiji u jednom splitskom hotelu. Iako je osoba koja je već osuđivana za ubojstvo, hrvatsko pravosuđe ga je na temelju europskog uhidbenog naloga (uhićen je u lipnju ove godine u zračnoj luci Resnik) koji je za njim raspisala Belgija, koja ga traži zbog ubojstva albanskog aktivista za ljudska prava Envera Hadrija, odlučila pustiti na slobodu uz skromnu jamčevinu od 100.000 eura, što je za ovoga prava sitnica. Drašković je naravno iskoristio dobrobit hrvatskog pravosuđa i neki dan nestao u nepoznatom pravcu! (Što su oni mislili?) Sad se postavlja pitanje: kako su ga čuvali da ne pobjegne? Odgovor je više nego jasan: čuvali su ga tako da im u svakom trenutku može pobjeći ispred - nosa! Vidjeli su ga, a nisu ga vidjeli!
No, možete li zamisliti da je takvu ili sličnu pogodnost srbijansko pravosuđe svojedobno pružilo nevinom hrvatskom branitelju Veljku Mariću? Ili bilo kojem drugom hrvatskom vitezu koji je branio i obranio hrvatsku Domovinu. Za ljude koji su bili prvi kad je trebalo, koji su Junaci Domovinskoga rata nema milosti. Kakva jamčevina, kakvi hoteli. Drugo su srbijanski ratni zločinci i kriminalci. Pa, zar nije hrvatska policija u vrijeme rata uhitila ratnog zločinca Veljka Džakulu ili još goreg Željka Ražnatovića - Arkana? Oni nisu trebali ni platiti jamčevinu, njih su pustili, a da se još nisu ni „upoznali“ s hrvatskim zatvorom. Dakle, jedna su pravila i zakoni za srbijanske ratne zločince i kriminalce, a druge za hrvatske branitelje (za njih nema milosti). Hrvatska je nema tome dugo „plakala“ od sreće što su Veljka Marića osuđenog čak na 12 godina zatvora premjestili iz srbijanske u hrvatsku robijašnicu. Umjesto da su ga čim je prešao hrvatsku granicu pustili na slobodu. Ili da su mu ponudili, kao Draškoviću, da se malo „odmori“ u nekom hotelu. Sad se postavlja pitanje odgovornosti: tko je Draškoviću (namjerno) omogućio da pobjegne? Da je na takav ili slična način pobjegao neki hrvatski branitelj (sjetimo se samo slučaja Gotovina) sva policija, svi doušnici, svi bivši Udbaši ganjali bi ga kao divlju životinju. A ovako, u slučaju Andrije Draškovića, bit će – pojeo vuk magare!
I dok će Drašković uživati i dok uživa u slobodi, Veljko Marić i brojni drugi hrvatski branitelji, još će dugo iza rešetaka gledati zvijezde na nebu. Pa, nisu to isti slučajevi!
Bože, pomozi!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
