Pavković: Zbog čega na spomeniku u Borovu Selu ne piše „ništa“ osim imena?…

Pavković: Zbog čega na spomeniku u Borovu Selu ne piše „ništa“ osim imena?…Ni slova o tome tko je pobio sve te ljude i protiv koga smo se borili!

Vrijeme je da se i na tom spomeniku u čast i slavu poginulih hrvatskih policajaca napiše, odnosno „ukleše“, tko su bile žrtve, a tko agresori na Republiku Hrvatsku, bez obzira što će na to reći, odnosno „graktati“ Srbi koji žive u Borovu Selu.

a sjećanje na pokolj 12 nevinih hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991., kojeg su počinili Srbi, u središtu ovog mjesta, 2002. svečano je podignuto spomen obilježje. Do tog vremena počast se ovim junacima odavala na početku sela, gdje je bilo zasađeno 12 jablanova. Međutim, kako smo svake godine, u tradicionalnoj Karavani „Da se ne zaboravi“, na čelu s mojom malenkošću, obilazili to mjesto, manje-više uvijek smo ga morali prvo očistiti i dovesti u red. Stoga sam odlučio da u suradnji s nekim vukovarskim Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata u selu, na mjestu gdje su poginuli policajci, sami postavimo dostojno spomen obilježje. Ali, to nije bilo ni malo lako, jer je riječ o selu nastanjenom srpskim stanovništvom, koji nisu željeli ni čuti za nešto takvoga. Nu, to nas nije obeshrabrilo. Plan je bio da „preko noći“ neki od hrvatskih branitelja postave postolje, a mi ćemo, kao predstavnici UBIUDR, donijeti spomen ploču i drugi dan je u miru i tišini otkriti. Takav sličan plan već mi je „upalio“ u Kninu. Tamo su kninski branitelji doslovce preko noći napravili postolje na kninskoj tvrđavi (u dosluhu s tadašnjim ravnateljem muzeja), a moja je malenkost zajedno s nekoliko branitelja iz Koprivnice autobusom (!) dopremila spomen ploču u čast i slavu prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Bilo je to u hrvatskoj državi prvo spomen obilježje u tom kraju, na što smo poglavito ponosni. Nu, kad su prije nekoliko godina postavljali spomenik Tuđmanu na kninskoj tvrđavi novo vodstvo tamošnjeg muzeja jednostavno je doslovce preko noći, a da nikoga nisu obavijestili, srušilo taj (prvi!) spomenik, „prepisali“ ono što je ispod njega pisalo i to stavili ispod Tuđmanove skulpture, a spomen ploču „bacili“u skladište! Svaka čast, majstorima! Ali, vratimo se na spomenik u Borovu Selu. U vrijeme kad smo sami željeli podići to spomen obilježje ministar unutarnjih poslova bio je Šime Lučin, koji je vrlo brzo saznao („Udba sve dozna“) što mi želimo. Pohvalio je tu ideju, ali mi je u telefonskom razgovoru rekao da to ipak moraju „blagosloviti“ Srbi koji tamo žive.  I da ne dužimo donijeta je odluka da se spomen obilježje podigne na mjestu gdje je ono sada, odmah pokraj spomenika partizanskim antifašistima, a ne na mjestu gdje se stvarno odigrao pokolj hrvatskih policajaca. Lučin je zamolio je li bi tadašnja moja braniteljska udruga (UBIUDR Podravaka) za tu namjenu mogla osigurati barem pola financijskih sredstava. Ta  sredstva u vrlo kratkom vremenu uspio sam osigurati zahvaljujući Srbinu Drenislavu Žekiću (glavnom voditelju tv dnevnika Tv Zagreb do početka devedesetih!) koji je u to vrijeme bio zaposlen i imao veliki utjecaj u ovom prehrambenom gigantu. Žekić je rođen kraj Borova Sela, u jednom četničkom naselju, i pristao je pomoći pod uvjetom da ga na otvorenju nigdje ne spominjemo. I nismo. Međutim, kad je došlo do svečanog otvorenja spomenika, iznimno smo se iznenadili da su na njemu bila napisana samo imena 12-torice poginulih hrvatskih policajaca, a ispod toga Ministarstvo unutarnjih poslova RH! Ni slova o tome tko je pobio sve te ljude i protiv koga smo se borili! Na trom službenom spomeniku još ni danas nije ništa dodano, tako da se vjerojatno i sada oni koji ne znaju pitaju, tko su: Stjepan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić,  Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić. Nepravdu su, prije nekoliko godina, donekle ispravili ratni zapovjednici Specijalne policije MUP-a RH, koji su ispod (!) tog spomenika samoinicijativno (sic!) postavili ploču na kojoj piše što se tu zapravo dogodilo! Vrijeme je da se i na tom spomeniku u čast i slavu poginulih hrvatskih policajaca napiše, odnosno „ukleše“, tko su bile žrtve, a tko agresori na Republiku Hrvatsku, bez obzira što će na to reći, odnosno „graktati“ Srbi koji žive u Borovu Selu. To je najmanje što možemo učiniti za one koji su dali svoje živote i koji su najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)