Petokraka nas je učinila “ustašama”

“Poštovani Predsjedniče hrvatske Vlade i svi ostali koji ste na vlasti, a poglavito vi iz lijevih političkih stranaka kao i svih drugih političkih stranaka, morate znati da sam ja ustaša i da se sa tim iznimno ponosim! Naime, 1990 godine vraćam se u Republiku Hrvatsku iz koje sam izbivao devet godina kao politički emigrant, jer smo pokojni ratni načelnik policije grada Vukovara i heroj Stipan Bošnjak, ubijen u masakru u Borovu selu, udarili i pozatvarali četničke elemente u gradu Vukovaru, a sudac u procesu je bio sadašnji sudac Županijskog suda u Velikoj Gorici Ante Zeljko, koji je odlučivao i u predmetima Perković i Mustać i njihovom izručenju u Munchen. Bio ponosni gardist, ali… Tadašnjih ratnih godina ponosno na reveru rukava moje časne hrvatske uniforme nosim oznaku regularne hrvatske vojske na kojoj se isticao natpis „ZNG RH“. Prekrasna oznaka sa još ljepšom riječi unutar nje a to je „garde“. Dakle, mi smo bili hrvatski gardisti, a ne ustaše. U vrijeme mojeg odrastanja i odgoja od mojih roditelja te prije ratnog patriotizma i emigracije, nikada se nisam osjećao, smatrao ili isticao da sam ustaša jer nisam imao razloga za takvu identifikaciju ili pripadnost. Bio sam samo Hrvat koji je težio za hrvatskom državom. U vrijeme Domovinskog rata sve paravojne četničke formacije, počevši od Belih Orlova do Arkanovih Tigrova, tadašnje JNA, svih političkih stranaka Srbije, svih srpskih medija te svih građana Srbije nazivali su i službeno isticali naziv za Hrvatsku vojsku, policiju i sve Hrvate civile u Hrvatskoj – „USTAŠE“. Tu neoborivu činjenicu znate svi vi i ne možete je poreći! Tada Vukovar i mnogi hrvatski gradovi i sela gore i bivaju razarani od četničke kokarde a poglavito “crvene zvezde” petokrake te tri prsta i većinskog srbijanskog naroda koji je bacanjem cvijeća ispred tenkova i silnih četničkih postrojbi koje su jurišale na okupaciju Hrvatske iz Srbije. Padaju sela i gradovi te od njih ostaju zgarišta a naša blaga i dobra bivaju opljačkana. Tako i mi Vukovarci 18. i 19. studenog 1991. godine bivamo okupirani, zarobljeni i internirani u mnoge koncentracijske logore po Srbiji, gdje su nas nastavili ubijati. Važno je naglasiti da smo bili u danima zarobljavanja ubijani u masakrima koje je programirala, planirala i provela vrhuška sa najviših zapovjednih mjesta JNA iskorištavajući i dajući blagoslov za počinjenje masovnih egzekucija sa svim elementima genocida i četničkim postrojbama. To, također, ne možete poreći. U svim koncentracijskim logorima diljem Srbije, glavni organizatori i izvršitelji našeg zatočeništva te ispitivanja, bila je glavna i odgovorna “crvena zvezda” koju su nosili oficiri JNA a koji su za osnivanje tih koncentracijskih logora dobili zapovijed direktno iz Ureda Predsjednika Srbije Miloševića i njihovog generalštaba. To je isto tako svima Vama poznata činjenica. Petokraka nas je učinila “ustašama” U koncentracijskim logorima ta ista “crvena zvezda”, sve nas hrvatske civile, gardiste i policajce nazivala je samo jednim imenom: USTAŠE! Tako su i mene kao jednog od zapovjednika, koji je imao posebni tretman, u tih 290 dana svaki dan nazivali ustašom u prosijeku 70 puta, što je otprilike ukupno preko 20.000 puta. Taj naziv urezan je u moj mozak. Svi smo mi tim srbijanskim oficirima koji su na kapama ponosno nosili petokraku i koji su nas po cijele dane i noći premlaćivali iznuđujući svakakva priznanja za nepostojeća zlodjela koja smo kao počinili, govorili da nismo nikakve ustaše te da smo hrvatska garda i policija. To oni nisu željeli niti čuti. Za njih smo bili samo ustaše. Danas nas ima oko 17.000 živih svjedoka samo iz Vukovara, uključujući „ustašku djecu“ koja su bila u srbijanskim logorima. I to ne možete poreći. Stoga Vas sve upozoravam da me ne nazivate hrvatskim vojnikom i Hrvatom nego USTAŠOM! Zakonski mi status ustaše ne možete oduzeti niti mi braniti da ga koristim. Nemate mi prava poništavati moj ustaški statut koji sam zasluženo dobio u koncentracijskim logorima u Srbiji iz kojih sam izišao sa 40 kilograma, isječen nožem, slomljene kičme, slomljenih rebara, izbijenih zubi, razbijene lubanje i svih drugih silnih oštećenja unutarnjih organa od kojih sam imao 26 operativnih zahvata u Hrvatskoj i Njemačkoj. I to sve zato što sam bio ustaša! Stoga pazite što radite i da se niste usudili zakonski mi oduzeti moj časni status i naziv na koji sam iznimno ponosan, jer ću Vas na sudu sve zasuti tužbama i nabiti mojom ranjenom nogom u kojoj je i danas četnički metak u tu vašu nečasnu, zlonamjernu i prljavu guzicu! Stoga morate znati da mi, hrvatski vojnici i policajci nismo u Domovinskom ratu bili nikakve ustaše ali smo se pozdravljali s najljepšim pozdravom s kojim smo i danas ponosni, „Za Dom spremni!“. Ujedno Vas sve pitam, tko ste svi Vi da prekrojavate i falsificirate hrvatsku povijest i da nam namećete vaše komunističke metode anarhičnog postupanja? Za mene osobno vaša komisija nije kompetentna da donosi takvu odluku jer većina kao ni Vi, Predsjedniče vlade, niste nosili hrvatsku pušku za obranu i stvaranje hrvatske države! Raspišite referendum pa ako se većina hrvatskog naroda odluči da naš ratni pozdrav nije primjeren, mi koji smo krvlju stvorili Domovinu mirno ćemo se sa tom odlukom složiti i uvažiti je. A na ovaj način nikako. No pasaran! Stoga nemojte se igrati i dirati naš sveti ratni i časni pozdrav Za dom spremni! Ponosni ustaški pukovnik, Petar Janjić Tromblon