PETOKRAKA VRIJEĐA OSJEĆAJE HRVATSKOG NARODA

Obilježavanje tzv. Dana mladosti u Kumrovcu, parada agresivnog komunističkog militarizma, agresorskih uniformi zločinačke JNA, isticanja jugoslavenskih zastava, jugoslavenske petokrake, izazivaju izuzetno loše i negativne osjećaje većine samosvjesnih i domoljubnih građana. Petokraka kao simbol totalitarnog komunističkog režima i agresora na Republiku Hrvatsku vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, invalida, zatočenika logora, stradalnika, prognanika, njihovih obitelji i većine hrvatskog naroda. Nezamislivo je da u ujedinjenoj Europi u kojoj su listom zabranjeni svi simboli totalitrnih režima i komunističke petokrake sukladno Rezoluciji Vijeća Europe 1481 od 25. siječnja 2006. jedino u Hrvatskoj tzv. antifašiti još uvijek nesmetano nameću svoju nazadnu zločinačku ideologiju, a niti su odgovarali za zločin i ubijanje razoružanih pripadnika njemačke i domovinske vojske, civila, staraca, muškaraca, žena i djece, nego ga skrivaju, minoriziraju i opravdavaju uz izrugivanje žrtava. Nažalost, u Hrvatskoj  je gotovo u potpunosti zabranjen sveti znak HOS-a - Hrvatskih obrambenih snaga iz Domovinskog rata, čiji su pripadnici zajedno sa Hrvatskom vojskom obranili i vratili okupirane teritorije, dok je petokraka još uvijek dobrodošla. Krajnje je vrijeme trajno zabraniti isticanje crvene petokrake zvijezde, simola komunističkih zločina, a time na jasan način poslati poruku da moderna Hrvatska država nema tolaranciju za zločine i ubijanje stotina tisuća građana bez suđenja, zbog različitog političkog stava ili vjerske pripadnosti. U Osijeku smo 15. siječnja 1992. na dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske trajno uklonili  petokraku sa zgrade kinematografa u središtu grada. Moramo stalno naglašavati da su pod simbolom  petokrake u Domovinskom ratu ubijena 1327 hrvatska branitelja i 397 građana Osijeka, srušeno je i oštećeno 128 tvornica i tvrtki i čak 18 500 stambenih objekata. Ukupna procjenjena ratna šteta  počinjena pod zloglasnim simbolom petokrake samo u Osijeku iznosi 2, 2 milijarde eura. Hrvatska država sukladno rezolucijama Međunarodne zajednice ne bi smjela zanemariti obvezu da zauzme jasno stajalište o zločinima koji je  počinio tototalitarni komunistički režim, za što su najodgovorniji negovi čelnici. Nezamislivo je da u velikom dijelu Hrvatske i to u elitnim turističkim središtima najvažnije ulice nose imena komunističkih zločinaca. Rezolucija Vijeća Europe 1481 poziva sve komunističke ili postkomunističke stranke država-članica koje to još nisu učinile da preispitaju povijest komunizma i vlastitu prošlost, da se nedvosmisleno distanciraju od zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi i da ih nedvosmisleno osude. Vlada Republike Hrvatske ima obvezu postupiti u skladu sa Rezolucijom Vijeća Europe 1096 i 1481 o osudi zločina komunističkog režima. Rezolucije jasno osuđuju komunističke zločine, izražavaju sućut žrtvama i savjetuju državama članicama da se jasno opredijele za osudu komunizma.   Komunistički su simboli izrijekom zabranjeni i uklonjeni su spomenici veličanju zločinačkih režima u Poljskoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Ukrajini, postkomunističkim zemljama, na koje bismo se morali ugledati i to učiniti bez daljnjeg odlaganja. Sve bivše komunističke zemlje Europe, osim Bjelorusije, danas su članice Vijeće Europe, a zaštita ljudskih prava i pravna država temeljne su vrednote koje Vijeće Europe zastupa.  Sukladno tomu, Parlamentarna skupština EU snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te odaje poštovanje žrtvama tih zločina. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlome stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su bez iznimke obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja, koja se razlikuju ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, uključivala su ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanja, slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma. Zločini su se opravdavali teorijom klasne borbe i načelom diktature proletarijata. Interpretacijom tih dvaju načela legitimirala se »eliminacija« onih kategorija osoba koje se smatralo štetnima za izgradnju novoga društva te, prema tomu, kao neprijatelje totalitarnih komunističkih režima. U svakoj zemlji žrtve su velikim dijelom bile državljani te zemlje. Osobito to vrijedi za stanovništvo bivšeg Sovjetskog Saveza, u kojem je broj žrtava državljana te zemlje bio mnogo veći od broja žrtava drugih nacionalnosti. U bivšoj Jugoslaviji žrtve totalitarnog komunističkog režima, osim zbog političkih razloga bile su posebno zbog pripadnosti hrvatskom nacionalnom korpusu koji je stoljećima težio stvaranju nacionalne, demokratske države. Europska Skupština smatra da će nedvosmislenost stajališta osude komunističkog i svih totalitarnih režima od strane međunarodne zajednice potaknuti na pomirbu. Treba se nadati da će to stajalište potaknuti povjesničare da nastave svoja istraživanja sa svrhom utvrđivanja i objektivnog sagledavanja povijesti. Javno veličanje zločinca Tita u Hrvatskoj, koji je odgovoran za smrt više od 570 tisuća političkih neistomišljenika i zazivanje povratka komunističke Jugoslavije, nije  primjereno i u suprotnosti je sa modernim, demokratskim društvom i promicanjem europskih civilizacijskih vrijednosti. Nije nevažno podsjetiti na podatak da je Tito početkom Drugog svjetskog rata podržavao Hitlera i opravdavao napad na Poljsku sve do 22. lipnja 1941. i napada Trećeg Reicha na SSSR. Nevjerojatno je danas da u Saboru Republike Hrvatske, umjesto u zatvoru, sjedi osoba koja zagovara mržnju i zločine i javno izriče kako žali da partizani nisu dovoljno temeljito obavili posao 1945. godine.  S obzirom na egzekucije i zločinački karakter komunističkog pokreta na području bivše Jugoslavije, vrlo je jasno što se time implicira. Građani Hrvatske napokon trebaju prihvatiti činjenice i prestati veličati zločine. Tek tada, moći ćemo svi zajedno, graditi zdravu budućnost na zdravim temeljima. Vrijeme je da se podvuče crta i da se postavi jasna granica između slobode govora i veličanja zločinačkih režima. Nadam se kako je konačno došlo vrijeme, kada ćemo istinski osuditi zločine i sve zločince, ograditi se od svih totalitarizama i na temeljima mira i prosperiteta graditi sretnu budućnost za sve građane i buduće generacije. Heroji Osijeka, 25. svibnja 2019.