„ Neka Bog blagoslovi Ameriku, njezin narod, vojnike i veterane ! „
Ovom rečenicom je započeo obraćanje, predsjednik SAD-a
Donald Trump u Kongresu. Poklonio se „palom“ vojniku i udovici poginulog vojnika i duboko se poklonio narodu što je popraćeno velikim aplauzom - respektom !
Gledajući takav duboki naklon svemu što je domoljubno, srce ti zaigra od radosti, da ima takvih ljudi, političara ili ti vođa naroda čiji vojnici širom svijeta nose u srcu svoju zemlju i svoju demokraciju.
E, moja domovino, gdje si tu ti?
Gdje su tvoji junaci? Gdje su tvoji vojnici? Borci za voljenu domovinu Hrvatsku.
E, moji zaboravljeni junaci, zaboravljeni poginuli branitelji/veterani, domoljubi, zaboravljene udovice i djeca poginulih branitelja/veterana.
Dragi Hrvati, pa mi se to sami sebe stidimo. Da li smo mi domoljubi, da li smo ponosni na svoje branitelje/veterane?! Imam osjećaj, da mi samo živimo svoj život u nekoj zemlji.
Ne marimo da je to naša voljena Hrvatska krvlju stečena.
Mi ustvari ne volimo sami sebe kao narod! Ne samo da ne volimo, nego se i nepoštujemo, ne ponosimo se svojim znamenitim učenim ljudima što svijetu dadoše svjetsku misao, nauku i znanje, izume bez kojih bi svijet kakvoga poznajemo, bio nedostižan, mi samo postojimo, a vrijeme i godine prolaze.
Naši iseljenici su ponosni što su Hrvati, a mi
Hrvati u Domovini, sami sebe mrzimo, koristeći demokraciju za zavjesu iza koje se nemilosrdno međusobno poništavamo.
Da se volimo ne bi si dopustili da političari nameću da je hrvatska fašistička zemlja, tako lijevo orijentirani političari napadaju hrvatsku desnicu.
Hrvatska desnica napada ljevicu da su komunisti, a zapravo smo zapeli svojim zaprežnim kolima u povjesnu kaljužu, iz koje nas nema tko izvući, jer je to jedan te isti mentalni sklop koji je sve to i napravio, od narodio se,ali zato ih ima mnogo koji daju sve od sebe da unište hrvatski narod, da ga bace u okove dužničkog ropstva, u ralje višeglave demografske ale.
Ljudi osvijestite se, mi smo svi Hrvati, pitam se, da li smo u srcu svi Hrvati – Hrvatice.
Čovjek mora poštivati najprije samog sebe , a onda i druge oko sebe. Naši veterani žele samo poštovanje, oni su naši osloboditelji. Stvorili su i izborili slobodu sa svojim životima, zdravljem i svojom mladošću.
Trebamo se ponositi sa svojim veteranima, kada dosegnemo taj dio samosvijesti onda možemo krenuti dalje. Da nam je u srcu jedina domovina hrvatska onda bi naš čovjek živio sa voljom u svojoj zemlji. Bio bi zadovoljan, a ne bi odlazio u tuđinu.
Odlaze nam naša djeca, a zemlja bez njezinih ljudi nema budućnost postojanja, a mi postojimo od stoljeća sedmog.
E moj narode ostani, promjeni predrasude, okreni se svojoj rodnoj zemlji i blagostanje neće izostajati.
Kada se pjeva „Lijepa naša“ , desna ruka je na srcu našem, ponos i dika svakome od nas bi trebala biti Hrvatska.
ISTINA & DOMOVINA
Hrvatska braniteljska pučka stranka
Predsjednik Orlić Šefik
