Pitate se tko je crnogorski četnik koji zbog pokušaja ubojstva ustaškog poglavnika dobiva ulicu u Beogradu? Ovo je priča o njemu

Prije nego što su Saveznici u prosincu 1943. na Teheranskoj konferenciji priznali Narodnooslobodilačku vojsku i jugoslavenske partizanske odrede kao jedine snage koje se bore protiv sila Osovine, a četnike prokazali kao suradnike fašista i nacista, Jovović je sudjelovao u pregovorima s Britancima u Italiji. Kao član četničke pregovaračke misije, Jovović se ukrcao na brod u Kotoru i doplovio u talijanski Taranto, u kojem ih je britanski stožer obavijestio da su prekasno stigli i da se saveznička politika promijenila u korist Tita i partizana.

Ti ostvareni kontakti s Britancima Jovoviću će pomoći nakon rata, čiji je kraj dočekao u jednom od brojnih logora za izbjegle četnike u Italiji, u kojoj ga navodno vrbuje tajna obavještajna služba poznatija kao MI6. Prema Jovovićevim kazivanjima, upravo u Italiji doznaje da se i Ante Pavelić nalazi u toj zemlji te da se pod zaštitom Katoličke crkve skriva u jednom samostanu. U to vrijeme donosi odluku da će pronaći i likvidirati ustaškog poglavnika kao čin osvete za zla koja su ustaše nanijeli Srbima. Jovović se tijekom boravka u Italiji povezao i s tamošnjom židovskom zajednicom koja ga je navodno izvijestila da je Pavelić pobjegao u Argentinu isplovivši pod lažnim imenom iz Genove pa donosi odluku da će ga slijediti i preko Atlantskog oceana.

Dolaskom u Argentinu lovac na Pavelića povezuje se s ranije pridošlom ekipom odbjeglih četnika Jakova Jovovića, a za život zarađuje kao kamenorezac, konobar i trgovac. Jovović kasnije otvara hotel u kojem je donesen plan za Pavelićevo ubojstvo, a koji je iskovao njegov ratni zapovjednik i rođak Jakov Jovović. U pripremi plana pomogla im je uspješna infiltracija u hrvatske emigrantske redove u Argentini, u koju se sklonio velik dio ustaša.

Trajna inspiracija rehabilitatorima četništva

Prema Jovovićevim pričama, atentat se odigrao na 16. obljetnicu uspostave ustaške države u 21 sat navečer u ulici Sanchez u predgrađu argentinske prijestolnice. Pavelić je navodno pri izlasku iz minibusa posumnjao da ga netko prati, a kad se u to i uvjerio, izvukao je pištolj i dvaput zapucao prema Blagoju Jovoviću. Atentator je izbjegao hice, uzvratio paljbu i dva puta pogodio Pavelića te je on pao na pločnik. Misleći da je u potpunosti obavio zadaću, Jovović se dao u bijeg, no Pavelić je preživio te je nedugo poslije tajnim kanalima prebačen u Madrid, u kojem je i umro od posljedica atentata dvije godine kasnije.

Jovović je poslije atentata jedno vrijeme kao pomorac plovio Atlantskim oceanom, nakon čega se vratio u Argentinu, u kojoj je postao jedna od najviđenijih figura tamošnje četničke emigracije. Uvjerivši se da ga nitko od vlasti ne traži na nekoj od potjernica, Jovović se 1999. godine vraća u Crnu Goru te se sastaje s aktualnim mitropolitom Srpske pravoslavne crkve Amfilohijem Radovićem, kojem otkriva pozadinu pokušaja Pavelićeva ubojstva, dok u obnovljenom četničkom pokretu u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori postaje kultna figura 'osvetnika srpstva'. Nedugo nakon posjeta domovini Jovović se vraća u Argentinu, u kojoj i umire u lipnju 1999. godine.

Dug niz godina smatralo se da iza atentata na Pavelića stoji Udba, no povjesničari i stručnjaci za jugoslavenske tajne službe i srpsku emigraciju ističu da oružani udari na ustaške i hrvatske emigrante kreću tek 1967. godine, a posebice početkom 70-ih godina, kada u tadašnju Jugoslaviju upada skupina ustaških terorista iz tzv. Bugojanske skupine. Kako je atentat na Pavelića, kao 'krupnu zvjerku' za jugoslavenske i četničke tajne službe, obavijen velom tajne, a njegovi sudionici već odavno mrtvi, sasvim sigurno je da će se mitovi i nadalje prepričavati. Osobito stoga što je regiju zahvatio val rehabilitacije zločinaca i relativiziranja povijesti.