Plenković nokautirao vlastitu vjerodostojnost

  "Mi problem korupcije moramo iskorijeniti radi nas, radi promjene kulture i mentaliteta. „Osobni integritet  budućih članova vlade je  presudan faktor pri odabiru... „ Tako je zborio Andrej Plenković tijekom  predizborne kampanje za vjerodostojnost.  Vjerodostojnost je promovirana u ključni slogan kampanje. Odmah po dobivenim izborima  javlja se jugofilni društveni spektar, potpomognut nekolicinom mainstream medija  te počinje napadnu i agresivnu kampanju za Ninu Obuljen. Suverenisti uzvraćaju ozbiljnim inkriminacijama na račun gospođe. Unatoč silnim upozorenjima i podastrtim dokazima o inkriminacijama milijunskih malverzacija u HAVCu, Plenković silom, uz opće ignoriranje dokaza, nameće Ninu Obuljen za ministricu kulture. Da bi šaka u oko svima koji su ukazivali na kriminalne pa i nacionalno podrivačke aktivnosti bila kompletna, najavio je kako će baš ona biti zadužena da ispita inkriminacije u kojima je i sama sudjelovala! Nije mu zasmetala niti njezina neosporna djelatnost  na podrivanju obrane generala Praljka, nametanjem plaćanja PDVa (435000 kuna), na zbornike vrlo vrijednih i skupo plaćenih dokumenata o ratu u Hrvatskoj i BiH. Koliko je to imenovanje nevjerodostojno vidjelo se i tijekom saborske sjednice o povjerenju vladi. SDPovci su snažno  i po svemu sudeći osnovano, napadali lik i djelo novog ministra Barišića. U isto vrijeme nitko od SDPovih jugofila, niti  od ostalih pripadnika partije, nije našao shodnim upozoriti na cijeli spektar inkriminacija Nine Obuljen.  Glave su pognuli i predstavnici braniteljske populacije u Saboru. U vodu su pale programske natuknice kako će hrvatski branitelji imati punu pozornost, kako će vlada promicati istinu o Domovinskom ratu.... Predstavnici dijela braniteljskih udruga i general Glasnović su na inkriminacije upozorili na vrijeme. Pozornost im je ukazana „šakom“ u vjerodostojnost. Današnji tisak prenosi snažno zauzimanje predsjednika HVIDRe Đakića,  te predsjednika UHVDR  Dečaka, za lik Nine Obuljen. Gospoda su  istrčala na klizav teren jer su prejudicirali ishod kaznenih prijava protiv HAVCovih dužnosnika. No, bez obzira na ishod procesa u kojima će Nina Obuljen istraživati samu sebe i Dečak i Đakić su iznevjerili popriličan dio dragovoljačke i braniteljske populacije jer su ignorirali dokazano i monstruozno miniranje Praljkove obrane koje je prouzročila Obuljen.. Dečak je otišao i korak dalje te izjavio do sada rijetko viđenu glupost, kako se dragovoljci i branitelji ne smiju baviti politikom!! Pa što on radi cijelo vrijeme? Što radi milijun NGO udruga? Koliko je situacija u stranačkim prostorijama HDZa  bila nategnuta svjedoči i podatak da predsjedništvo nije glasovalo o Plenkovićevom odabiru ministara. Očito je stranački statut   bolno rastezljiv. Rušenju vjerodostojnosti cjelokupne priče pripomogao je i MOST.  Dok eho njihova „čvstog stava“ o „nultoj toleranciji na korupciju i kriminal“, još lebdi nad političkim prostorom Hrvatske, dok pijetao još nije zapjevao treći put, Petrov i društvo su zanijekali taj postulat. (Nadat ću se „Petrovskom“ pokajanju.)..  Vjerodostojnost se gradi dosljednošću. Ako je vrijedilo rušiti jednu vladu zbog pretpostavljenog sukoba interesa supruge nekog dužnosnika, tada se morao čuti glas protiv imenovanja osoba pod iznimno ozbiljnim inkriminacijama i osoba koje su zbog sukoba interesa već morale odstupiti s političkih funkcija. Vjerodostojnost je doživjela konačan udarac predstavljanjem programa vlade.  Dokument je unatoč dobrohotnosti predlagatelja, iznimno površan, bez ikakovih mjerljivih parametara. Uopćen, kratki prikaz dobrih želja našao se pod  udarom SDPovih zastupnika koji su na brzinu, nedosljedno, zaboravili kako su oni na izbore 2014., izašli bez ikakovog programa. Europsko iskustvo Andreja Plenkovića i  njegovo neosporno poznavanje projektnog ciklusa  te Metode logičke matrice, čvrst je dokaz da je program namjerno predstavljen i napisan tako da ga nitko ne  može uhvatiti ni za glavu ni za rep. Što god napravio lako će se uklopiti u opće formulacije koje u projektnom ciklusu završavaju u početnom polju vizije. Rijetki su detalji koji razrađuju opće ciljeve, dok mjera i aktivnosti skoro da i nema. Nedostatak bilo kakve ozbiljne SWOT analize upozorava na potrebu pažljivog promatranja budućih poteza, jer svi znamo da HDZ ima gomilu pisanog materijala, koji je iz nekog razloga izostavljen i prešućen. Odlazak gospođe Maletić signalizira  turbulentne procese unutar pristupa razvojnom procesu Hrvatske. Slijedeće pokleknuće Plenkovićeve vjerodostojnosti priuštio je poznati „etnobiznismen“ Milorad Pupovac.  Osokoljen  svojim uspješnim uplivom na „dekapitaciju“ Hasanbegovića, nastavio je podlo i razorno vrijeđati i rušiti sliku Hrvatske.  Uz niz lukavo upakiranih podvala, lansirao je višestruko monstroznu izjavu: „ Prava koja imaju Srbi u Hrvatskoj ne bih poželio Hrvatima u Srbiji“. Devijantnost, podlost i monstruoznost  ovoga Miloradovog bizantizma dokazat ću naknadnom zasebnom analizom. Za sada neka je komentira predstavnik Hrvata u Srbiji, Tomislav Žigmanov. Gorkom okusu pridonio je i Branko Bačić mantrajući o  potrebi apsolutnog zaborava i okretanja isključivo budućnosti, zaboravljajući da je poznavanje prošlosti i  njezino „čišćenje“, najbolje polazište za neopterećenu budućnost. Zanemario je Bačić čak i preporuke EU o potrebi sučeljavanja s totalitarnom pa i komunističkom  prošlošću. Tako je ovaj poslušni  telal, u čudnom grču i strahu, prešutio, zanijekao i cijeli pasus temeljnih polazišta  programa vlade koju zastupa:“ Vlada Republike Hrvatske promovirat će odgovorno suočavanje s prošlošću i osudu svih nedemokratskih sustava koji su u Hrvatskoj kroz proteklo stoljeće prouzročili tragična stradanja, progone i likvidacije političkih neistomišljenika“   U isto vrijeme, IDS javno i rezolutno odbija suradnju s vladom zbog svjetonazorskih razlika a politička scena trese se od grčevitih pokušaja amnestije komunističkih zločina. Podsjetio me Bačić na Kozoderixa (Tamburix, Cacofonix),  Asterixovog „junaka“,koji zbog svog urlanja i pomanjkanja sluha redovito završi zavezan za seosko stablo s krpom na ustima. U našem saborskom „selu“ nije bilo nikoga tko razinom sluha prepoznaje disonantnost Bačićevog lelekanja. Tako  je Plenkovićeva vjerodostojnost na prvom koraku doživjela ozbiljna posrnuća. Politika pomirbe i dijaloga ne može uspjeti selektivnim, jednostranim ušutkavanjem, niti toleriranjem ozbiljnih inkriminacija bez obzira koja strana ukaže na njih. Laude koje Plenkoviću pjevaju predvodnici jugofilnog svjetonazorskog miljea ozbiljno će uzdrmati njegov status u očima suverenističkog političkog miljea.  Zagrizao je  u podlo smišljen mamac u kojemu se sve hrvatski suverenističko proglašava ekstremnim desničarenjem a prikrivanje komunističkih zločina biva promovirano naprednim , tolerantnim, antifašizmom... Winston je bio neobično vidovit: „Fašisti budućnosti zvat će se antifašisti.“ Primjer koji fenomenalno osvjetljava tu podlost jeste jugofilni stav o Miri Barešiću i Zvonku Bušiću kao teroristima, dok u isto vrijeme,  masovni ubojica, Che Guevara, biva slavljen kao borac za slobodu. U jako lošem okusu koji ostavljaju nedoumice oko izbora nekolicine ministara te ostatak  programskog kolopleta nevjerodostojnosti, dogodilo se i nešto sitno ali iznimno bitno za promjene unutarstranačkog života i interakcije s biračima. Bruna Esih je jasno i javno  iskazala svoje neslaganje s izborom Nine Obuljen i nekolicine drugih na ministarsku poziciju. Taj mali  ali dugoročno vrlo značajan tračak otpora,  budi nadu u provjetravanje dosadašnje saborske stranačkostegaške žabokrečine. Željko Maršić-Zenga