‘POBJEDNICI I GUBITNICI': ‘Milanovićeva nebeska Hrvatska postoji samo u njegovoj mašti!’
“Smatrao sam kao sudionik burnih političkih procesa, ali i kao politički analitičar, svojom moralnom obvezom napisati ovu novu knjigu koju sam naslovio „Pobjednici i gubitnici“.
Brojnim činjenicama i povijesnom analizom, ali osobito analizom sadašnjih političkih borbi dokazao sam da su pobjednici Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko, da su pobjednici HDZ i Domoljubna koalicija, da su pobjednici hrvatski branitelji posebno Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara i stopostotni ratni invalidi u Savskoj 66…
…Gubitnici su Ivo Josipović i Zoran Milanović, Vesna Pusić i Kukuriku koalicija ali i Stjepan Mesić i Milorad Pupovac i veliki dio hrvatskih medija i nevladinih udruga koji su faktično djelovali kao peta kolona. Gubitnici su jer su izgubili predsjedničke izbore, gubitnici su jer gube sve izbore u zadnje vrijeme, gubitnici su jer oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču u kojoj je Hrvatska oslobođena krivnje, u kojoj je utvrđeno da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata značilo je poraz i Mesiću i Josipoviću i Milanoviću i Pusićki i Pupovcu i svim perjanicama pete kolone koji su nas uvjeravali da je Hrvatska na čelu s Franjom Tuđmanom bila agresor na Bosnu i Hercegovinu i da je izvršila etničko čišćenje Srba odnosno da treba prihvatiti optužbe Haaškoga suda da je hrvatska država utemeljena na zločinu.
Međutim, gubitnici ne žele priznati da su gubitnici pa i danas, dvije godine nakon presude Haaškog suda oni na različite načine ponovno obnavljaju lažne optužbe protiv Franje Tuđmana, hrvatskih branitelja i Oluje. Još veći su gubitnici Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Vesna Pusić i Milorad Pupovac i drugi nakon presude Međunarodnoga suda pravde. Zašto su gubitnici? Zato što je Međunarodni sud pravde, kao najviši sud, presudio da je uzrok svega zla u ratovima u raspadu Jugoslavije bila agresija Srbije, Crne gore i JNA na Hrvatsku, BiH i Kosovo. Da se je agresijom i etničkim čišćenjem pokušala stvoriti velika Srbija pripajanjem dijelove BiH i Hrvatske. Dokazano je na tom sudu da se nije radilo o građanskom ratu s podijeljenom odgovornošću, da se nije radilo o ratu u Hrvatskoj, nego da je to bio rat protiv Hrvatske. Dokazano je da je u Vukovaru učinjen genocid, ali na žalost Srbiji nije i formalno presuđeno da je učinila genocid, a nije presuđeno zbog djelovanja državnog vrha Hrvatske koji je omalovažavao tužbu Hrvatske protiv Srbije za učinjeni genocid, koji je tužbu pokušavao povući do zadnjeg trenutka i koji je cijelo vrijeme faktično ne samo prihvatio nego i provodio britansku i srpsku strategiju da se krivotvorinama velikosrpska agresija pretvori u navodni građanski rat s podijeljenom odgovornošću.
U cijeloj toj borbi ključnu ulogu su imali i branitelji. Kolinda Grabar Kitarović dobila je ogromnu podršku branitelja jer nije kalkulirala, jer je čvrsto stala na stranu branitelja, posebno 100-postotnih ratnih vojnih invalida, zbog čega je ona osobno bila žestoko sotonizirana i napadnuta. Njezin odlazak u noći izborne pobjede u Savsku 66 bio je sinteza i pobjedničko slavlje onih koji su vjerovali u Kolindu Grabar Kitarović i koji su bili uvjereni da njezina pobjeda znači otvaranje novoga povijesnog razdoblja u Hrvatskoj. To se i dogodilo. Sjajan govor i atmosfera na prisezi Kolinde Grabar Kitarović na Markovu trgu naznačio je novo povijesno razdoblje rehabilitacije domoljublja i povratak Tuđmanovoj suverenističkoj politici…
… Nema nikakve dvojbe da će 15. veljače 2015. biti zapisan zlatnim slovima u hrvatskoj povijesti jer je to, kako je napisao Tihomir Dujmović, “nakon duge 15- godišnje tamne noći”, bila rehabilitacija domoljublja kao nečeg najsvjetlijeg u hrvatskoj povijesti a što je posljednjih 15 godina bilo sustavno omalovažavano i napadano kao nešto primitivno, nacionalističko i štetno. Pritisak nenarodne vlasti i velikog dijela medija i nevladinih udruga da se diskreditira i omalovaži naša kultura, naša tradicija, naši običaji, naša vjera i u krajnjoj liniji identitet hrvatskog naroda kao pobjedničkog i mirotvornog naroda, bio je tako velik i tako strašan da se kod mnogih ljudi širila nelagoda pa i strah, na bilo koji način, javno izražavati svoje domoljublje. Sve se to promijenilo u jednom jedinom danu na povijesnom Trgu Svetoga Marka. Bio je prekrasan sunčan dan, a nebo je bilo plavo kao što je bila plava odjeća nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Bilo je puno simbolike u svečanoj prisezi hrvatske predsjednice.
Nakon dugo vremena veliki dio hrvatskog naroda bio je ozaren, sretan, pun emocija i vjere u budućnost. Mnogima je pao teški kamen sa srca, jer konačno smo nakon Tuđmana dobili predsjednicu koja ljubi svoju domovinu do bola, koja je iskreni domoljub, koja je iznikla iz naroda, u čiji je svjetonazor ugrađena tradicija, hrvatska kultura, ljubav za dom, obitelj, našu vjeru i sve ono lijepo što nas čini hrvatskim ponosnim i pobjedničkim narodom.
Nema nikakve dvojbe da je svečana prisega nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bila taj ključni povijesni dan koji je mnoge stvari u hrvatskoj politici i hrvatskom društvu bitno promijenio.
Ona je i pobijedila jer je čvrsto obranila istinu o Domovinskom ratu, jer je stala na stranu opravdanih prosvjeda hrvatskih branitelja i pod šatorom u Zagrebu i u Vukovaru. Ona je pobijedila jer je uspjela u većini hrvatskog naroda probuditi emocije i nacionalni ponos i jer je jasno definirala svoj predsjednički program upravo na uvažavanju onog najsvetijeg iz naše prošlosti, na domoljublju i na obrani onih vrjednota koji čine bit identiteta hrvatskog naroda…
KOMUNISTIČKI KING KONG
… Zoran Milanović, predsjednik hrvatske Vlade i predsjednik SDP-a komunistički King Kong.
Prošle godine, i osobito ove, Zoran Milanović je dao nove argumente da nitko drugi ne može biti King Kong hrvatske politike koji sve ruši osim njega. Lani je zlouporabio Jasenovac da bi izrekao grozne povijesne neistine i da bi optužio da je hrvatski narod zločinačkiji i od nacističke Njemačke i fašističke Italije, jer je bez ijednog argumenta izmislio da su masovni zločini, progoni i ubojstva počeli u Hrvatskoj puno prije nego u nacističkoj Njemačkoj. Dakle, uputio se ne samo u reviziju naše povijesti nego i povijesti Drugoga svjetskog rata, zbog čega je istaknuta profesorica i kolumnistica Mirjana Kasapović javno tražila njegovu smjenu.
Ove godine Milanović je otišao dalje u svojim kingkongovskim rušilačkim akcijama i djelima. Ustvrdio je da je komemoracija na Bleiburgu komemoracija NDH i ustaštvu a ne komemoracija žrtvama komunističkih zločina odnosno optužio je sve one koji idu u Bleiburg da su ustaše ili pomagači obnove NDH i ustaške ideologije. Time je za ustaštvo direktno optužio brojne biskupe i Katoličku Crkvu. Time je za ustaštvo optužio i Kolindu Grabar Kitarović koja je prihvatila pokroviteljstvo koje je Milanović ukinuo. Time je stvorio pretpostavke za obnavljanje krvavih hrvatskih mostova iz prošlosti na kojima se sukobljavao ideološki podijeljeni i zavađen hrvatski narod.
Zoran Milanović bit će upisan u hrvatskoj povijesti kao izrazito negativan političar, kao štetočina i glavni krivac za izdaju Vukovara i vukovarskih branitelja, za pomaganje srbizacije Vukovara, za pomaganje nove velikosrpske agresije na Vukovar u provođenju ‘Memoranduma 2′ kao strateškog plana pretvaranja Vukovara iz hrvatskog u srpski grad. Zoran Milanović glavni je krivac što se krivotvorinama i lažnim optužbama vukovarski branitelji pokušavaju pretvoriti od heroja u navodne rušitelje demokracije.
Zoran Milanović sukrivac je zajedno s Ivom Josipovićem, Stjepanom Mesićem, Vesnom Pusić i Miloradom Pupovcem što Međunarodni sud pravde, iako je utvrdio odgovornost Srbije za genocidne radnje i zločine radi stvaranja etnički čistog teritorija Hrvatske koje su pokušali silom pripojiti velikoj Srbiji, što ta presuda nije i formalno donesena.
Zoran Milanović ima neodoljivu potrebu dokazivati svoju izuzetnost, genijalnost, i izuzetnu pamet. Čak si je umislio da je povijesna ličnost, da mu je sudbina dodijelila povijesnu misiju da stvori i spasi nebesku Hrvatsku, Hrvatsku svjetla i dobrote od nasrtaja podzemne Hrvatske, hrvatske tmine, zla i korupcije, koja mu pokušava ne samo uzeti vlast nego i potpuno uništiti njegovu navodno nebesku Hrvatsku.
Milanović si je uzeo za pravo podijeliti Hrvatsku na dobro i zlo, na svjetlo i tminu, na poštenje i nepoštenje. S tim da on odlučuje što je dobro a što je zlo. U toj svojoj podjeli kaže: Mi smo nebo!, Mi smo svjetlo!, Mi smo dobro!, a svojim protivnicima kaže: Vi ste podzemlje!, Vi ste tmina!, Vi ste zlo!, Vi ste kriminalna zadruga i zločinačka organizacija!… Njegovi postupci i strategija mogu se opisati na sljedeći način: ja Zoran Milanović sam lučonoša, ja Zoran Milanović sam spasitelj Hrvatske, jedina nada, ja Zoran Milanović sam stvaratelj nebeske Hrvatske, Hrvatske svjetla i dobrote, zato ja, Zoran Milanović, imam ne samo pravo nego i svetu obvezu zaustaviti svim sredstvima HDZ kao podzemlje, tminu i zlo, korupciju i kriminalnu zadrugu da preuzmu vlast u Hrvatskoj, čak i onda ako pobijede na izborima. Ali dodaje Milanović, ja imam sveto pravo da prije izbora onemogućim njihovu pobjedu, da upotrijebim sva sredstva, demokratska i nedemokratska, institucionalna i neinstitucionalna, javna i tajna, ako ocijenim da na taj način čuvam nebesku Hrvatsku od nasrtaja podzemne Hrvatske. Tu svoju strategiju sažeo je u jednu rečenicu; nastupa vrijeme u kojem će doći do odlučujuće bitke u kojoj će se odlučiti “mi ili oni”.
Milanovićeva Hrvatska samo je u njegovoj mašti nebeska Hrvatska. Ona je na žalost sve više razvalina i država u propadanju, a sigurno bi bila i do kraja uništena kada bi on uspio nedemokratskim metodama i kaosom i drugim mjerama ostati na vlasti. Milanovićeva Hrvatska nije nebeska Hrvatska nego je država koja se raspada, koja je u dužničkoj krizi i dužničkom ropstvu, u kojoj vlada nezaposlenost, bijeda i siromaštvo, koju trese bijela kuga (za 40 godina bit će nas najmanje milijun manje) i novo veliko iseljavanje mladih i stručnih ljudi. Prijeti čak da Hrvatska bude država bez Hrvata.
Borba će se nastaviti jer titoisti se ne žele mijenjati, ne žele se suočiti s istinom. I Josipović i Milanović kao vođe ljevice i titoističkih snaga su isti. Ni po čemu se ne razlikuju osim što ne trpe jedan drugoga, jer jedan i drugi žele biti vođe, a mjesta za dvojicu nema. Hrvatskom narodu ne trebaju ni jedan ni drugi.”
